Broj: Gž-784/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Rist, kao predsjednika vijeća, Larise Crnković, kao suca izvjestitelja i Ksenije Dimec, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.D. iz Z., OIB:…, protiv tuženika Z. h. d.o.o., Podružnica R. terminali Z., Z., OIB: ……, zastupanog po Odvjetničkom društvu S. i Partneri d.o.o. Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja i presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-3093/2015-40 od 16. studenog 2016., na sjednici vijeća 28. veljače 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              1.Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-3093/2015-40 od 16. studenog 2016.

 

              2.Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: P-3093/2015-40 od 16. studenog 2016.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je povlačenje tužbe u dijelu koji glasi "Sud ukida privremenu mjeru P-2560/06 temeljem čl. 212. st. 1. smrću 3.12.09.g. B.K., sud ukida po službenoj dužnosti provedene radnje protiv B. K. a koje isti nije primio."  

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 210.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama te je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kn.

 

Protiv citiranih odluka žalbu podnosi tužitelj ne pozivajući se određeno na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP), predlažući da se pobijane odluke preinače.

Tuženik, odgovorom na žalbu, osporava žalbene navode te predlaže odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjske odluke.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora zahtjev je tužitelja za isplatu iznosa od 210.000,00 kn s pripadajućim kamatama, koji je iznos tuženik bio u obvezi isplatiti B. K. temeljem izvansudske nagodbe od 6. prosinca 2005. godine najkasnije do 6. travnja 2006., a koje je potraživanje B. K.prenio na tužitelja ugovorom o nagodbi od 15. travnja 2006.

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj tužbeni zahtjev za isplatom temelji na odredbi čl. 65. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11; u daljnjem tekstu: ZOO) pa da, kao vjerovnik kojemu je B. K.ustupio svoju tražbinu, od tuženika kao dužnika potražuje ispunjenje obveze iz izvansudske nagodbe sklopljene između B. K. i prednika tuženika R.terminali Z..

              Nadalje, obzirom na sadržaj predmetnog ugovora o nagodbi te izvansudske nagodbe otklanja kao neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije cijeneći da ugovor o nagodbi predstavlja poseban slučaj ustupanja tražbine propisan odredbom čl. 88. st. 1. ZOO-a (ustupanje umjesto ispunjenja) te da je prijenosom tražbine B. K. na tužitelja, tužitelj aktivno legitimiran od tuženika, kao nespornog pravnog slijednika društva R. terminali d.o.o. Z., tražiti ispunjenje duga iz izvansudske nagodbe od 6. prosinca 2005.

 

              Međutim, obzirom na istaknut prigovor zastare, a cijeneći da je predmetni iznos dospio na naplatu 6. travnja 2006., ističe da je sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a zastara nastupila istekom dana 6. travnja 2011. godine, a predmetna tužba da je podnesena tek 8. srpnja 2013. Osim toga prvostupanjski sud  zaključuje da niti iz spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.br. Ovrpl-4949/07 ne proizlazi da je navedeni zastarni rok bio prekinut u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a obzirom da je prijedlog za ovrhu B. K. na temelju predmetne izvansudske nagodbe, kao ovršne isprave, pravomoćno odbačen 10. siječnja 2008. godine, a prijedlog ovdje tužitelja, da se ukine klauzula pravomoćnosti rješenja o odbačaju prijedloga za ovrhu, da je pravomoćno odbačen 18. prosinca 2012. te da se sukladno odredbi čl. 242. st. 2. ZOO-a ima smatrati da prekida zastare podnošenjem navedenih prijedloga nije niti bilo te u cijelosti odbija tužbeni zahtjev.

 

              Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

 

              Donošenjem pobijanih odluka nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

 

              Odgovarajući na žalbene navode tužitelja, ističe se da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj, koji je podneskom od 28. kolovoza 2013., po nalogu suda ispravio tužbu, odustao od dijela tužbenog zahtjeva (koji se odnosi na ukidanje privremene mjere u postupku posl.br. P-2560/06, kojeg tužitelj nije niti sudionikom) te je pravilno utvrdio povlačenje tužbe i odlučio kao u pobijanom rješenju.

 

              Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilnom primjenom odredbe čl. 225. ZOO-a prvostupanjski sud cijeni osnovanim istaknut prigovor zastare te odbija tužbeni zahtjev, cijeneći da je od dospijeća obveze (6. travanj 2006. godine) pa do podnošenja tužbe (8. srpanj 2013.) protekao zakonom propisan petogodišnji rok.

 

              Pravilno je prvostupanjski sud cijenio sadržaj spisa posl.br. Ovrpl-4949/07 (u kojem je prijedlog za ovrhu B. K. pravomoćno odbačen) i spisa posl.br. P-2560/06 (u kojem je B. K. tuženik, a predmet je zahtjev tužitelja – odvjetnika T.T. i I. U. za isplatu troškova zastupanja) te utvrdio da pokretanjem tih postupaka nije došlo do prekida zastare predmetne tražbine, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 241. ZOO-a.

 

              Cijeneći vrijednost predmeta spora te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14), pravilna je i odluka o troškovima postupka, koja se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

 

              Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu, ovaj sud cijeni neosnovanom, prema čl. 155. ZPP-a.

 

              Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja, kao neosnovanu te je temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

 

U Rijeci 28. veljače 2018.