Broj: Gž-2385/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci, po sucu toga suda Kseniji Dimec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. d.o.o. K., OIB: …, protiv tuženika J. J. iz K., OIB: …, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Povrv-166/16-9 od 01. ožujka 2017., dana 22. ožujka 2018.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Povrv-166/16-9 od 01. ožujka 2017., u točkama I. i III. izreke.

Obrazloženje

              Citiranom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 593,87 kn s kamatama, kao i da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 100,00 kn i parnični trošak u iznosu od 100,00 kn.

Protiv točke I. i III. izreke citirane presude žalbu podnosi tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; dalje-ZPP), predlažući da se presuda ukine.

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba nije osnovana.

              Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 593,87 kn s osnove troškova stanovanja-potrošene vode za stan u K., za prosinac 2014.

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je u prosincu 2014. godine u višestambenoj zgradi u K., došlo do veće potrošnje vode zbog puknuća vodovodne cijevi unutar zgrade, koju instalaciju su o svojem trošku dužni održavati svi suvlasnici. Stoga utvrđuje da je i  tuženik, razmjerno s ostalim suvlasnicima, obvezan platiti potrošnju vode nastalu puknućem vodovodne instalacije u zgradi, pa je prihvatio tužbeni zahtjev.

Temeljem odredbe članka 467. stavka l. ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka l., 2., 4., 5., 6., 8., 9., l0. i ll. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, slijedom čega proizlazi da se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a  ispitujući po službenoj dužnosti da li su počinjene navedene bitne povrede parničnog postupka, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tuženik sadržajno ukazuje žalbom, jer nema proturječnosti i presuda se može ispitati.

              Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 9. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11), odlučujući o tužbenom zahtjevu, te su neosnovani žalbeni navodi tuženika.

              Žalbeni navodi tuženika da nije dužan snositi troškove povećane potrošnje vode jer da nije kriv za puknuće cijevi izvan zgrade su neosnovani. Naime, u postupku je utvrđeno da je pukla cijev koja se nalazi unutar zgrade, pa kako ta cijev predstavlja vlasništvo svih suvlasnika zgrade, oni su dužni snositi troškove nastale puknućem cijevi, u konkretnom slučaju to se odnosi na troškove povećane potrošnje vode.

Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka  368. stavka 1. ZPP-a.

              Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u točki II. izreke.                            

U Rijeci, 22. ožujka 2018.