Broj: Gž-441/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, OIB 22883124500, u vijeću sastavljenom od sudaca Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u Đakovu, i to S. R. iz Š., I. I. iz Đ., M. N. iz Đ., M. J. iz Đ., N. S. iz Z., N. Đ. iz Đ.,  Z. S. iz Đ., i I. Đ. iz Đ., po predstavniku suvlasnika Z. S. iz Đ., OIB: …, koju zastupa stambeni upravitelj V. R., vl. obrta R. iz Đ., koje zastupa pun. J. J., odvjetnik iz Đ. protiv tuženika 1. M. L. iz Đ., OIB: … i 2. D. P. iz Đ., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Đ.,  radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, poslovni broj P-1283/2016 od 3. studenog 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 11. travnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, poslovni broj P-1283/2016 od 3. studenog 2017.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              "I Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

„Kupoprodajni ugovor od 16.08.2016. br.OV-7750/2016 kojim je I tuženik M. L. iz Đ. prodao II tuženiku D. P. nekretnine i to : kč.br.2089/6 Kuća jednokatna kolektivna stambena građevina i dvorište u K. upisana u zk.ul.br.7857 k.o. Đ. i to suvlasnički dio 1166/10000 etažno vlasništvo pod rednim brojem 6, stan 6 ( u grafičkom prilogu označeno svjetlo plavo mrežno koso) koji se nalazi na katu predmetne građevine u površini od 49,51 m2 , te sporedni dio (u grafičkom prilogu označeno kosim svjetlo plavim linijama) koji se sastoje od lođe u površini od 2,15 m2, a upisan u PU-199, gubi učinak prema tužiteljima suvlasnicima stambene zgrade u Đ. po predstavniku suvlasnika Z. S. iz Đ. do ukupne visine potraživanja tužitelja od 1423,77 kn i to prema rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave JB D. C. iz Đ., broj Ovrv-531/16. od 06.rujna 2016. u iznosu od 472,52 kn sa zateznim kamatama po stopi u smislu čl.29.st2. i 8 .ZOO po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do konačne isplate i to na pojedine iznose kako slijedi:

 

-          116,84 kn počevši od 01.01.2016. pa do isplate,

-          39,52 kn počevši od 18.01.2016. pa do isplate,

-          39,52 kn počevši od 04.02.2016. pa do isplate,

-          39,52 kn počevši od 01.03.2016. pa do isplate,

-          39,52 kn počevši od 04.04.2016. pa do isplate,

-          39,52 kn počevši od 02.05.2016. pa do isplate,

-          39,52 kn počevši od 01.06.2016. pa do isplate,

-          39,52 kn počevši od 01.07.2016. pa do isplate,

-          39,52 kn počevši od 02.08.2016. pa do isplate,

-          39,52 kn počevši od 01.09.2016. pa do isplate,

-           

zatim u iznosu od 425,00 kn sa zateznim kamatama po stopi u smislu čl.29.st.2. i 8. ZOO po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, počevši od 06.09.2016. do konačne isplate, zatim u iznosu od 506,25 kuna sa zateznim kamatama po stopi u smislu čl.29.st.2. i 8. ZOO po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena počevši od 26.09.2016. pa do konačne isplate, u iznosu od 20,00 kn sa zateznim kamatama po stopi u smislu čl.29.st.2. i 8. ZOO po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena , počevši od 19.10.2016. do konačne isplate, a sva navedena potraživanja tužitelja se imaju naplatiti iz nekretnina na kojima je sada vlasništvo II tuženika V. P. iz Š. P..

 

Nalaže se tuženicima da tužiteljima solidarno naknade troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama po stopi u smislu čl.29.st.2. i 8. ZOO po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena počevši od donošenja prvostupanjske presude pa do konačne isplate, se to u roku od  8 dana."

 

II              Odbija se tužitelj s prijedlogom za određivanje zabilježbe spora kao neosnovanim.

 

III     Nalaže se tužiteljima da II tuženiku D. P. naknade nastali parnični trošak u iznosu od 1.562,50 kuna."

 

              Protiv te presude žale se tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP) nalaze u tome što presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno što su razlozi nejasni i nerazumljivi. U obrazloženju presude da je nerazumljivo iz kojeg razloga sud prvog stupnja smatra odlučnim termin pokretanja ovršnog postupka protiv 1.-tuženika. Tužitelji ističu da je sud povrijedio i pravila o dostavi u odnosu na 1.-tuženika i time ostvario bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a.

