Broj: Gž-2994/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Denis Pancirov Parcen, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja, i Zorana Kežića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K., OIB: …, iz V., koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ž.&P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika R. k. L., OIB: …, iz Z., radi isplate, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva I., O.&P., d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6326/16-16 od 29. rujna 2017., u sjednici održanoj dana 1. ožujka 2018., 

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6326/16-16 od 29. rujna 2017. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku da plati tužiteljici iznos od 159.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom: -na iznos od 29.500,00 kuna od 21. listopada 2014. do isplate; -na iznos od 32.500,00 kuna od 21. studenog 2014. do isplate; -na iznos od 32.500,00 kuna od 21. prosinca 2014. do isplate; -na iznos od 32.500,00 kuna od 21. siječnja 2015. do isplate i na iznos od 32.500,00 kuna od 21. veljače 2015. do isplate, te da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 17.065,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude (29. rujna 2017.) do isplate, sve kamate do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavku 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima.

 

Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Tužiteljica je odgovorila na žalbu te je predložila da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda u cijelosti.

 

Žalba je osnovana.

 

Ističući žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik u žalbi navodi da se bitna povreda odredaba parničnog postupka ogleda u tome što pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati odnosno da u obrazloženju pobijane presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u vezi s kojima postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, čime opisno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz  članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP).

 

Suprotno navodima tuženika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer prvostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva, te ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika slijedom čega se pobijana presuda može u ispitati.

 

Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u prvostupanjskom postupku nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13 i 14. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 159.500,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na ime neisplaćenih naknada za mjesece rujan, listopad, studeni i prosinac 2014. i siječanj 2015. po Ugovoru o profesionalnom igranju rukometa kao samostalnom sportskom djelatnošću.

 

Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio:

 

- da su tužiteljica kao rukometašica i tuženik kao klub sklopili 1. kolovoza 2013. Ugovor o profesionalnom igranju rukometa kao samostalnom sportskom djelatnošću (dalje: Ugovor) na rok od dvije godine – za sezonu 2013./2014. i 2014./2015., počevši od 1. kolovoza 2013. do 31. svibnja 2015.,

 

- da je člankom 8. Ugovora uglavljeno da tužiteljici za igranje rukometa pripada po sezoni  bruto iznos od 325.000,00 kuna, time da se naknada isplaćuje mjesečno 32.500,00 kuna do 20-tog u tekućem mjesecu za protekli mjesec,

 

- da je u bruto iznosu od 325.000,00 kuna uračunat PDV i ostala davanja u državni proračun koja terete tužiteljicu kao igračicu te stanarina + režije,

 

- da je tužiteljica u sezoni 2014./2015. ispunjavala svoje obveze prema Ugovoru od rujna 2014. do siječnja 2015. i da joj je za to razdoblje od ukupno ugovorene naknade u iznosu od 162.500,00 kuna  plaćeno svega 3.000,00 kuna, tako da tuženik duguje tužiteljici iznos od 159.500,00 kuna,

 

- da tužiteljica nije izdavala račune za navedene mjesece, a nije izdavala račune ni za ranije razdoblje u kojemu joj je tuženik uredno isplatio ugovorenu naknadu,

 

- da tuženik nije dokazao da je za ugovoreno razdoblje koje je obuhvatilo cijelu sezonu 2013./2014. i šest mjeseci sezone 2014./2015. isplatio ukupno 520.000,00 kuna, pri čemu je prvostupanjski sud zauzeo shvaćanje da kartica partnera kojom tuženik dokazuje da njegov dug prema tužiteljici iznosi 73.876,03 kune predstavlja interni dokument tuženika iz kojega nije razvidno na koje razdoblje se odnose isplate.

 

Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa od 159.500,00 kuna osnovan. Pritom prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da se u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koja uređuje ugovor o djelu i da tužiteljica ima status obrtnika te je temeljem pozitivnih propisa obveznik plaćanja što tereti naknadu koja joj je po bilo kojoj osnovi, vezano za njezinu djelatnost, plaćena.

 

Zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti cjelokupnog tužbenog zahtjeva ne može se za sada sa sigurnošću prihvatiti.

 

Prije svega treba reći da je pogrešno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužiteljica ima status obrtnika.

