Broj: Gž-2518/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja D. N. pok. J. iz M., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz T., protiv tuženika V. M. d.o.o. K., K.-G., OIB: …, zastupanog po z.z. D. B. sinu J., K., a ovaj po punomoćniku M. M., odvjetniku iz S., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu-Stalne službe u Trogiru poslovni broj 55P-808/2016 od 4. srpnja 2017., 22. veljače 2018.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu-Stalne službe u Trogiru poslovni broj 55P-808/2016 od 4. srpnja 2017.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao od tuženika isplatu iznosa od 68.650,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate te je odbijen zahtjev za nadoknadu parničnog troška. Tužitelj je obvezan nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn, u roku od 15 dana.

 

Protiv presude je žalbu podnio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

U žalbi navodi da su stranke u članku 9. točka 3. Ugovora o zakupu ugovorile da je zakupnik prilikom napuštanja poslovnog prostora dužan vratiti ga zakupodavcu u urednom stanju te ako treba prostor i urediti. Navodi da je ugovor zaključen na vrijeme od sedam godina, ali otkazom od strane zakupnika je prestao važiti. Također da je ugovoreno da će stranke prilikom primopredaje sastaviti poseban zapisnik sa podacima o stanju poslovnog prostora u vrijeme predaje Tvrdi da je prostor kada ga je napustio zakupnik bio u devastiranom stanju što da potkrjepljuju priložene fotografije te troškovnik radova obrta H. G.. Ukazuje na iskaz svjedoka T. H., vlasnika narečenog obrta koji je naglasio da je zakupnik prilikom napuštanja prostora skinuo sve podne i zidne pločice, da je na zidovima bilo ostataka ljepila, jednako kao i na podu, da su elektroinstalacije bile počupane te ih je trebalo sanirati, dok je svjedok L. M. kojeg je vlasnik obrta angažirao radi uređenja elektroinstalacije iskazao da je stanje bilo katastrofalno, da su svi kabeli bili isječeni i iščupani te da se gotovo ništa nije moglo upotrijebiti od postojeće instalacije. Sud prvog stupnja da je propustio cijeniti iskaze tih svjedoka, iako su oni sudjelovali u sanaciji predmetnog poslovnog prostora. Smatra da nije trebao pokretati postupak osiguranja dokaza, kako to sugerira sud prvog stupnja u pobijanoj presudi, budući da se na taj način ne bi ništa postiglo, osim konstatiranja postojećeg stanja nakon napuštanja poslovnog prostora, što da dokazuju priložene fotografije. Osporava tvrdnju da je bio nazočan prilikom demontaže uređaja te da nije imao primjedbi na ponašanje tuženika, ponavlja da je tuženik devastirao predmetni prostor, a da čak nije ni platio ugovorenu zakupninu, zbog čega se vodi pred sudom ovršni postupak radi naplate. Navodi da je u više navrata pozivao tuženika kako bi sačinili zapisnik o primopredaji te predaji ključeva, ali da se tuženik na te pozive oglušio. Ističe da je nejasno na temelju čega sud izvodi zaključak da radovi koje je izveo obrt . G. obuhvaćaju radove prenamjene poslovnog prostora u apartmane, budući da je iz troškovnika jasno da izvedeni radovi predstavljaju upravo one radove koji su bili potrebni za dovođenje prostora u prvobitno stanje.

 

Predlaže presudu preinačiti i prihvatiti tužbeni zahtjev, uz nadoknadu parničnog troška, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

 

Žalba tužitelja nije osnovana.

 

Sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Pritom nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje slijedeće činjenice:

 

-da je između stranaka 17. lipnja 2014. sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora kojim je tužitelj dao u zakup tuženiku prostor u T., ukupne površine 93,6 m2 i terasu površine 235 m2 u roh-bau stanju,

 

-da je zakupni odnos ugovoren na razdoblje od sedam godina s početkom od 1. srpnja 2014. do 31. prosinca 2020.,

 

-da je ugovoreno da će prilikom primopredaje poslovnog prostora sastaviti zapisnik kojim će utvrditi stanje poslovnog prostora, a u protivnom da se smatra da je zakupnik primio poslovni prostor u stanju utvrđenom u ugovoru,

 

-da je ugovoreno da će zakupnik predati zakupodavcu poslovni prostor u urednom stanju nakon prestanka ugovora, da je ovlašten odnijeti sve uređaje koje je o vlastitom trošku ugradio pod uvjetom da poslovni prostor vrati u uredno stanje te po potrebi ga uredi,

 

