Broj: Gž-210/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao suca izvjestitelja i Ankice Matić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. R. (OIB:…), I., O. br.5, zastupana  po punomoćniku Z. R., odvjetniku u Z., D. br.18/II, protiv tuženika: 1.M. R. (OIB:…), I., O. br.5. i 2.P. b. Z. d.d. (OIB:…), Z., R. cesta 50, zastupan po punomoćniku M. C., odvjetnica u Z., I. 134, radi utvrđenja vlasništva i dr., odlučujući o žalbi stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-499/15 od dana 09. studenog 2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 14. rujna 2017. g.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom poslovni broj P-499/15 od dana 09. studenog 2015. godine i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje time da će se postupak provesti pred drugim sucem pojedincem toga suda.

 

Obrazloženje

 

              Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

 

" I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se ništetnim Ugovor o hipotekarnom kreditu račun broj … broj partije .. zaključen između drugotuženika u svojstvu banke i prvotuženika u svojstvu korisnika kredita i založnog dužnika, a koji Ugovor prileži predmetu Općinskog suda u Imotskom broj: Z-590/2002."

 

II. Odbija se podredno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se ništetnim točka 7.1. i 7.3. Ugovora o hipotekarnom kreditu račun broj … broj partije … zaključen između drugotuženika u svojstvu banke i prvotuženika u svojstvu korisnika kredita i založnog dužnika, a koji Ugovor prileži predmetu Općinskog suda u Imotskom broj: Z-590/2002."

 

III. Usvaja se podredno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Imotskom broj:Ovr-518/06 od 17.11.2006. godine u predmetu drugotuženika u svojstvu ovrhovoditelja protiv prvotuženika u svojstvu ovršenika i to u dijelu u kojem se ista odnosi na tužiteljev jednopolovinski (1/2) suvlasnički udjel u nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Imotskom u z.k.ul.br.:.. K.O.I.-G., z.k.č.br…., zgrada, kuća i dvorište površine 351 m2, zgrada površine 102 m2, kuća površine 8 m2, dvorište površine 241 m2, ukupne površine 351 m2."

 

IV. Usvaja se podredno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Određuje se brisanje uknjižbe založnog prava (hipoteke) određene ovosudnim rješenjem broj Z-590/2002 donesenim temeljem prijedloga zaprimljenog od strane Općinskog suda u Imotskom 9.10.2002.g. i to glede jedne polovice (1/2) nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Imotskom u z.k.ul.br…., K.O.I.-G., z.k.č.br…., zgrada, kuća i dvorište površine 241 m2, ukupne površine 351 m2."

 

V. Usvaja se dio podredno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik u jednoj polovici (1/2) nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Imotskom u z.k.ul.br….K.O.I.-G., z.k.č.br…., zgrada, kuća i dvorište površine 351 m2, zgrada površine 102 m2, kuća površine 8 m2, dvorište površine 241 m2, ukupno površine 351 m2, a što su tuženici dužni  priznati, a tuženik pod 1. i izdati tužiteljici tabularnu ispravu podobnu za ishođenje uknjižbe opisanog tužiteljevog prava suvlasništva u ½ u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Imotskom, te je tuženik pod 1. dužan trpjeti uknjižbu tužiteljevog prava suvlasništva u jednoj polovici ( ½) glede ove nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Imotskom."

 

VI. Odbija se dio podredno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja kojim se tuženiku pod 2. nalaže izdati tužiteljici  tabularnu ispravu podobnu za ishođenje uknjižbe opisanog tužiteljevog prava suvlasništva u jednoj polovici  (½) u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Imotskom i kojim se nalaže da je tuženik pod 2. dužan trpjeti uknjižbu tužiteljevog prava suvlasništva u jednoj polovici (½) glede ove nekretnine u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Imotskom.

 

VI.I Svaka stranka snosi svoje troškove postupka." 

 

              Protiv navede presude žale se tužiteljica te tužena ad. 2.

 

              Tužiteljica izjavljuje žalbu protiv točka I., II., VI. i dijela točke VII. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), uz žalbeni prijedlog da se presuda prvostupanjskog suda preinači u smislu žalbenih navoda podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

 

              Tužena ad. 2. izjavljuje žalbu protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom III., IV., V. i VII. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a uz prijedlog da se presuda ukine u cijelosti, predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se ista preinači.

 

              Na žalbe nije odgovoreno.

             

              Žalbe su osnovane.

