Broj: Pmal-283/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu u

pravnoj stvari tužitelja HRVATSKA RADIO TELEVIZIJA, Javna ustanova, P, Z., OIB:…., zastupanog po M. H., odvjetniku iz O. društva H. & P., Z., R. cesta, protiv tuženika I. V. iz S., A., OIB:…, radi isplate,  nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 6.svibnja 2015.god. u nazočnosti zamjenika pun. tužitelja i tuženika, dne 8. lipnja 2015.god.

 

p r e s u d i o   j e

 

   Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Splitu pod broj Ovrv-12586/04 od 22. listopada 2004.god. u dijelu kojim je obvezan tuženik I. V. V. iz S., A., da tužitelju Hrvatska radio televizija, P., Z., isplati iznos od 336,00 kn zajedno s kamatama po stopi koju određuje čl. 277.st.1. ZOO-a i čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, koje teku od dospijeća svakog pojedinog  računa do 31.05.2004.god., a iznose 30,25 kn, te nadalje na iznos glavnice od 01.06.2004.god, do isplate, kao i u dijelu  kojim je  obvezan tuženik naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 405,00 kn, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj je dana 28.srpnja 2004.god. podnio ovom sudu ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave protiv tuženika. U prijedlogu se navodi  da ovršenik duguje ovrhovoditelju temeljem ovjerovljenog izvoda iz poslovnih knjiga iznos od 366,25 kuna, koji iznos se sastoji od glavnice od 336,00 kn i zakonskih zateznih kamata od dopsijeća svakog pojeinog računa (koji dospijeva prvog u mjesecu za prethodni mjesec) do 31. svibnja 2004.god. u iznosu od 30,24 kn.   Kako ovršenik nije podmirio svoje dugovanje, predloženo je donošenje rješenja o ovrsi kojim će se naložiti ovršeniku da u roku 8 dana isto namiri.

 

              Odlučujući o ovršnom prijedlogu tužitelja, ovaj sud je rješenjem o ovrsi pod posl. br. Ovrv-12586/04 od 22.listopada 2004.god. odredio predloženu ovrhu i naložio ovršeniku da u roku 8 dana namiri tražbinu zajedno s troškovima postupka u iznosu od 405,00 kuna.

              Protiv citiranog rješenja tuženik je dana 24. srpnja 2014.god. izjavio prigovor navodeći da je televizija zapečaćena 20.kolovoza 2004.god., te da je on 100 % hrvatski vojni invalid.

 

              Odlučujući po prigovoru tuženika, ovaj sud je dana 17. prosinca 2014.god. donio rješenje pod br. Ovrv-12586/04 kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi ovog suda br. Ovrv-12586/04 od 22. listopada 2004.god. u dijelu kojim je određena ovrha uz ukidanje provedenih radnji, s time da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

              U daljnjem tijeku postupka tužitelj je ustrajao u tužbi, navodeći da je tuženik kao  vlasnik tv prijamnika bio obveznik plaćanja rtv pristojbe u utuženom razdoblju, a obveze se mogao osloboditi odjavom prijamnika na zakonom propisani način, a prijamnik je odjavio nakon utuženog razdoblja 20. kolovoza 2004.god.

 

              Tuženik i nadalje prigovora potraživanju tužitelja, te ističe da je on u razdoblju od 1996.god. do 2000.god. plaćao tv pristojbu, a onda se u 2000.god. tv počeo kvariti, pa je zvao tužitelja da ga zapečate, ali su djelatnici sa HRT-a došli tek 2004.god. i tada zapečatili tv. Također navodi da je on 100 % invalid te je oslobođen od obveze plaćanja tv pristojbe, koje rješenje je dostavio tužitelju.

 

              Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 31. prosinca 2003.god., uplatnice broj 057677 od 20. kolovoza 2004.god., preslika podneska tužitelja od 19.ožujka 2007.god. za predmet pod br. P-1895/05, rješenja ovog suda br. IIP-1895/05 od 11.srpnja 2007.god., presude ovog suda br. Pmal-14/14 od 20.veljače 2015.god., potvrde Ureda od 25.rujna 2014.god.

 

              Prijeporno je između parbenih stranaka je li tuženik u utuženom razdoblju od mjeseca srpnja do mjeseca prosinca 2003.god.  u obvezi platiti tv pristojbu  u mjesečnom iznosu od po 56,00 kn, odnosno ukupno 336,00 kn.

