Broj: Gž-58/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca M. G., kao predsjednika vijeća, B. P., sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i A. M., člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. G. ud. I. iz Z., G. 9, OIB: …, zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda P. P. & J." iz Z., protiv tuženika E. N. iz Z., G. 7, OIB: …, radi sprječavanja štetnih utjecaja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-3726/10 od 20. studenog 2015. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17. listopada 2017. godine,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba tuženika E. N. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-3726/10 od 20. studenog 2015. godine.

Obrazloženje

              Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Tuženi E. N. iz Z., G. 7, dužan je na svojoj nekretnini koja se nalazi u Z. na adresi G. 7, katastarske oznake 7644/1 k.o. Z., poduzeti radnje kojima će otkloniti uzrok nekontroliranog otjecanja fekalnih voda i smrada s njegove nekretnine na nekretninu u vlasništvu tužiteljice na adresi G. 9 katastarske oznake čest. zem 7644/3 k.o. Z..

II. Dužan je tuženik nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 9.000,00 kn u roku od 15 dana te zakonsku zateznu kamatu po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata – po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5-postotnih poena, koja teče na dosuđeni iznos parničnog troška počev od dana donošenja presude pa do isplate, pod prijetnjom ovrhe."

Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Tvrdi da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presuda je nerazumljiva, proturječi iznesenim razlozima, a razlozi o odlučnim činjenicama nejasni su i proturječni. Također tvrdi da je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka time što mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom. Ističe da je vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju, pa i u svom usmenom iskazu, naveo da ne može zaključiti da je smanjeni kapacitet septičke jame doveo do njenog prelijevanja, te nije utvrdio elemente koji bi potvrdili navode da je prelijevanje septičke jame uzrok pojava tragova vlage s obje strane ogradnog zida između nekretnina stranaka, jer je vlaga vidljiva u cijeloj duljini ogradnog zida. Sud prvog stupnja nije uzeo u obzir utvrđenje vještaka, kojim pobija vjerodostojnost fotografije tužiteljice. Unatoč utvrđenju vještaka da je septička jama gotovo puna i nije dovoljnog kapaciteta, vještak ne navodi da se iz nje osjeti smrad. Sud prvog stupnja nije uzeo u obzir priložene račune kao dokaze o redovnom crpljenju septičke jame, što ukazuje na kontinuitet njenog održavanja koji onemogućuje prelijevanje i istjecanje fekalnih voda uzduž tužiteljičina zida. Iskazi svjedoka nisu uvjerljivi i životni, u suprotnosti su s ostalim dokazima, a posebno nalazom vještaka. Iskaz svjedokinje I. G. sveden je na nagađanje, dok svjedok S. K. u ulici ne živi već 20 godina i nema saznanja o predmetu spora. Smatra da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje na koje je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Također ističe da je bio službeno spriječen prisustvovati ročištu od 20. svibnja 2015., o čemu je izvijestio sud i opravdao nemogućnost pristupa, te zatražio odgodu. Unatoč tome, sud prvog stupnja nije uvažio njegov zahtjev, niti je svoju odluku obrazložio, pa je takvim postupanjem onemogućen u raspravljanju pred sudom. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

              Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se presuda može ispitati.

              Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

              Prvostupanjski sud isto tako nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju u žalbi upire tuženik, odnosno, da je nezakonitim postupanjem onemogućen u raspravljanju pred sudom. Naime, tuženik je svojim pisanim podneskom od 14. svibnja 2015. zatražio odgodu s ročišta za glavnu raspravu zakazanu za dan 20. svibnja 2015. Istom je zahtjevu, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja udovoljio i rješenjem od 18. svibnja 2015. (l.s. 52) ročište za glavnu raspravu za 20. svibnja 2015. odgodio "na traženje tuženika" i zakazao novo, za dan 23. srpnja 2015., na koje je tuženik osobno pristupio, pa su neistiniti žalbeni navodi tuženika glede neuvažavanja i neudovoljavanja njegovom zahtjevu za odgodom ročišta od 20. svibnja 2015. Prvostupanjski sud stoga nije postupao nezakonito, niti je na bilo koji način onemogućio tuženika u raspravljanju.

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice da sud naloži tuženiku da na svojoj nekretnini oznake čest.zem. 7644/1 k.o. Z. poduzme radnje kojima će otkloniti uzrok nekontroliranog otjecanja fekalnih voda i smrada, na tužiteljičinu nekretninu oznake čest.zem. 7644/3 k.o. Z..