-da je ugovoreno da će prilikom primopredaje ispražnjenog prostora sastaviti poseban zapisnik sa podacima o stanju prostora u vrijeme predaje, a u protivnom se smatra da je zakupodavac primio prostor u stanju utvrđenom u ugovoru,

 

-da je ugovor sklopljen u formi javnobilježničkog akta, solemnizirane privatne isprave,

 

-da je zakupnik dopisom od 15. rujna 2015. otkazao ugovor o zakupu te da je zakupodavac izjavio da je suglasan s otkazom uz otkazni rok koji teče od 1. listopada do 31. prosinca 2015.,

 

-da je tužitelj nakon iseljenja tuženika iz prostora angažirao građevinski obrt H. G. vlasnika T. H. te je sačinjen troškovnik radova u ukupnom iznosu od 68.650,00 kn,

 

-da prilikom primopredaje prostora i početka zakupnog odnosa na zidovima i podovima prostora nije bilo pločica, da su zidovi bili goli a na podu je bio estrih te je tuženik uveo eletro i vodovodnu instalaciju za obavljanje ugostiteljske djelatnosti.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu građevinskih radova koji su, prema tvrdnji tužitelja izvedeni radi dovođenja prostora u prvobitno stanje, s tim što tuženik tvrdi da je tužitelj izveo radove radi prenamjene prostora u apartmane, a ne radi dovođenja prostora u prvobitno stanje.

 

Iz iskaza stranaka sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj nije nakon prestanka ugovora o zakupu zahtijevao od tuženika da izvede točno određene radove kako bi prostor predao u urednom stanju niti je pokrenuo postupak osiguranja dokaza, a također nije sastavljen ni zapisnik o primopredaji. S obzirom na sadržaj ugovornih odredbi glede sastavljanja zapisnika o primopredaji, kao i činjenicu da zapisnik nije sačinjen ni prilikom predaje prostora zakupniku, niti prilikom vraćanja prostora zakupodavcu, sud prvog stupnja zaključuje da je prostor zakupnik primio u ugovorenom stanju te ga je jednako tako vratio u ugovorenom stanju, što znači u urednom stanju. Na temelju provedenih dokaza sud prvog stupnja utvrđuje da je prostor predan tuženiku bez pregradnih zidova, pločica, bez uređaja te je tuženik nakon prestanka ugovora demontirao sanitarije, pločice te svu opremu, a tužitelj je bio nazočan prilikom demontaže te nije imao primjedbi na postupanje tuženika, iz čega izvodi zaključak da je tužitelj primio prostor u ugovorenom stanju, dakle u urednom stanju.

 

Iz priloženog troškovnika građevinskog obrta, sud prvog stupnja utvrđuje da radovi koji su navedeni u troškovniku obuhvaćaju radove izvedene u svrhu prenamjene prostora u apartmane, a s obzirom na činjenicu da je tužitelj predao tuženiku prostor u roh-bau stanju, dakle sa izvedenim grubim građevinskim radovima, zaključuje da je tuženik vratio prostor u istom stanju u kojem ga je primio, zbog čega nije dužan isplatiti tužitelju iznos radova koji su u prostoru naknadno izvedeni. Glede primjene mjerodavnog materijalnog prava, sud prvog stupnja ocjenjuje da u nazočnom slučaju ne postoji odgovornost tuženika za štetu koju je eventualno pretrpio tužitelj, budući da tužitelj nije dokazao da je tuženik povrijedio koju ugovornu obvezu, zbog čega odbija tužbeni zahtjev tužitelja te tužitelja obvezuje nadoknaditi tuženiku parnični trošak primjenom odredbe članka 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), s tim što tuženiku priznaje trošak zastupanja odvjetnika na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – dalje: Tarifa).

 

Ovaj sud ocjenjuje pravilnim stajalište suda prvog stupnja da tužitelj u postupku nije dokazao da je tuženik povrijedio obvezu iz članka 9. točka 2. i točka 3. Ugovora o zakupu zbog čega nije osnovan zahtjev tužitelja za isplatu troškova koji se odnose na radove izvedene u prostoru nakon iseljenja zakupnika.