 

              U žalbi navode da je 1.-tuženik znao za postojanje dospjelog potraživanja, radi čega je 1.-tuženik znao, da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu tužiteljima. Nadalje navode da je odredbu čl.  90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje ZV) obveza plaćanja pričuve zakonom ustanovljena, a obzirom da je predmetni zakon donesen u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske isti je poznat svim adresatima, pa tako i tuženicima, radi čega tužitelji smatraju da se tuženici ne mogu pozivati na neznanje u pogledu postojanja dospjelog potraživanja tužitelja. Navode da je 2.-tuženik bio upoznat sa činjenicom postojanja duga s osnove zajedničke pričuve, jer je dana 8. rujna 2016. u prostorijama upravitelja došao s ciljem uplate tekućih iznosa pričuve i promjene imena na knjigovodstvenoj kartici s prethodnog obveznika (1.-tuženika) na novog obveznika (2.-tuženika). Istom prilikom 2.-tuženik je upoznat od strane upravitelja s iznosom duga za zajedničku pričuvu. Tužitelji ističu da tražbina s osnove zajedničke pričuve dospijeva svakog mjeseca, a dan dospijeća je naznačen na vjerodostojnoj ispravi. Smatraju kako nije odlučno vrijeme pokretanja ovršnog postupka, nego sama činjenica da je tražbina prema 1.-tuženiku dospjela. Tužitelji smatraju da je 2.-tuženik kao trećoj osobi postojanje potraživanja tužitelja bilo poznato, tim više što sam 2.-tuženik, naknadno po izvršenoj kupoprodaji podmirio je ostala dugovanja 1.-tuženika, poput dugovanja za potrošnju vode, električne energije, troškova odvoza otpada, potrošnju plina, a što proizlazi iz samog iskaza 2.-tuženika. Osim toga na ročištu od 29. lipnja 2017. predan je u spis i povijesni zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg je razvidno kada je proveden ugovor o kupoprodaji zaključen  između tuženika koju činjenicu prvostupanjski sud navodi u obrazloženju, ali ne daje razloga kojima bi cijenio navedeno saznanje kao dokaz u postupku.

 

              Predlažu pobijanu presudu preinačiti shodno navodima žalbe podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

 

              Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer navedena povreda sve i kad bi bila učinjena u odnosu na 1.-tuženika propuštanjem dostave, a što nije, jer je dostava 1.-tuženiku izvršena putem oglasne ploče suda, može se pozivati samo strana u odnosu na koju je ta povreda počinjena, a ne protivna strana.

 

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje dužnikove pravne radnje.

 

              U provedenom postupku je utvrđeno:

 

              - da je dana 16. kolovoza 2016. zaključen kupoprodajni ugovor između 1.-tuženika M. L. i T. L. rođ. M., oboje iz Đ., kao prodavatelja i 2.-tuženika D. P. iz Š., kao kupca, da je isti ovjeren kod javnog bilježnika N. B. gdje su prodavatelji pred javnim bilježnikom stavili potpis na predmetni ugovor, a što je javni bilježnik i potvrdio ovjerom pod brojem OV-7750/2016,

 

              - da je čl. 2. navedenog ugovora o kupoprodaji navedeno da prodavatelji, dakle i 1.-tuženik jamči 2.-tuženiku kao kupcu da predmetna nekretnina odnosno stan broj 6 u Đ. isključivo njihovo vlasništvo, na toj nekretnini ne postoji neko pravo trećega koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo, te da nekretnina nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima osim onih upisa pod brojem Z-3223/2008 i Z-14541/2016 za koje se prodavatelj obvezuje ishoditi brisovno očitovanje najkasnije do 31. listopada 2016.,

 

              - da je kupoprodajni ugovor zaprimljen u zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu dana 23. kolovoza 2006. pod brojem Z-19169/2016 te je isti proveden na način da je temeljem kupoprodajnog ugovora od 16. kolovoza 2016. 2.-tuženik upisan kao vlasnik predmetnog stana,

 

              - da je prema stanju zemljišne knjige upisan teret pod poslovnim brojem  Z-323/2008 a koji se odnosi na upisano pravo zaloga na  predmetnoj nekretnini za kredit u iznosu od 353.051,36 kn temeljem ugovora o kreditu s P. B. Z. d.d. Z. te isto pravo zaloga 25. listopada 2016. temeljem brisovnog očitovanja od 11. listopada 2016. brisano,

 

              - prema stanju zemljišne knjige upisana i zabilježba ovrhe, rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Đakovu pod brojem Ovr-2124/2016 od 9. lipnja 2016., a koja zabilježba je brisana 30. kolovoza 2016., s tim da se radilo o ovršnom postupku koji se vodio između P. B. Z. d.d. Z. te T. L., M. L. i M. Š., a koji postupak je okončan rješenjem o dovršetku ovrhe jer je ovrhovoditelj izvijestio sud svojim podneskom od 22. kolovoza 2016. da su ovršenici u cijelosti podmirili dug,