 

              Ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

 

Naime, pravna osnova za plaćanje RTV pristojbe nalazi se u Zakonu o Hrvatskoj radioteleviziji kojim je normirano da su vlasnici radijskih i televizijskih prijamnika na  području Republike Hrvatske dužni HRT-u plaćati pristojbu, a obveza plaćanja iste utrnjuje kada vlasnik odjavi prijamnik (čl. 53. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radio televiziji /Narodne novine broj: br 25/03, u daljnjem tekstu ZH RTV/).

 

Odredbom čl. 8 Odluke o ubiranju radijske i televizijske pristojbe (Narodne novine broj 17/01), utvrđen je način odjave prijamnika i da se zahtjev podnosi HRT-u neposredno, pisanim putem (preporučeno), putem inkasatora ili druge ovlaštene pravne ili fizičke osobe, a u slučaju predaje zahtjeva inkasatoru ili drugoj ovlaštenoj osobi, podnositelj zahtjeva dužan je zahtjev potpisati.

 

Dakle, pristojbeni obveznik je svaki vlasnik tv prijamnika neovisno o tome gleda li  HRT-ove  programe putem tih prijamnika i isti  plaća pristojbu sve dok prijamnik ne odjavi,   što znači  da pristojbena obveza prestaje odjavom prijamnika. Razlozi zbog kojih se prijamnik može odjaviti su otuđenje ili pak trajni ili privremeni prestanak korištenja prijamnika zbog kvara, uništenja ili iz nekih drugih razloga, a forma odjave je propisana čl. 8. Odluke o načinu prikupljanja-naplati radijske i televizijske pristojbe,  a koja Odluka je donijeta temeljem zakonskih ovlasti iz Zakona o hrvatskoj radioteleviziji.   

 

Iz evidencije pretplatnika proizlazi da je tuženik evidentiran kao pretplatnik televizora dne 23. listopada 1996.god. pod šifrom 2771862, dakle, da je tuženik od tada postao obveznik plaćanja TV pristojbe  te da je televizor odjavljen 1.rujna 2004.god.

 

              Međutim, tuženik tvrdi da je od 2000.god. njegova  tv pokvarena, da je u razdoblju od 2000.god. do 2004.god., kada su došli i zapečatili tv, više puta zvao tužitelja da tv zapečate jer mu je tv pokvarena i  ne koristi ju, ali se tužitelj na njegov poziv oglušio.

 

Ovaj sud prihvaća tvrdnje tuženika  da je  tužitelja još od 2000.god., kada mu se tv pokvario, zvao radi pečaćenja televizije, a tim i odjave tv prijamnika, dakle, da je tužitelju podnio usmeni zahtjev za odjavu tv prijamnika, pa s obzirom na činjenicu da je tuženik podnio usmeni zahtjev tužitelju za odjavu tv prijamnika,  a imajući u vidu sadržaj gore citiranih odredbi, to je za zaključiti da način odjave prijamnika nije u skladu sa sadržajem citiranih odredbi.

 

Međutim, po mišljenju ovog suda propašću prijamnika prestalo je vlasništvo tuženika na tv prijamniku u smislu odredbi čl. 169. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08 i 153/09, dalje: ZV), prema kojoj pravo vlasništva prestaje propašću stvari koja je bila predmetom toga prava, a koju činjenicu tužitelj nije osporavao  tijekom postupka, pa stoga tuženik ne može biti u obvezi plaćanja pristojbe u smislu odredbi čl. 53. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji.

 

              S obzirom na to da tuženik nije vlasnik tv prijamnika od 2000.god., kada  mu se tv pokvario, pa je njegovo pravo vlasništva nad istim prestalo propašću prijamnika temeljem odredbe čl. 169.st.1. ZV-a, to onda tuženik nije u obvezi plaćanja tv pristojbe u smislu odredbe čl. 53. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radio televiziji, unatoč činjenici što nije podnio pisani zahtjev za odjavu prijamnika u skladu s odredbom čl. 8. Odluke o načinu ubiranja radijske i televizijske pristojbe, radi čega se tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje u cijelosti neosnovanim.

 

Imajući u vidu prednje, valjalo je ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ovog suda pod broj Ovrv-12586/04 od 22. listopada 2004.god. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku tužitelju isplatiti iznos od 336,00 kn zajedno s kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog  računa do 31.05.2004.god., a iznose 30,25 kn, te nadalje na iznos glavnice od 01.06.2004.god, do isplate,  kao i u dijelu  kojim je  obvezan tuženik naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka, te tužbeni zahtjev tužitelja odbiti, a kao u izreci presude.

             

              Odluka o parbenom trošku je izostala, jer tuženik, koji je u cijelosti uspio u sporu, svoj trošak nije ni popisao.

 

U Splitu, 08. lipnja 2015.godine