 

              Predmet spora čini zahtjev tužiteljice kao treće osobe da se utvrdi ništetnim Ugovor o hipotekarnom kreditu račun broj … broj partije …, zaključen između drugotuženika u svojstvu banke i prvotuženika u svojstvu korisnika kredita i založnog dužnika, a koji prileži tome sudu u spisu broj Z-590/02 odnosno zahtjev da se točke I. II. VII. istog Ugovora, utvrde ništetnim.

 

              Također predmet spora čini zahtjev tužiteljice da se proglasi nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Imotskom: Ovr-518/06 od 17.11.2006. godine na nekretnini upisanoj u zemljišnim knjigama toga suda u zk. ul. broj … K.O. I. – G., zk. čbr. …, zgrada, kuća i dvorište površine 351 m2, zgrada površine 102 m2, kuća površine 8 m2, dvorište površine 241 m2, ukupne površine 351 m2 te zahtjev za brisanjem uknjižbe navedenog prava (hipoteke) određene rješenjem broj Z-590/02 na istoj čestici.

 

              Konačno, predmet spora predstavlja i daljnji zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ista suvlasnica u 1/2 nekretnine u zemljišnim knjigama toga suda upisane u zk. ul. broj … K.O. I.- G. zk. čbr. …, zgrada, kuća i dvorište, zgrada površine 102 m2, kuća površine 8 m2, dvorište površine 241 m2, ukupno površine 351 m2, a što su tuženici dužni priznati odnosno zahtjev da joj tuženica ad. 2. izda tabularnu isparavu podobnu za ishođenje uknjižbe upisanog tužiteljevog prava suvlasništva u 1/2  u zemljišnim knjigama.

 

              Nije bilo sporno među strankama; da je tuženik pod 1. s tuženikom pod 2. zaključio Ugovor o hipotekarnom kreditu dana 4.10.2002. godine kojim se tuženik pod 2. obvezao tuženiku pod 1. staviti na raspolaganje 35.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama, da je kredit odobren kao nenamjenski, a da je tuženik pod 1. kao osiguranje za vraćanje tog kredita tuženiku pod 2. i to kao založni dužnik dozvolio da se u korist tuženika pod 2. kao vjerovnika uknjiži pravo zaloga na nekretnini upisanoj u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Imotskom i to z.k.ul.br…. K.O.I.-G., č.br…. koja se sastoji od jedino z.k.tijelo č.zem…. površine 351 m2 od čega zgrada 102 m2, kuća 8 m2 i dvorište 241 m2, u cijelosti, te da se tuženik pod 1. obvezao tu nekretninu za cijelo vrijeme trajanja zaloga osiguravati kod osiguravajućeg društva prema procijenjenoj vrijednosti nekretnine; da je tuženik za bio uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine za cijelo, što proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige Odjela za zemljišne knjige Općinskog suda u Imotskom od 24.12.2013.godine pod brojem 6207/2013, i na kojoj nekretnini je upisano pravo zaloga za iznos od 35.000,00 eura na ime tuženika pod 2.

 

              Temeljem rezultata provedenog postupka sud prvog stupnja je nadalje utvrdio:

 

              - da iz sadržaja predmetnog Ugovora o hipotekarnom kreditu od 04.10.2002. godine ne proizlazi da bi isti bio protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva i da iz istog ne proizlazi da bi zaključenje tog Ugovora bilo zabranjeno;

 

              - da su tužiteljica i tuženik sklopili brak dana 28.01.1973. godine, da je dio predmetnih nekretnina tuženik ad. 1. kupio dana 01.01.1981. godine te da je temeljem presude Općinskog suda u Imotskom i to presude na temelju priznanja broj P-1183/96 od 08.11.1996. godine tuženik pod 1. ishodio uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine odnosno građevnu dozvolu za već izgrađenu stambenu zgradu na predmetnoj čest. zem., a prethodno i lokacijsku dozvolu 29.10.1996. godine;

 

              - da je predmetna nekretnina kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice tuženika pod 1. te je izvršena izgradnja navedene stambene zgrade na toj nekretnini i baš kako to navode u svojim iskazima tužiteljica i tuženik ad. 1.;

 

              - da je tužiteljica bila zaposlena i imala ušteđevine i u to vrijeme imala i više novaca, jer tuženik ad. 1. jedno vrijeme nije bio zaposlen, a tužiteljica i da je fizički doprinosila izgradnji kuće.

 

              Temeljem ovih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja je smatrao da predmetni Ugovor o hipotekarnom kreditu od 04.10.2002. godine nije ništetan kako se to traži prvim podrednim – eventualnim tužbenim zahtjevom zbog čega je i odbio u cijelosti kao neosnovan prvi glavni tužbeni zahtjev tužitelja i prvi podredni tužbeni zahtjev tužitelja te odlučio kao u točki I. i II. izreke pobijane presude.

