Broj: Gž-153/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Luke Grgata, kao predsjednika vijeća te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Borisa Mimice, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: ..., Ministarstvo poljoprivrede, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, protiv tuženice V. I. iz J., ..., OIB: ..., zastupane  po punomoćnicima D. V. i J. B., odvjetnicima iz V., uz sudjelovanje umješača B. d.o.o. I., zastupanog po punomoćnicima D. Š., I. K., B. R. i I. M., odvjetnicima iz O., radi  predaje posjeda, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima pod poslovnim brojem 17P-289/16 od 6. prosinca 2016., u sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalne službe u Vinkovcima pod poslovnim brojem 17P-289/16 od 6. prosinca 2016.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici kao vlasnici i nositeljici OPG V. I. da tužiteljici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu poljoprivrede preda u posjed nekretnine pobliže navedene pod točkom I. izreke, a položene u k.o. J. upisane u Z.U. ... uz obvezu isplate iznosa od 76.019,38 kuna na ime naknade za korištenje predmetnih nekretnina za dvije vegetacijske godine sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 28. siječnja 2016. pa do isplate, po stopi određenoj zakonom.

 

U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tuženici kao vlasnici i nositeljici OPG V. I. da umješaču B. d.o.o. I. naknadi parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kuna.

 

Protiv navedene presude žali se tužena, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 148/13 – pročišćeni tekst i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Umješač je odgovorio na žalbu tužene te u cijelosti osporio žalbene navode i predložio žalbu tužene odbiti kao neosnovanu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a na koju ukazuje žaliteljica u žalbenim navodima, budući je na ročište za glavnu raspravu zakazanu u predmetu za dan 16. studenog 2016. punomoćnik tuženika uredno pozvan, a što je razvidno iz podneska tužene od 9. studenog 2016. kojim isti potvrđuje primitak poziva za ročište zakazano u predmetu za dan 16. studenog 2016., s prijedlogom za odgodom ročišta, koje sud prvog stupnja nije dužan prihvatiti (arg. ad contrario odredbe članka 116. ZPP-a).

 

S druge strane iz stanja spisa je razvidno da je poziv na zakazano ročište za glavnu raspravu upućen strankama dana 3. studenog 2016., što pak proizlazi iz priloga lista spisa broj 80, pa utoliko nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 293. u svezi s odredbom članka 286. ZPP-a, a temeljem odredbe članka 354. stavak 1. ZPP-a na koje ukazuje žaliteljica u žalbenim navodima.

 

Neosnovano tužena u žalbenim navodima osporava i pravilnost i zakonitost pobijane presude prvog stupnja ukazujući na nepotpunost odlučnih činjeničnih utvrđenja, pa s tim u svezi i pogrešnu primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja.

 

Naime, predmet ovog spora predstavlja stvarnopravni zahtjev tužitelja kao vlasnika poljoprivrednog zemljišta upisanog u Z. U. ... k.o. J., koje se nalazi u posjedu tužene kao vlasnice i nositeljice OPG-a V. I. iz J. bez valjanog pravnog osnova.

 

Suprotno navodima žalbe, pravilno je sud prvog stupnja otklonio istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije na strani tužene, pozivom na odredbu članka 2. Zakona o poljoprivredi ("Narodne novine", broj 30/15), prema kojoj obiteljsko gospodarstvo jest fizička osoba ili skupina fizičkih osoba članova zajedničkog domaćinstva, koji obavljaju poljoprivrednu djelatnost na poljoprivrednom gospodarstvu koristeći se vlastitim ili unajmljenim proizvodnim jedinicama.

 

Naime, odredbom članka 5. Pravilnika o upisniku poljoprivrednih gospodarstava ("Narodne novine", broj 76/11 i 42/13) propisano je da su nositelji i članovi OPG-a punoljetne osobe koje stalno ili privremeno rade na gospodarstvu, odnosno članovi istog kućanstva i imaju prebivalište na istoj adresi pri čemu članovi OPG-a između sebe biraju nositelja koji odgovara za njegovo poslovanje.

