Broj: Gž-3560/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Davorki Hudoletnjak, kao sucu pojedincu, u izvanparničnoj stvari predlagateljice A. B. iz P., 30. svibnja 9, zastupana po punomoćniku D. B. iz P., protiv protustranke J. S. iz P., i R. N. iz L., zastupana po punomoćnici V. B., odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda I. B. A. i V. B. iz G., radi uređenja međe, odlučujući o žalbi protustranke N. R. i S. J. protiv rješenje Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu broj R1-141/13-22 od 14. srpnja 2014. godine, dana 01. prosinca 2015. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

Žalbe protustranaka J. S. i R. N. odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu broj R1-141/13-22 od 14. srpnja 2014. godine u dijelu u kojem je uređena međa između nekretnina predlagatelja i nekretnina protustranke J. S. (točka II. izreke) te o odluci o troškovima postupka (točke  IV., V. i VI. izreke).

 

U nepobijanom dijelu (točka I. izreke) rješenje prvostupanjskog suda ostalo je neizmijenjeno.

 

Trošak žalbe protustranci N. R. se ne odmjerava.  

 

Obrazloženje

            

Rješenjem prvostupanjskog suda uređena je međa između nekretnina stranaka tako da izreka glasi:

 

„I Uređuje se međa između nekretnina predlagatelja A. B. iz P.,  OIB: …  i  to  nekretnina u k.o. P.,  zk.ul.broj .., kč.br. .. vinograd u mjestu .. čhv i kč.br. .. vinograd u mjestu …. i nekretnina protustranke R. N. iz L., ,  OIB:..   i to k.o. P., zk.ul.broj .., kč.br. .. voćnjak  u …pov... čhv,  kč.br. ..  pašnjak u … pov…čhv,  i to prema posljednjem mirnom posjedu tako da pravac međe ide od  početke točke A  u naravi drveni stupčić ( postojeći),  do točke B – u naravi drveni stupčić (postojeći) , time da je udaljenost od točke  A do točke B 33,60 m, te do točke C u naravi postojeći drveni stupčić , time da je udaljenost od točke B  do točke C 42,00 m.

 

II. Uređuje se međa između nekretnina predlagatelja A. B. iz P., . OIB:  ..  i  to  nekretnina  zk.ul.broj .., kč.br. .. vinograd u mjestu .. čhv i kč.br. .. vinograd u mjestu .. čhv i nekretnina protustranke J. S. iz P., . i  to  k.o. P.,  zk.ul.broj .. kč.br. .. vinograd .. pov... čhv i kč.br... kuća,  dvorište  i oranica pov. 972 čhv, i to prema posljednjem mirnom posjedu tako da pravac međe ide od točke D – u naravi drveni stupčić do točke E u naravi drveni stupčić, time da je udaljenost od točke D do točke E 29,00 m,  do točke F-  u naravi drveni stupčić  udaljenost od točke E do točke F 26,00 m,  do točke G  u naravi betonski stup žičane ograde udaljenost od točke F do točke G 42,40 m.

 

III. Skica  izmjere broj 1 i broj 2 geodetskog vještaka  čini sastavni dio  ovog  rješenja.

 

IV. Nalaže se protustranci N. R. iz L.,. da predlagateljici A. B. iz P., na ime razmjernog dijela troškova ovog  postupka  isplati  iznos  od 579,17  kn .

 

V. Nalaže se protustranci J. S. iz P.,  da predlagateljici  A. B. iz P.,  na ime razmjernog dijela troškova ovog  postupka  isplati  iznos  od 579,17  kn .

 

VI. Odbija se zahtjev protustranke R. N. radi naknade troškova ovog izvanparničnog postupka u iznosu od 3.125,00  kn.“

 

Protiv odluke o troškovima postupka (točke IV. i VI. izreke) žali se protustranka R. N. i žalbu podnosi iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br: 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijani dio rješenja prvostupanjskog suda ili da u tom dijelu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Protiv rješenja prvostupanjskog suda žali se i protustranka J. S. ne navodeći u kom dijelu ga pobija, niti iz kojih razloga, dakle ne navodi žalbene razloge.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Na žalbu protustranke R. N.:

 

Protustranka N. R. žalbom pobija pravilnost odluke o troškovima postupka tvrdeći da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučnu činjenicu o  kojoj ovisi donošenje daljnje odluke o troškovima postupka, a to je da je uređenje međe između nekretnina predlagateljice i protustranke N. R. bilo potrebno i u obostranom interesu stranaka, a što je utjecalo na pravilnost odluke o troškovima postupka.

 

Ovi navodi žalbe ne mogu se prihvatiti kao osnovani i unatoč toga što je sud, prilikom uređenja međe između nekretnina predlagateljice i nekretnina protustranke N. R. utvrdio da između nekretnina stranaka postoje drveni kolčići. To iz razloga što je i prema navodima punomoćnika predlagateljice i prema navodima protustranke N. R. te drvene kolčiće postavio geodeta Đ. B. koji je među pokazao i kolčiće postavio na zahtjev protustranke R. N. 2012. godine, a punomoćnik predlagateljice tvrdio da se predlagateljica nije složila sa postavljenim kolčićima jer oni nisu postavljeni prema sporazumu stranaka, već prema pokazivanju geodete koji je protustranci R. N., na njezin zahtjev pokazao pravac međne linije prema katastarskoj međi, dok je predlagateljica tvrdila da je uživanje do tada bilo drugačije i konačno na licu mjesta je punomoćnik predlagateljice pokazao način uživanja prije postavljanja drvenih kolčića od strane geodete kojeg je angažirala protustranka R. N..