 

              Nadalje, sud je smatrao utvrđenim da predmetna nekretnina u cijelosti i na njoj izgrađena zgrada predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice, koja je prema utvrđenju suda i suvlasnica te nekretnine i to za 1/2 dijela iste, koju je stekla zajedno s tuženikom a kako su tuženici pod 1. i 2. zaključenjem Ugovora o hipotekarnom kreditu neovlašteno raspolagali dijelom suvlasništva tužiteljice na istoj nekretnini na kojoj je tuženik ad. 2. i uknjižio pravo zaloga na iznos kredita od 35.000,00 EUR-a i to ne pitajući tužiteljicu to je držao da je predmetna ovrha koja se vodi pod brojem Ovr-518/06, a koja je određena rješenjem od dana 17.11.2006. godine za suvlasnički dio od 1/2 nedopuštena, zbog čega je usvojio u cijelosti drugi podredni tužbeni zahtjev tužitelja i o istome odlučio kao točki III. izreke ove presude.

 

              Slijedom toga, odredio je brisanje uknjižbe založnog prava (hipoteke) određene rješenjem u spisu Z-590/02 i baš za 1/2 iste te odlučio kao u točki IV. izreke.

 

              Kako je sud prvog stupnja smatrao utvrđenim da je tužiteljica suvlasnica za 1/2 predmetne nekretnine to je spram tuženika pod 1. i 2. usvojio dio tuženog zahtjeva na utvrđenje da je ista suvlasnica u 1/2 polovine te nekretnine i da su joj tuženici dužni to priznati, a tuženik pod 1. kao upisani vlasnik za cijelo i izdati tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice za 1/2 dijela, te odlučio kao u točki V. izreke pobijane presude.

 

              Nadalje, smatrajući kako tuženik pod 2. nije upisan niti vlasnikom niti suvlasnikom za predmetnu nekretninu da nije ni u kakvom konkretnom građanskopravnom odnosu to je držao da tužiteljica od tuženika ad. 2. ne može zahtijevati izdavanje tabularne isprave, radi čega je u tom dijelu podredno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice spram tuženika ad. 2. odbio kao neosnovan te odlučio kao u točki VI. odluke.

 

              Odlukom o parničnom trošku sud prvog stupnja je pak utemeljio na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a.

 

Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud smatra neosnovanim gore navedene zaključke prvostupanjskog suda i to iz slijedećih razloga.

 

Naime, iz gore navedenih činjeničnih utvrđenja zaključuje se da su tuženici dana 04.10.2002. godine i to prvotuženik u svojstvu kreditoprimca i založnog dužnika te drugotužena u svojstvu kreditodavca i hipotekarnog vjerovnika zaključili javnobilježnički solemizirani Ugovor o hipotekarnom kreditu račun broj … broj partije …, temeljem kojeg je prvotuženik primio od drugotuženika kredit u iznosu od 35.000,00 EUR-a, radi čega je prvotuženik radi osiguranja povrata ovog iznosa u korist drugotuženika zasnovao i dopustio drugotuženiku ishoditi uknjižbu hipoteke glede cjelokupne predmetne predmetne nekretnine upisane u zk.ul. broj …, K.O. I.-G. zk.čbr. ….

 

Nadalje, proizlazi da je ovdje drugotužena kao ovrhovoditelj podnijela protiv ovršenika prvotuženika – M. R. prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave – javnobilježničkog akta dana 14.03.2006. godine. Međutim, donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije postupio sukladno odredbi članka 56. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96 i 29/99 dalje: OZ) prema kojem (stavak 1.) ako se ovrhovoditelj u propisanom roku ne očituje o prigovoru ili ako se jedna stranka usprotivi prigovoru sud će podnositelja prigovora rješenjem uputiti da protiv stranaka u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja da ovrha na predmetu ovrhe nije dopuštena osim ako podnositelj ne dokaže opravdanost svojih prigovora pravomoćnom presudom ili drugom javnom ispravom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, odnosno ako činjenice na kojima se temelji prigovor treće osobe nisu općepoznate ili se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim prednjevama.

 

U konkretnom slučaju, međutim, sud nije utvrdio je li tužiteljica, kao treća osoba podnijela navedeni prijedlog te je li sud postupio prema navedenoj odredbi članka 56. ili je pak tužiteljica u tijeku ovršnog postupka ne podnoseći prigovor u smislu citirane odredbe samostalno ustala tužbom bez da ju je na to sud uputio kako to nalaže citirana odredba.

