Broj: Usž-876/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vukičević, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članova vijeća, te sudske savjetnice Marijane Čuk Kostrec, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. D., sina J., iz H., kojeg zastupa odvjetnica J. D., H., protiv rješenja tuženika Državne geodetske uprave, Središnjeg  ureda, Z., klasa: UP-II-932-07/15-07/370, urbroj: 541-03-04-01/6-15-2 od 15. srpnja 2015., radi promjena u katastarskom operatu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIkat-55/15-8 od 8. prosinca 2016., na sjednici vijeća održanoj 14. lipnja 2017.

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda  Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIkat-55/15-8 od 8. prosinca 2016.

Obrazloženje

Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIkat-55/15-8 od 8. prosinca 2016. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Državne geodetske uprave, Središnjeg  ureda,  klasa: UP-II-932-07/15-07/370, urbroj: 541-03-04-01/6-15-2 od 15. srpnja 2015. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Područnog ureda za katastar S., Odjela za katastar nekretnina S. G., Ispostava za katastar nekretnina H., klasa: UP/I-932-07/15-03/4, urbroj: 541-26-06-01/2-15-19 od 22. svibnja 2015. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja odbačena je žalba tužitelja, protiv djelomičnog rješenja Područnog ureda za katastar S., Odjela za katastar nekretnina S. G., Ispostava za katastar nekretnina H., klasa: UP/I-932-07/15-03/4, urbroj: 541-26-06-01/2-15-16 od 4. svibnja 2015., kao izjavljena od neovlaštene osobe.

Tužitelj u žalbi navodi da sud nije poklonio vjeru priloženoj preslici ugovora o darovanju a iz kojeg proizlazi legitimitet tužitelja za sudjelovanje u postupku. S aspekta obveznog prava predmetni ugovor ima sve elemente za  valjanost istog, a ovjera potpisa otuđivatelja na ugovoru, kojim se prenose stvarna prava, nužna je jedino i isključivo za potrebe provedbe istog u zemljišnim knjigama. Smatra da je on izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine te da je ovlašten izjaviti žalbu. Predlaže da se presuda poništi te da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja.

Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Iz podataka spisa predmeta,dostavljenih ovom Sudu, proizlazi da je rješenjem tijela prvog stupnja od 4. svibnja 2015. izvršena promjena podataka za k.č.br. 2607, 2608, 2609/1, 2609/2, 2610/1, 2610/2, 2610/3 i k.č.br. 2610/4 i to na način kako je to i upisano u z.k.ul. br. 439 k.o. H. te kao suvlasnici istih evidentirane upravo one osobe koje su kao takve upisane kao suvlasnici u predmetnom zemljišnom knjižnom ulošku. Proizlazi nadalje da je u tom postupku promjene podataka u katastarskom operatu, kao stranka, sudjelovao J. D. pok. J., otac tužitelja, koji je i prethodno bio upisan kao korisnik određenih predmetnih nekretnina, i koji je kao takav upisan kao suvlasnik istih u zemljišnim knjigama. J. D. pok. J., otac tužitelja, podneskom od 6. ožujka 2015., naveo je da se ne slaže sa zahtjevom podnositelja za promjenama u katastarskom operatu te je istom rješenje tijela prvog stupnja od 4. svibnja 2015. i dostavljeno. J. D. pok. J., otac tužitelja, niti u jednom trenutku u upravnom postupku nije izjavio da ne bi bio vlasnikom odnosno korisnikom predmetnih nekretnina u odnosu na koje je upisan kako u katastarskom operatu tako i u zemljišnim knjigama. Dakle, proizlazi da je upravo J. D. pok.  J. stranka u ovom postupku.

Tužitelj niti je bio nositelj prava na predmetnim nekretninama upisanim u katastru zemljišta kao niti u zemljišnoj knjizi, a niti je prema ocijeni ovog Suda dokazao da bi imao pravni interes za sudjelovanje u predmetnom upravnom postupku kakvog ima u vidu odredba članka 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.). Tužitelj je protiv rješenja tijela prvog stupnja od 4. svibnja 2015. izjavio žalbu smatrajući da njegov pravni interes proizlazi iz ugovora o darovanju koji je sklopljen između njega i njegovog oca, a koju žalbu je tijelo prvog stupnja i po shvaćanju ovog Suda pravilno odbacilo kao izjavljenu od neovlaštene osobe. Ovo iz razloga jer isprava koja je priložena uz žalbu, ugovor o darovanju, nije podobna za provedbu u katastarskom operatu jer ne sadrži ovjeru potpisa pred javnim bilježnikom.

Naime, prema odredbi članka 4. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku stranka u upravnom postupku je fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku. Pravni interes ne može biti bilo kakav već mora biti utemeljen na zakonu. Znači, pravni interes treba proizlaziti iz upravno-pravnih propisa, a tijelo koje vodi postupak, s obzirom na odnos osobe prema stvari o kojoj se vodi postupak treba odlučiti radi li se o zainteresiranoj osobi koja treba sudjelovati u postupku ili ne treba.

U konkretnom slučaju upravo iz odredaba Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“ 16/07., 152/08., 124/10. i 56/13.), temeljem kojeg je predmetni postupak i okončan, proizlazi da se tužitelju nije moglo priznati svojstvo stranke u tom postupku budući se ugovor u kojem potpisi stranaka nisu ovjereni ne može smatrati odgovarajućom ispravom u smislu odredbe članka 65. stavka 5. i 6. naprijed navedenog Zakona i kao takav ne bi bio niti podoban za upis u katastar zemljišta kao niti uknjižbu u zemljišnim knjigama.

Naime, odredbom članka 65. stavka 5. naprijed navedenog Zakona propisano je da se odgovarajućom ispravom u smislu stavka 3. toga članka smatra ugovor ili odluka suda odnosno druge nadležne vlasti. Prema stavku 5. citiranog članka Zakona ako se postupajući po zahtjevu stranke utvrdi da isprava iz stavka 5. ovoga članka ima nedostatke koji dovode u sumnju njezinu vjerodostojnost ili druge nedostatke koji priječe provedbu promjene u katastru zemljišta, stranci će se pisano odrediti rok u kojem je dužna priložiti ispravu na temelju koje je moguće provesti upis u katastru zemljišta.

Nadalje, prema odredbi članka 120. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 81/15. – proč. tekst) vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Prema stavku 2. citiranog članka Zakona, radi uknjižbe vlasništva mora se o pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora odgovarati pravilima zemljišnoknjižnog prava. Prema odredbi članka 52. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13. i 60/13.) zemljišnoknjižni sud dopustit će uknjižbu samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom.

Imajući u vidu sve naprijed navedeno, kako ugovor kojeg tužitelj prilaže ne dokazuje da se pravni interes u ovom postupku s oca tužitelja, upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika i osobe upisane u katastru zemljišta odnosno osobe koja je sudjelovala u ovom upravnom postupku, prenosi na tužitelja, čime tužitelj i po ocjeni ovog Suda, nije dokazao postojanje svog pravnog interesa kakvog ima u vidu naprijed navedena odredba Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, jer isprava koju je priložio uz žalbu ima nedostatke koji priječe provedbu u katastru zemljišta.

Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12.,  152/14., 94/16. i 29/17.), odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 14. lipnja 2017.