U konkretnome je slučaju postavljen zahtjev za zaštitu od štetnih imisija, koje se štetne imisije sastoje u ispuštanju otpadnih voda iz septičke jame, koja se nalazi na nekretnini tuženika na nekretninu tužiteljice, te smrada od fekalija. Naime, u smislu odredbe čl. 110. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZVDSP) vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama ovlašteni su od vlasnika nekretnine s koje one potječu, zahtijevati da se otklone uzroci tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće propušta činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere potrebne da onemogući prekomjerne imisije.

Prvostupanjski je sud na temelju dokaza izvedenih tijekom postupka utvrdio da se septička jama tuženika nalazi neposredno uz ogradni zid između nekretnina stranaka (l.s. 40) i da je tužiteljica dokazala da iz tuženikove septičke jame dolazi do nekontroliranog otjecanja fekalnih voda i smrada na nekretninu u vlasništvu tužiteljice oznake čest.zem. 7644/3 k.o. Z. (kuća i dvorište), radi propusnosti septičke jame i njezinog malog kapaciteta, te je ocijenio da utvrđene činjenice udovoljavaju zakonskim pretpostavkama za zaštitu tužiteljice kao vlasnice od prekomjerne neposredne imisije,  imajući u vidu da se radi o fekalnim vodama i smradu od fekalija, u smislu odredbe čl. 110. ZVDSP.

Prvostupanjski je sud, suprotno žalbenim tvrdnjama i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, na temelju izvedenih dokaza, pravilno utvrdio da iz tuženikove septičke jame nekontrolirano otječu fekalne vode i širi se smrad na nekretninu tužiteljice. Ove je činjenice, koje su relevantne za postupak, prvostupanjski sud utvrdio na temelju očevida na licu mjesta, fotodokumentacije očevida te nalaza i mišljenja vještaka koji smatra da je predmetna "septička jama malog kapaciteta", što obrazlaže činjenicom "da se prema računima vode ona napunila za 14 dana" (l.s. 54), te iz iskaza saslušanih svjedoka S. K. (l.s. 77) i I. G. (l.s. 77). N., svjedok S. K. je u svom iskazu naveo da je predmetnu septičku jamu gradio prijašnji vlasnik tuženikove nekretnine, prije 40 godina, te da se u vrijeme gradnje "samo na vrhu gradio vijenac, a da sa strana nitko nije betonirao te jame", te da je u posljednjih "…4-5 godina uočio da je trava drugačije boje uz tuženikov zid i da je zemlja na tom dijelu malo mećkava". Osjetio je i smrad, što mu je poznato, jer kako navodi u iskazu, "dolazi u posjet tužiteljici kao obiteljskoj prijateljici". Ove je navode svjedoka K. potvrdila svojim iskazom i svjedokinja I. G. (l.s. 77), pa im je prvostupanjski sud i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovano poklonio vjeru.

Iako tuženik u žalbi osporava utvrđenja suda prvog stupnja, ovaj drugostupanjski sud smatra da su utvrđenja prvostupanjskog suda pravilna, temelje se na činjenicama koje sud u postupku pravilno utvrdio i u pobijanoj presudi obrazložio, te na temelju tako utvrđenih relevantnih činjenica odlučio o tužbenom zahtjevu koji se temelji na odredbi čl. 110. st. 4. ZVDSP. Naime, vlasnik nekretnine koja je izložena prekomjernim imisijama, ovlašten je od vlasnika nekretnine s koje one potječu, zahtijevati njihovo uklanjanje i ubuduće propuštati činiti na svojoj nekretnini ono što je uzrok prekomjernim imisijama, a dužan je i poduzeti mjere potrebne da se prekomjerne imisije onemoguće.

Iz nalaza i mišljenja, te iskaza vještaka građevinske struke G. L. dipl.ing. građ. (l.s. 36-46 i l.s. 54) proizlazi da je predmetna septička jama tuženika malog kapaciteta, da je unatoč njezinu pražnjenju  04. listopada 2013., četrnaest dana prije očevida na licu mjesta, utvrđeno da je gornja razina sadržaja septičke jame pri samom vrhu, odnosno, kako to proizlazi iz nalaza vještaka "neposredno ispod novougrađenog poklopca", te da "stari betonski poklopac nije u potpunosti sprječavao izlazak neugodnih mirisa iz septičke jame (l.s. 46).

Prema tome, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je usvojio postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice, te obvezao tuženika na poduzimanje radnji kojima će otkloniti uzrok nekontroliranog otjecanja fekalnih voda i smrada s njegove nekretnine na nekretninu tužiteljice, te ga je pravilnom promjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, obvezao da tužiteljici, koja je u cijelosti uspjela u sporu, naknadi prouzročeni parnični trošak.

Na osnovi iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja.

U Zadru, dana 17. listopada 2017. godine