 

Nadalje, ukazati je prvostupanjskom sudu tužiteljica tijekom postupka tvrdi da je sporna nekretnina stečena radom tužiteljice i drugotuženika  za vrijeme trajanja bračne zajednice. Obzirom na vrijeme stjecanja kao mjerodavan zakon valjalo je primijeniti Zakon o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 51/98., - pročišćeni tekst 59/90 - dalje: ZBPO) čije se odredbe sukladno  članku 364. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 61/11 – dalje: ObZ) )   trebaju  primijeniti u konkretnom slučaju.

 

Prema odredbi članka 277. ZBPO imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina, kojom oni raspolažu sporazumno (članak 283. stavak 1. ZBPO-a).

 

U  odsutnosti posebnih odredbi u ZBPO  kao lex specialis, u pogledu valjanosti raspolaganja tom imovinom kao zajedničkim vlasništvom, primjenjuju se odredbe općih propisa. U okolnostima konkretnog slučaja, to su odredbe Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96,112/99, 88/01 - dalje: ZOO) koji se u  konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe  članka 1163.st.1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj  35/05, 41/08) o apsolutnoj ili djelomičnoj ništavosti pravnih poslova, te odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima   («Narodne novine» broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09 i 153/09- dalje: ZV) i to  odredbe članka 57. i 61. tog Zakona koje se odnose na zajedničko vlasništvo.

 

Iz citiranih mjerodavnih odredbi ZV-a, a posebice odredbe članka  61. stavak 2. tog Zakona, proizlazi da iznimno, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba može na temelju pravnog posla, koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige, ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko.

 

Naime, polazeći od načela zaštite povjerenja trećih u pravnom prometu, u takvoj situaciji treća osoba valjano će steći pravo vlasništva na cjelokupnoj zajedničkoj imovini, ako se utvrdi da je ta treća osoba pošteni stjecatelj odnosno da je postupala u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige. Proizlazi, dakle, da je za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe, bitna pretpostavka savjesnost i poštenje te treće osobe.   Međutim, poštovanje načela savjesnosti i poštenja u pravnom prometu podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa, pa tako i  savjesnost i poštenje bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa.

 

Osim toga, u času kad bračni drug koji je upisan kao isključivi vlasnik nekretnine raspolaže dalje tom nekretninom u korist treće osobe, zemljišnoknjižno stanje nije neistinito, već nepotpuno pa u korist treće osobe, ako su za to ispunjene pretpostavke, nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost, a ne u istinitost zemljišnih knjga.

 

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da prema  općem pravnom načelu  nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. Međutim, prijenos i u tom slučaju mora biti u skladu s drugim općim načelima prava, u koja svakako spada i načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Poštovanje ovog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa, a ne samo treće osobe. Svako drugačije postupanje bilo bi protivno načelima vladavine prava i pravne sigurnosti kao najviših vrednota ustavnog poretka.

 

Istovjetno pravno stajalište  izrazio je i  Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim  Odlukama  broj: U-III-103/2008  od 14. lipnja 2011.godne i  broj:U-III-4177/2010 od  17. ožujka 2013. godine, čije odluke i rješenja su prema odredbi članka 31.st.1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 49/02-pročišćeni tekst)  obvezatni  i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba.    

 

Prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije ispitivao  ne samo savjesnost ili nesavjesnost prvotuženika kod sklapanja Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) od  15. svibnja 2000. godine, već i savjesnost ili nesavjesnost tužiteljice kao zajedničke (neupisane) vlasnice, odnosno je li tužiteljica znala za raspolaganja svoga supruga i  sklapanje Sporazuma o zasnivanju hipoteke na cijeloj nekretnini,  iako je ova okolnost  od utjecaja na ishod postupka, odnosno za prosudbu ima li mjesta primjeni načela povjerenja u zemljišne knjige.

 

Navedeno je  rezultiralo pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem, radi čega nije moguće ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

 

  S obzirom na navedeno trebalo je prihvaćanjem žalbi tužiteljice i prvotuženika  na temelju odredbe članka 371. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, time da je odluka ukinuta i spram protutuženika, jer se zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti na jednak način prema svim tuženicima (članak 2012. stavak 1. ZPP-a). Kako je  ukinuta odluka o glavnoj stvari, trebalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka time da će se  sukladno odredbi članka 166.st.3. ZPP-a o troškovima odlučiti u konačnoj odluci.

 

U nastavljenom postupku prvostupanjski će sud dopuniti činjenično stanje i  raspraviti sporna pitanja na koja je  ukazano ovim rješenjem, pa će potom pravilnom primjenom materijalnog prava  odlučiti o osnovanosti  tužbenog zahtjeva.

 

U Splitu, 14. rujna 2017. godine