 

Naime, odredbom članka 3. stavak 2. i 3. Ugovora o zakupu je ugovoreno da će se prilikom primopredaje poslovnog prostora sastaviti zapisnik o primopredaji kojim će se utvrditi stanje poslovnog prostora, a u protivnom, ako zapisnik ne bude sastavljen da se smatra da je zakupnik primio poslovni prostor u stanju utvrđenom u ugovoru. Odredbom članka 9. točka 2. i 3. istog Ugovora je ugovoreno da je zakupnik dužan predati zakupodavcu poslovni prostor u urednom stanju, da je ovlašten odnijeti sve uređaje koje je o vlastitom trošku ugradio u poslovni prostor uz uvjet da nakon njihovog odnošenja vrati poslovni prostor u uredno stanje i ako treba uredi prostor. U istom članku je također ugovoreno da će stranke prilikom primopredaje ispražnjenog poslovnog prostora sastaviti poseban zapisnik sa podacima o stanju poslovnog prostora u vrijeme predaje, a ako to ne učine da se smatra da je zakupodavac primio prostor u stanju utvrđenom u ugovoru (točke 4. i 5. Ugovora). Treba istaći da je presumpcija o vraćanju poslovnog prostora u ispravnom stanju na istovjetan način propisana i odredbom članka 29. stavak 2. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne novine" broj 125/11).

 

Kako bi iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazilo da između stranaka nije sačinjen zapisnik ni prilikom predaje prostora zakupniku, niti prilikom vraćanja prostora zakupodavcu, tada prema ugovoru (a i prema zakonu) nastaje presumpcija da je prostor predan u stanju utvrđenom ugovorom, što u slučaju vraćanja prostora od strane zakupnika znači da je prostor vraćen u urednom stanju.

 

Postojanje takve presumpcije tužitelj je bio ovlašten oboriti provođenjem odgovarajućih dokaza kojima bi se utvrdilo da tuženik nije vratio prostor u urednom stanju, međutim dokazima koji su u ovom postupku provedeni tužitelj te činjenice nije dokazao.

 

U prilog svojim tvrdnjama tužitelj je dostavio troškovnik radova građevinskog obrta H. G. vlasnika T. H. te fotografije prostora i okoliša, međutim iz tih dokaza sud nije mogao izvesti zaključak o povredi ugovorne obveze od strane tuženika, a posljedično tome ni o pravu tužitelja na isplatu troškova izvršenih ulaganja.

 

Prema odredbi članka 342. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje: ZOO) vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi (stavak 1.). Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio (stavak 2.). Prema odredbi članka 349. ZOO ako odredbama Odsjeka 5 o učincima ugovora nije drukčije propisano, na naknadu ove štete se na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZOO o naknadi izvanugovorne štete.

 

Iz utvrđenja suda prvog stupnja bi proizlazilo da je tužitelj tuženiku predao prostor u tzv. roh-bau stanju, da je tuženik radi obavljanja ugovorene djelatnosti uveo vodoinstalaciju, elektroinstalaciju, postavio pločice i opremio prostor potrebnim uređajima, izveo neke pregradne zidove te postavio sanitarije, a da je nakon prestanka ugovora o zakupu demontirao uređaje, skinuo pločice, srušio pregradne zidove. Međutim, sud nema potrebna stručna znanja kako bi mogao ocijeniti je li tuženik na takav način vratio prostor u uredno stanje, a ako nije, koje radove je trebalo izvesti da bi se prostor doveo u uredno stanje te koliki su troškovi izvođenja tih radova.

 

Tužitelj je u tužbi predložio provođenje dokaza očevidom i vještačenjem, međutim od tih dokaza je odustao uz obrazloženje da je izgled prostora promijenjen jer su izvedeni radovi na uređenju prostora u druge svrhe. Prema stajalištu ovog suda, odgovor na bitna pitanja mogao je dati isključivo vještak građevinske struke, bez obzira na činjenicu što su u međuvremenu izvedeni radovi u prostoru radi prenamjene, jer su se činjenice o stanju prostora prilikom predaje zakupniku te stanju prilikom vraćanja prostora zakupodavcu mogle utvrditi unatoč izmijenjenom izgledu prostora. Kako teret dokaza o povredi ugovorne obveze tuženika leži na tužitelju, sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a upravo tužitelj bio dužan predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev. Kako je već obrazloženo, sud ne raspolaže stručnim znanjima da bi mogao ocijeniti koje radove je bio dužan izvesti tuženik da bi prostor doveo u roh-bau stanje, koliki su objektivno troškovi dovođenja prostora u ugovoreno stanje te konačno je li tuženik postupio u skladu s ugovornom obvezom. Dokazima koji su u ovom postupku po prijedlozima stranaka provedeni, tužitelj nije uspio dokazati činjenice kojima bi potkrijepio i dokazao tvrdnje na kojima temelji svoj zahtjev.

 

Zbog izloženog je sud prvog stupnja pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te kada je tužitelja obvezao nadoknaditi tuženiku parnični trošak, budući da je tuženik uspio u parnici pa mu primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a pripada pravo na nadoknadu parničnog troška od tužitelja. Trošak tuženika je pravilno obračunat, primjenom važeće Tarife.

 

Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

U Rijeci 22. veljače 2018.