Broj: Gž-1499/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu Vladimiru Šestaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz Š., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica A. G., odvjetnica u Š., protiv 1. tužene  S. J. iz Š., OIB: …, i 2. tuženika M. D., pok. F., iz P. L., , OIB: …, oboje zastupani po punomoćnicama iz Z. odvjetničkog ureda N. M. i  S. M., odvjetnice u Š., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku, broj P-15/2015-26 od 7. studenog 2016., dana 30. kolovoza 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              1. Žalba tužitelja i žalba 1. tužene S. J. i 2. tuženika M. D. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, broj P-15/2015-26 od 7. studenog 2016.

 

              2. Odbija se zahtjev  stranaka za naknadom troškova žalbi.

 

Obrazloženje

 

              U izreci citiranim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je tako da izreka glasi:

 

              „1. Nalaže se tuženicima ad.1 S. J., OIB … i ad.2 M. D. pok. F., OIB …, tužitelju J. K., OIB …, vratiti oduzeti posjed prava prolaza puta položenog na dijelu čest. zem… i čest. zem… sve K.O. P., omogućavanjem tužitelju nesmetanog prilaza pješice do nekretnine istog oznake čest. zgr… K.O. P., na način da tuženici predaju tužitelju ključ brave na vratima koja su isti postavili na potezu između čest. zgr… i čest. zem… K.O. P., koji je u skici vještaka mjernika A. R. sačinjenoj dana 12. prosinca 2015. godine, koja je sastavni dio ovog rješenja, označen dužinom „A-B“, te tako time uspostave ranije posjedovno stanje navedenog prava na opisanom mjestu, uz zabranu tuženicima takvog ili sličnog smetanja tužiteljevog posjeda predmetnog prava ubuduće, sve rokom od osam dana pod prijetnjom ovrhe.

 

              2. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja istaknutog radi uklanjanja vrata koje su tuženici postavili na potezu između čest. zgr... i čest. zem… K.O. P., koji je u skici vještaka mjernika A. R. sačinjenoj dana 12. prosinca 2015. godine označen dužinom „A-B“.

 

              3. Nalaže se tuženicima ad.1 S. J., OIB… i ad.2 M. D. pok. F., OIB …, tužitelju J. K., OIB…, platiti parnični trošak u iznosu od 4.700,00 (četiri tisuće sedamsto) kuna u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.„

 

              Protiv tog rješenja žalbu podnose tužitelj i oboje tuženih po svojim punomoćnicima, i to tužitelj u odnosu na točku 2. izreke kojom je djelomično odbijen tužbeni zahtjev zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se rješenje preinači i u  cijelosti prihvati tužbeni zahtjev ili ukine i predmet vrati na ponovan postupak, te tuženici u  odnosu na točku 1. i 3. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se rješenje preinači i odbije tužbeni zahtjev ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan  postupak.

 

              Odgovori na žalbe stranaka nisu podneseni.

 

              Žalbe nisu osnovane.

 

              U odnosu na žalbu 1. tužene S. J. i 2. tuženika M. D.:

 

              Iz pravilna i na izvedenim dokazima utemeljena utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da se tužitelj nalazio u posjedu prava služnosti puta koji se proteže  u mjestu P. L. na čest. zem…i čest. zem… sve k.o. P. radi prilaza pješice do svoje nekretnine čest. zgr…k.o. P., koji u naravi predstavlja betonski prilaz uz kuću i dvorište tuženika do kuće tužitelja, te da su mu tuženici oduzeli posjed tog prava tako što su postavili željezna vrata širine 1,20 m na potezu između čest. zgr… i čest. zem… k.o. P., pobliže označena točkom A-B na skici lica mjesta mjerničkog vještaka A. R..

 

              Neodlučni su žalbeni navodi da je tužitelju prilaz njegovoj nekretnini osiguran s javnog puta i to daleko kraćim putem s istočne strane, jer se u posjedovnim parnicama ne odlučuje o tome je li pravo služnosti izgubilo razumnu svrhu, već je raspravljanje isključivo ograničeno na utvrđivanje i dokazivanje činjenice posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

              S obzirom na utvrđenje da je tužitelj, a prije njega i njegov prednik L. V., faktički izvršavao sadržaj prava služnosti puta preko nekretnina tuženika radi prilaza do svoje kuće, neosnovano se ukazuje već u prvostupanjskom postupku iznijeta ocjena žalitelja da je posrijedi osobna služnost koja ne uživa posjedovnu zaštitu.

 

              S obzirom na neosnovanost žalbe i njom osporena uspjeha stranaka u parnici, pravilna je i na odredbi čl. 154. st. 3. u vezi čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br: 148/11-pročišćeni tekst 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) utemeljena odluka o parničnim troškovima, pa je i u tom dijelu neosnovana žalba tuženih.

 

              U odnosu na žalbu tužitelja:

 

              Žalitelj ne obrazlaže niti opisuje u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka na čije postojanje ukazuje samo pukim pozivanjem na taj žalbeni razlog, no ispitujući rješenje po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. i čl. 438. ZPP-a  utvrđeno je da pri donošenju rješenja i u postupku koji je tome prethodio sud prvog stupnja nije učinio niti jednu bitnu povredu  odredaba parničnog postupka  na čije postojanje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

 

              U pravu je žalitelj kada tvrdi da mu je posjed prava služnosti puta oduzet postavljenjem željeznih vrata, no neosnovano ističe da prijašnje posjedovno stanje nije uspostavljeno time što je tuženima naloženo da mu predaju ključeve brave tih željeznih vrata.

 

              Točna je žalbena  tvrdnja kako je odredbom čl. 22. st. 1.  Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZVDSP) propisano da se sudska zaštita  posjeda, među inim, ostvaruje i uspostavom posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja.

 

              Nije sporno da na betonskom prilazu uz kuću tuženika do trenutka  postavljanja od strane tuženika nisu postojala željezna vrata. Međutim, žalitelj ispušta iz vida da postavljanjem željeznih vrata njemu nije  oduzet  posjed stvari (zemljišta), već posjed prava služnosti puta preko zemljišta tuženih, zbog čega i po ocjeni ovoga suda za uspostavu prijašnjeg posjedovnog  stanja nije nužno uklanjanje postavljenih željeznih vrata.  Naime, već i samom predajom ključeva brave tih željeznih vrata tužitelju je omogućen  prolaz  pješice do svoje kuće preko zemljišta tuženih, čime mu je vraćen oduzeti posjed prava  služnosti puta, a time je i uspostavljeno posjedovno stanje kakvo je bilo u času smetanja.

 

              Uslijed navedenih razloga sud prvog stupnja je na pravilno i potpuno utvrđene činjenice suprotno navodima žalbi pravilno primijenio  materijalno pravo iz  čl. 22. u vezi čl. 10. st. 5. ZVDSP-a kada je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev i tužitelju pružio posjedovnu zaštitu na način pobliže opisan u točki 1. izreke prvostupanjskog rješenja, te odbio dio tužbenog zahtjeva za uklanjanjem željeznih vrata.

 

              Zbog toga je primjenom čl.  380. t. 2. i čl. 368. st. 1. u vezi čl. 381. i čl. 438. ZPP-a žalbe stranaka valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

              Kraj neosnovanosti žalbi odbijen je zahtjev žalitelja za naknadom troškova nastalih njihovim podnošenjem (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 438. ZPP-a).

 

              Iz navedenih razloga riješeno je kao u izreci.

 

Bjelovar, 30. kolovoza 2017.