 

Utoliko su neosnovani žalbeni navodi tužene, kao neprijeporne nositeljice OPG V. I., a što je razvidno iz dostavljenih evidencijskih podataka u listu 32 spisa jer OPG-u nema pravnu osobnost iz kojih razloga ne može biti niti nositelj prava i obveza u građanskopravnim odnosima.

 

Raspravljajući po postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće:

 

- da je ugovor o zakupu predmetnog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području O. J. zaključen između tužiteljice, kao zakupodavca i tvrtke B. d.o.o., kao zakupnika, 18. lipnja 2015., kojim tužiteljica daje u zakup zakupniku poljoprivredno zemljište upisano u k.o. J. i to kčbr. 1, 2, 3, 4/1, 4/2, 5, 6 i 7/2 upisano u Z.U. ... te čest. br. 8,9,10,11,12,13,14,15,16,17/1,17/2,17/3,18,19 i 20 upisanih u Z.U. ...;

 

- da je od strane povjerenstva Agencije za poljoprivredno zemljište Klasa: 320-01/14-04/62 Urbroj: 370-06-15-82 dana 25. rujna 2015. sastavljen zapisnik o uvođenju u posjed predmetnog zakupljenog poljoprivrednog zemljišta, koje je bilo spriječeno od strane posjednika I. iz J.;

 

- da je tužena uputila Agenciji za poljoprivredno zemljište zahtjev radi privremenog korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske za predmetne čestice uz izjavu da navedeno zemljište koristi bez ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta i da se na dan 11. svibnja 2015. nalazi u mirnom posjedu traženog poljoprivrednog zemljišta od 2013.

 

Temeljem naprijed iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja te tuženu obvezao na predaju u posjed predmetnog poljoprivrednog zemljišta sukladno odredbi članka 161. i članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima  ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14), držeći nedvojbeno utvrđenim kako tužena navedeno poljoprivredno zemljište, tijekom vegetacijske godine 2013./2014. i 2014./2015., koristi bez valjanog pravnog osnova.

 

Pritom je sud, obvezao tuženu na isplatu utužene naknade sukladno odredbi članka 48. stavak 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu ("Narodne novine", broj 39/13 i 48/15. dalje u tekstu: ZPZ) i odredbama Pravilnika o početnoj zakupnini poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH za zakup i zakup za ribnjake te naknadi za vodu za ribnjake ("Narodne novine", broj 107/13), kojim je propisano da se visina naknade za korištenje zemljišta bez pravnog osnova obračunava kao dvostruka početna zakupnina, što obzirom na utvrđenu površinu od 330515 m², prema početnoj zakupnini sukladno formuli 1.150,00 x 3301519 x 2 iznosi 38.009,69 kuna godišnje, a što za dvije vegetacijske godine predstavlja ukupno dosuđen iznos od 76.019,38 kuna, temeljem članka 1111. i članka 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15).

 

Navedena utvrđenja i pravne zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj žalbeni sud jer su zasnovane na valjanoj ocjeni svih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a uz valjanu primjenu materijalnog prava.

 

Naime, u smislu odredbe članka 161. i članka 162. ZV-a prava vlasnička tužba za predaju u posjed je zahtjev vlasnika koji na temelju svog vlasništva što ga je u stanju dokazati, traži od osobe koja mu je oduzela posjed njegove stvari predaju iste.

 

Protiv reivindikacijskog zahtjeva moguće je, pak, staviti materijalno-pravne prigovore koji takav zahtjev negiraju jer se radi o zahtjevu koje su postavile osobe koje na to ne bi imale pravo, odnosno koje ukidaju vlasničkopravni zahtjev, obzirom da je tužitelj prestao biti vlasnikom.

 

Međutim, u konkretnom slučaju tužena ne tvrdi niti predloženim dokazima dokazuje postojanje valjanog pravnog osnova za korištenje predmetnih nekretnina pa je utoliko pravilno sud prvog stupnja tužiteljici pružio stvarno-pravnu zaštitu kao neprijepornoj vlasnici.

