Broj: Gž-1431/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                            Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Zubčić, kao predsjednice vijeća, Ivanke Pilon-Vukelić kao izvjestiteljice i člana vijeća i Branimira Miljevića kao člana vijeća, u  pravnoj stvari tužitelja P. S. OIB: ….  iz D., zastupanog po punomoćniku  Ž. P., odvjetniku iz V., protiv tuženika Udruga K. OIB:…, D., zastupanog po punomoćnicima iz ZOU R. B. i D. N. iz V., radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv međupresude Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: 7 P-696/14-19 od 8.  srpnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tuženika udruga K. odbija se kao neosnovana i potvrđuje međupresuda Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj: 7 P-696/14-19 od  8.  srpnja 2016.,  u cijelosti.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom međupresudom  je suđeno:

 

I/              Utvrđuje se da je tužena  udruga K. OIB:…, iz D., odgovorna za naknadu štete  koju je pretrpio tužitelj P. S. OIB:… iz D., a koju je počinila jelenska divljač iz lovišta kojim upravlja tužena u prosincu 2012., na usjevu mrkve na dijelu čkbr. 623 površine 465177 m2 upisano u zk. ul. br. 604 k.o. D. i to na dijelu parcele arcod oznake 2665786 u površini od oko 12 ha.

II/              Do pravomoćnosti ove međupresude zastat će se sa raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva.

III/              Odluka o troškovima postupka, ostavlja se za kasniju presudu.

 

                            Protiv ove međupresude žalbu je uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka,  pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbe.              

 

                            Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

                            Žalba nije osnovana.

                           

                            Ispitujući pobijanu međupresudu u granicama navoda žalbe i pazeći  po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku  (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP)  na bitne povrede odredaba parničnog postupka,  ovaj sud nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka  354. stavka 2.  točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a.

 

                           Nije osnovan niti žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi članka 8. ZPP-a, budući je sud prvog stupnja savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, te valjano odlučio da je u pogledu osnova stvar sazrela za donošenje odluke, sukladno članku 330. stavak 1. ZPP-a.

 

                           Naime, u postupku su utvrđene slijedeće relevantne činjenice;

-          da je na parceli  koju je tužitelj  uzeo u zakup od RH i na istoj  posadio mrkvu u jesen 2012. nastala šteta na usjevu,

-          da je štetu počinila visoka divljač iz lovišta  kojim gospodari tužena udruga K. iz D.,

-          da je tužitelj  oko parcele   pozabijao kolce i rastegao zaštitne trake,

-          da tužitelj nije dobio električni pastir od tuženika, već je električni pastir dan bratu I. S.,

-          da je osiguravatelj isplatio tužitelju  naknadu štete do ugovorenog limita  od 22.500,00 kuna temeljem  izvansudske nagodbe,

-          da nagodba sadrži formulaciju da tužitelj  "nema , niti će imati bilo kakvih daljnjih sudskih ili izvansudskih potraživanja, na ime naknade imovinske ili neimovinske  štete u svezi s istim štetnim događajem, kako prema osiguravatelju, tako i prema trećim osobama kao i štetniku izravno".

 

 

Na ovako utvrđenje pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je donio pobijanu  međupresudu, jer je nedvojbeno utvrdio da je tuženica odgovorna za naknadu štete koju je pretrpio tužitelj, a koju je počinila u prosincu 2012.godine jelenska divljač iz lovišta kojim upravlja tužena, na usjevu mrkve na dijelu čkbr. 623 površine 465177 m² upisano u zk. ul. br. 604 k.o. D. i to na dijelu parcele arcod oznake 2665786 u površini od oko 12 ha.

 

Neosnovano se žalbom tvrdi da tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete zbog  izvansudske nagodbe zaključene između tužitelja kao oštećenika i osiguravatelja tuženika, budući tekst navedene izvansudske nagodbe ne oslobađa tuženika  odgovornosti.

 

                           Naime, uvidom u nagodbu  zaključenu između osiguravatelja i  oštećenika, utvrđeno je da se osiguravatelj obvezao isplatiti naknadu do ugovorenog  agregatnog limita osiguranja, a sam tekst nagodbe upućuje da je riječ o obrascu koji se primjenjuje u slučaju  nagodbi kada nije ispunjen limit osiguranja.

 

Kako je agregatni limit gornja granica obveze osiguravatelja za sve osigurane  slučajeve ostvarene unutar jedne osigurateljne godine, iscrpljivanjem agregatnog limita  gasi se ugovor o osiguranju odnosno prestaje postojati, a u konkretnom slučaju,  ugovor o osiguranju prestaje postojati u dijelu koji se odnosi na odgovornost osiguranika prema trećim osobama i njihovim stvarima iz posjedovanja životinja – jeleni pušteni iz rezervata,  za naknadu štete za oštećene stvari, pa je  u takvoj situaciji razumljivo da se od oštećenika  traži izjava da  nema, niti će imati  bilo kakvih daljnjih sudskih ili izvansudskih potraživanja, na ime naknade imovinske ili neimovinske štete,  u svezi s istim štetnim događajem, prema osiguratelju.

 

Pravilno prvostupanjski sud smatra da za proširenje te izjave  na  treće osobe i štetnika nije postojao niti  pravni a niti ekonomski interes osiguravatelja  prilikom  sklapanja nagodbe, pa odredba nagodbe kojom se nameće neka obveza ugovornoj strani (oštećeniku) a koja se odnosi na neku osobu izvan ugovora, kada za to stranka koja nameće uvjet u nagodbi, nema pravnog niti ekonomskog interesa , ne proizvodi pravni učinak na pravo jedne od ugovornih stranaka prema trećim osobama, odnosno osobama koje nisu obuhvaćene nagodbom.

 

Kako je u konkretnom slučaju riječ o odredbi nagodbe suprotnoj načelu savjesnosti i  poštenja kao osnovnom načelu Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO), što za posljedicu ima njenu ništetnost, predmetna odredba nagodbe je samim time ništetna , a sukladno odredbi članku 322. ZOO-a ne povlači ništetnost nagodbe,  obzirom da ista može opstati bez ništetne odredbe prema članku 324. ZOO-a. 

 

                                 Kako je sud prvog stupnja međupresudom  odlučio da postoji odgovornost tužene za predmetnu štetu tužitelju ne navodeći u kojem omjeru, u daljnjem  postupku će odlučujući o visini štete odlučiti i  o prigovoru podijeljene odgovornosti, a nakon što utvrdi agrotehničko vrijeme za vađenje mrkve.

 

                            Zbog iznesenog valjalo je  temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a  žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.              

 

Požega, 21. veljače 2018.