 

Zbog navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je međa između nekretnina predlagateljice i protustranke N. R. sporna, slijedom čega su ispunjene zakonske pretpostavke da se uredi u sudskom postupku sukladno čl. 103. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje: ZVDSP), te je među između ovih nekretnina stranaka uredio prema posljednjem mirnom posjedu primjenom st. 3. čl. 103. ZVDSP-a.

 

Kako je dakle, međa između nekretnina stranaka bila sporna, a do ovog postupka nije uređivana u sudskom postupku, a postavljeni drveni kolčići, iako su kao međašni znaci bili vidljivi, postavljeni su bez sporazuma stranaka, ne mogu se smatrati nespornim znakovima međe, pa je i prema ocjeni ovoga suda uređenje međe bilo potrebno.

 

Što se tiče žalbenih tvrdnji da punomoćnik predlagateljice nije potraživao naknadu troškova postupka, a što je jasno vidljivo iz predmetnog spisa, pa da već iz tog razloga je odluka o troškovima pogrešna valja odgovoriti da niti ti navodi žalbe nisu osnovani, jer nakon što je sud uredio među između nekretnina predlagateljice i nekretnina protustranaka N. R. i S. J. konstatirano je da predlagatelj predlaže da troškove stranke snose razmjeno utvrđenim međama, te je odlučeno da će o troškovima biti odlučeno naknadno.

 

Dakle, punomoćnik predlagateljice zahtijevao je naknadu troškova postupka, a kako je i prema ocjeni ovoga suda uređenje međe između nekretnina predlagateljice i protustranke bilo je potrebno, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom pravnog pravila iz paragrafa 283. t. 1. Zakona o sudskom vanparničnom postupku odlučio o troškovima postupka, tako da polovinu ukupnih troškova postupka snosi predlagateljica, a drugu polovinu protustranke svaka na jednake dijelove, pa je protustranka N. R. dužna predlagateljici naknaditi dio troškova postupka u iznosu od 579,17 kn. Isto tako je prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev protustranke N. R. za naknadu troškova zastupanja jer troškovi zastupanja u izvanparničnom postupku padaju na teret zastupanog.

 

Zbog navedenih razloga žalba protustranke N. R. odbijena je kao neosnovana, a rješenje prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu potvrđeno primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a, a u vezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku.

 

Na žalbu protustranke J. S.:

 

Protustranka J. S. žalbom pobija rješenje prvostupanjskog suda ne navodeći konkretno u kojem dijelu niti iz kojih razloga, pa je ovaj sud drugog stupnja ispitao pobijano  rješenje u dijelu u kojem je uređena međa između nekretnina predlagateljice i protustranke J. S. i u odluci o  troškovima postupka (točke II. i V. izreke).

 

Između nekretnina predlagateljice i protustranke J. S., pobijanim rješenjem uređena je međa prema posljednjem mirnom posjedu primjenom čl. 103. st. 3. ZVDSP-a time da je prvostupanjski sud prije toga utvrdio posljednji mirni posjed između predmetnih nekretnina i to prema pokazivanju protustranke J. S. kako to proizlazi iz zapisnika od 03. lipnja 2014. godine.

 

Obzirom da je međa između nekretnina predlagateljice i nekretnina protustranke J. S. uređena prema posljednjem mirnom posjedu, odnosno dugogodišnjem uživanju tih nekretnina i to prema pokazivanju protustranke J. S. koji se nije usuglasio sa prijedlogom punomoćnika predlagateljice da se međa uredi prema katastarskim mapama, a između tih nekretnina ranije nije uređivana međa, niti su postojale međne oznake, pravilno je prvostupanjski sud primjenom citirane zakonske odredbe uredio među između nekretnina stranaka i to prema posljednjem mirnom posjedu kako ga je pokazala protusranka J. S..

 

Kako između nekretnina stranaka nisu postojale međne oznake protustranka J. S. nije se protivio uređenju međe, pravilno je prvostupanjski sud odlučio i o troškovima postupka, jer je uređenje međe bilo potrebno i u interesu je stranaka da se međa između njihovih nekretnina uredi kako bi predlagateljica mogla ograditi svoju nekretninu, pa se ne mogu prihvatiti žalbene tvrdnje da troškove postupka treba snositi predlagatelj koju je među uređivao pozvao sud i geodetu, da protustranki J. S. to nije trebalo, niti on bude postavljao bilo kakovu ogradu pa zbog toga tvrdi da nije dužan platiti dio troškova postupka, jer u postupku uređenja međe  nije odlučno tko je predlagao uređenje međe, već je odlučno da li je bilo potrebno urediti među između nekretnina stranaka, i o tome ovisi i odluka o troškovima postupka. Budući da je među bilo potrebno urediti te je to bilo u interesu stranaka, troškove postupka stranke snose razmjeno dužini svojih međnih linija, sukladno propisima citiranim u obrazloženju pobijanog rješenja što znači da je pravilno prvostupanjski sud naložio protustranci J. S. da predlagateljici naknadi ¼ dijela troškova postupka, a koji se sastoje od troškova izlaska suda na lice mjesta i troškova vještačenja.

 

Zbog navedenih razloga žalba protustranke J. S. odbijena je kao neosnovana, a rješenje prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu, potvrđeno primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a  a, a u vezi pravnog pravila iz paragrafa iz 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku.

 

Trošak žalbe protustranci N. R. nije odmjeren jer sa žalbom nije uspjela, a protustranka J. S. trošak žalbe nije zahtijevao pa ovaj sud o tim troškovima nije odlučivao.

 

U Bjelovaru, dana 01. prosinca 2015. godine