 

U odnosu na navode žalbe kojim se ukazuje na povredu načela jednakih oružja, odnosno ravnopravnosti sudionika u parničnom postupku pozivom na stajališta Europskog suda za ljudska prava izražena u presudama Perić protiv Republike Hrvatske (Zahtjev broj: 34499/06) od 27. ožujka 2008., za odgovoriti je da se kod odlučivanja koje će dokaze izvesti, sud rukovodi pravnom normom koja se namjerava primijeniti u rješavanju konkretne pravne stvari, odnosno pravno-relevantnim činjenicama koje su predviđene u dispoziciji ili pak sankciji pravne norme. Naime, sud odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva nakon provođenja dokaznog postupka, prema svom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

Dokaznu snagu ispitanih dokaznih sredstava ocjenjuje parnični sud, koji odlučuje o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a radi utvrđivanja činjeničnog stanja sudu služi činjenični fond koji sačinjavaju činjenice na koje se stranke tijekom parnice pozivaju radi opravdanja osnovanosti svojih zahtjeva, činjenice koje su posredno relevantne jer svojim postojanjem ukazuju na postojanje važnih činjenica (indicije).

 

Od ocjene suda o relevantnosti činjenica koje sačinjavaju stanje stvari zavisi koje će od njih sud kvalificirati kao činjenično stanje-osnovu za donošenje presude. Ocjenu o tome koje su činjenice važne (relevantne) za suđenje, koje dakle formiraju činjenično stanje, sud izvodi služeći se mjerodavnom normom materijalnog prava kao kriterijem za izbor.

 

Utoliko, neprihvaćanjem dokaznih prijedloga od strane tužene, ali i od strane umješača na strani tužiteljice, upravljene na utvrđenje činjenica koje obzirom na predmet spora ne predstavljaju činjenice odlučne za primjenu prava, prvostupanjski sud nije povrijedio ustavno pravo tužene pozivom na odredbu članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, prema kojoj svatko ima pravo da sud pravično odluči o njegovim pravima i obvezama, odnosno da sudovi u postupku moraju osigurati jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava).

 

Naime, obzirom na navode žalbe tužene, za odgovoriti je da za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja nije od značaja tko je upisan u Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju kao podnositelj zahtjeva za poticajna sredstva za vegetacijsku godinu 2014/2015 jer predmet ovog postupka nije pravilnost postupka dodjele navedenih sredstava.

 

S druge strane predmet spora u odnosu na upotrebu predmetne nekretnine u vlasništvu tužiteljice bez plaćanja naknade za tu upotrebu, cijeniti je i kroz odredbu članka 165. stavka 1. ZV-a prema kojoj posjednik tuđe stvari koji je nema pravo posjedovati , mora istu predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

 

Iz obrazloženja prvostupanjske presude, koju tužena žalbenim navodima nije dovela u pitanje, proizlazi nedvojbeno utvrđenim da je tužena, kao vlasnica i nositeljica OPG V. I., predmetnu nekretninu kroz utuženo razdoblje koristila bez valjane pravne osnove te je ista u primjeni odredaba članka 48. stavka 4. ZPT-a u obvezi isplatiti dvostruku utvrđenu zakupninu za predmetno zemljište, koja visina tijekom postupka i nije bila sporna. Ovo neovisno o tome tko je i kada te koliko ostvario poticajnih sredstava za predmetnu nekretninu pri čemu tužiteljici u kontekstu citiranih odredaba u svakom slučaju pripada pravo na zateznu kamatu na dosuđeni iznos najkasnije od zaprimanja zahtjeva za mirno rješenje predmeta spora (članak 1115. ZOO-a).

 

Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, žalbu tužene je valjalo odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

Potvrđena je i odluka o troškovima postupka, budući da je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredaba članka 154. stavak 1. i članka 162. ZPP-a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

 

U Splitu 19. listopada 2017.