 

Prema odredbi članka 6. stavka 1. podstavka 2. Zakona o sportu („Narodne novine“, broj 71/06, 150/08, 124/10, 124/11, 86/12, 94/13, 85/15 i 19/16, u daljnjem tekstu: ZŠ)  sportaš je osoba koja se priprema i sudjeluje u sportskim natjecanjima kao osoba koja obavlja samostalnu sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskim natjecanjima. Prema odredbi članka 8. stavka 1. ZS-a sudjelovanje u sportskim natjecanjima smatra se profesionalnim ako sportaš koji sudjeluje u sportskim natjecanjima ima sklopljen ugovor o profesionalnom igranju ili ugovor o radu sa sportskim klubom ili ako sportaš obavlja samostalnu sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskim natjecanjima, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je sportaš koji profesionalno sudjeluje u sportskim natjecanjima prema stavku 1. ovoga članka osoba kojoj je bavljenje sportom osnovno zanimanje i kojemu se po toj osnovi uplaćuje doprinos za obvezna osiguranja u skladu s posebnim propisima. Prema odredbi članka 18. stavka 1. ZS-a sportskom djelatnošću smatra se, među ostalim, sudjelovanje u sportskom natjecanju.

 

Člankom 19. stavka 1. ZS-a propisano je da sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskom natjecanju mogu obavljati fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost sudjelovanja u sportskom natjecanju i pravne osobe koje su za to posebno registrirane (sportski klubovi), a to mogu biti sportske udruge za natjecanje i sportska dionička društva, a upisuju se u registar sportskih djelatnosti koje vode uredi državne uprave u županiji, odnosno Gradu Zagrebu, prema sjedištu pravne, odnosno prebivalištu fizičke osobe (članak 20. stavak 1. ZS-a).

 

Odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o obrtu („Narodne novine“, broj 143/13, u daljnjem tekstu: ZO) propisano je da je obrt u smislu ovoga Zakona je samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti u skladu sa člankom 8. ovoga Zakona od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dohotka ili dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu, a obrtnik u smislu ovoga Zakona je fizička osoba koja obavlja jednu ili više djelatnosti iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona u svoje ime i za svoj račun, a pritom se može koristiti i radom drugih osoba.

 

U skladu s člankom 15. stavkom 1. ZO-a obrt se upisuje u Obrtni registar na temelju rješenja koje izdaje mjesno nadležni ured državne uprave u županiji, odnosno nadležni ured Grada Zagreba.

 

Iz citiranih odredaba proizlazi da fizičke osobe, sportaši, koji obavljaju samostalnu djelatnost sudjelovanja u sportskom natjecanju nisu obrtnici jer:

 

a) ne obavljaju dopuštenu gospodarsku djelatnost nego sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskom natjecanju i

 

b) nisu upisani u obrtni registar, već je činjenica da samostalno obavljaju sportsku djelatnost sudjelovanja u sportskom natjecanju upisana u registar sportskih djelatnosti.

 

Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik u spis priložio Karticu partnera – šifra … s nazivom partnera K. M., tužiteljica u ovoj parnici. Prvostupanjski sud smatra da taj dokument nije relevantan za utvrđivanje činjeničnog stanja koje se tiče tuženikova dugovanja prema tužiteljici s naslova neisplaćenih naknada po Ugovoru, jer se radi o internom dokumentu tuženika iz kojega nije razvidno na koje razdoblje se odnose evidentirane isplate.

 

Po ocjeni ovoga suda, za sada je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da se na temelju priložene kartice partnera ne može utvrditi je li tuženik i koliko, osim nesporno isplaćenog iznosa od 3.000,00 kuna, isplatio tužiteljici na ime ugovorene naknade po Ugovoru.

 

U navedenoj kartici partnera su evidentirana knjiženja koja se odnose na tuženikove obveze prema tužiteljici za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. Po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud nije dovoljno stručan da pregledom navedene kartice partnera utvrdi ili razjasni činjenice koje se odnose na tuženikova plaćanja tužiteljici u navedenom razdoblju, pa je u smislu odredbe članka 250. ZPP-a na tu okolnost trebao provesti predloženi dokaz knjigovodstvenim vještačenjem kako bi se točno utvrdila visina tužiteljičine tražbine s naslova neisplaćenih naknada po Ugovoru. U vezi s tim je potrebno raspraviti i utvrditi kada je točno tužiteljica prestala igrati za tuženika odnosno kada je prestala ispunjavati svoje obveze iz članka 6. Ugovora, u vezi s čim je potrebno točno utvrditi kada je tužiteljica prešla u drugi klub.

 

Prema tome ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja, pa je trebalo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će raspraviti i utvrditi sporne činjenice na koje je ukazano u ovom rješenju. Radi utvrđenja visine tužiteljičine tražbine sud će provesti vještačenje po knjigovodstveno-financijskom vještaku pa će nakon toga donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu.

 

U Splitu 1. ožujka 2018.