 

              - da je pravomoćnim rješenjem o ovrsi javnog bilježnika D. C. iz Đ. broj Ovrv-531/2016 od 6. rujna 2016., a povodom prijedloga ovrhovoditelja od 6. rujna 2016., a koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 26. rujna 2016. naloženo 1.-tuženiku M. L. da tužiteljima plati iznos od 472.052.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom te nastale troškove ovrhe u iznosu od 425,00 kn kao i predvidljive troškove ovrhe u iznosu od 506,25 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. i čl. 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO),

 

              - da je FINA izvijestila tužitelje svojim dopisom od 29. rujna 2016. kako 1.-tuženik nema otvorenih računa,

 

              - da je P. postaja Đ. svojim uvjerenjem od 8. prosinca 2016. potvrdila da 1.-tuženik nije evidentiran kao vlasnik vozila,

 

              - da je saslušanjem 2.-tuženika i svjedoka V. R. utvrđeno da je početkom rujna 2016. 2.-tuženik ili njegova supruga došli prijaviti upravitelju promjenu vlasništva stana i platiti svoju zakonsku obvezu pričuve za predmetni stan i da su tada saznali da postoji dug za koji prije nisu znali.

 

              Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je ocijenio da 2.-tuženiku kao ugovornoj strani iz pravnog posla (ugovora o kupoprodaji koji je predmet pobijana) u vrijeme sklapanja ugovora nije bilo poznato niti moglo biti poznato da time nanosi štetu tužiteljima kao suvlasnicima zgrade pa temeljem odredbe čl. 67. ZOO-a odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

              Naime, uz opće pretpostavke propisane odredbom čl. 66. ZOO-a dospjelost tražbine, pravne radnje dužnika poduzete na štetu vjerovnika, radnje zbog koje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, te time postojanje oštećenja vjerovnika, tako da pobijana radnja onemogućava vjerovnikovo namirenje, treba biti ispunjena i jedna od posebnih pretpostavki iz odredbe čl. 67. ZOO-a.

 

              U konkretnom slučaju, prema činjeničnom utvrđenju suda prvog stupnja, te posebne pretpostavke nisu ispunjene. Naime, odredbom čl. 67. st. 1. ZOO-a raspolaganje se može pobijati ako u vrijeme raspolaganja dužnik je znao ili mogao znati da raspolaganjem nanosi štetu svom vjerovniku i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Prema utvrđenju suda prvog stupnja drugotuženik kao kupac nekretnine nije imao niti je mogao imati saznanja o nepodmirenom dugu 1.-tuženika po osnovi zajedničke pričuve, pa tako ni obveza tuženika prema tužiteljima.

 

              Naime, imajući u vidu da je 2.-tuženik kao kupac s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva izvršio provjeru u zemljišnim knjigama i utvrdio da nema zapreke za kupnju navedene nekretnine i prijenos prava vlasništva na njegovo ime ne može se smatrati da je 2.-tuženik kao kupac znao ili morao znati da 1.-tuženik pravnom radnjom prodaje nekretnine 2.-tuženiku oštećuje tužitelje kao vjerovnike 1.-tuženika.

 

Kako je utvrđeno da u trenutku sklapanja ugovora o kupoprodaji 16. kolovoza 2016., a jednako tako u trenutku podnošenja prijedloga 2.-tuženika za upis prava vlasništva u zemljišne knjige (23. kolovoza 2016.) u zemljišnim knjigama nije bila upisana zabilježba ovrhe posl.br. Ovrv-531/2016, ne može se smatrati da 2.-tuženik nije postupao u smislu odredbe čl. 18. ZOO-a jer se po ocjeni ovog suda u poslovnom odnosu u sklapanju naplatnog pravnog posla ne može od kupca koji vrši plaćanje temeljem pravne radnje koja se pobija ispitivati ispunjava li njegov prodavatelj sve svoje obveze na vrijeme prema svojim vjerovnicima.

 

Stoga presumpcija poznavanja odredbi ZV-a od strane tuženika nije od utjecaja na ocjenu savjesnosti 2.-tuženika jer se ne može od 2.-tuženika zahtijevati da u izvršenju obveze ostvarenja prava u pravnom prometu ispituje i povijest stanja dugovanja i potraživanja osobe od koje kupuje nekretninu. Takav zahtjev prelazi okvire odredbe čl. 18. ZOO-a.

 

To sve i zato jer su tužitelji imali pravne mehanizme za osiguranje svojeg potraživanja prema 1.-tuženiku, pa kada je tako što izostalo jer je nekretnina u trenutku kupnje bila bez tereta u odnosu na tužitelje to također upućuje na poštenje tuženika prilikom kupnje nekretnine.

 

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

U Rijeci 11. travnja 2018.