Broj: Gž-3249/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vicka Prančića kao predsjednika vijeća, te Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zorana Kežića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. A., S., P. 8/3 BIH OIB: … koju zastupa punomoćnik Z. A., odvjetnik iz M. protiv tužene B. H., S., Č. 23, BIH zastupane po punomoćniku B. Š., odvjetniku iz P., radi utvrđenja prava služnosti, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj posl. br. P-2656/15 od 21. travnja 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 26. listopada 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Prihvaća se žalba tužene kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, posl. br. P-2656/15 od 21. travnja 2016. i sudi:

 

              1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

 

              "I. Utvrđuje se da u korist k.č. 604, zgrada površine 78 m2 i dvorište površine 102 m2, koja je prijavnim listom formirana od kat. čest. 2413/2, voćnjak , površine 400 m2, upisane u zk. ul. 1293, K.O. B., kao povlasnog dobra, postoji pravo služnosti kolnika na teret k.č. 605, zgrada 80 m2 i dvorišta 140 m2, koja je također prijavnim listom formirana od kat. čest. 2413/2, voćnjak površine 400 m2, upisane u zk. ul. 1293, k.o. B., kao poslužnog dobra, a koja služnost ide duž cijele južne međe u dužini 11,40 m i širini 3 m pobliže prikazano na skici mjerenja vještaka N. B. od 11. studenog 2009. i označeno slovima D-E-F-I-D, pa je tužena dužna trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude upiše navedeno pravo služnosti u zemljišnu knjigu.

 

              II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 18.440,51 kn (osamnaest tisuća četiristo četrdeset kuna i pedeset jedna lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2016. do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

 

              2. Svaka stranka snosi svoj trošak.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom pobijanom presudom suđeno je:

 

              "I. Utvrđuje se da u korist k.č. 604, zgrada površine 78 m2 i dvorište površine 102 m2, koja je prijavnim listom formirana od kat. čest. 2413/2, voćnjak , površine 400 m2, upisane u zk. ul. 1293, K.O. B., kao povlasnog dobra, postoji pravo služnosti kolnika na teret k.č. 605, zgrada 80 m2 i dvorišta 140 m2, koja je također prijavnim listom formirana od kat. čest. 2413/2, voćnjak površine 400 m2, upisane u zk. ul. 1293, k.o. B., kao poslužnog dobra, a koja služnost ide duž cijele južne međe u dužini 11,40 m i širini 3 m pobliže prikazano na skici mjerenja vještaka N. B. od 11. studenog 2009. godine i označeno slovima D-E-F-I-D, pa je tužena dužna trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude upiše navedeno pravo služnosti u zemljišnu knjigu.

 

              II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 18.440,51 kn (osamnaest tisuća četiristo četrdeset kuna i pedeset jedna lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2016. godine do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

 

              Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da drugostupanjski sud za slučaj da nađe da je žalba osnovana i da prvostupanjsku presudu treba ukinuti, postupi po odredbi članka 366. a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP), podredno preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženici na teret tužiteljice, uvećano za troškove sastava žalbe uz pripadajuću sudsku pristojbu.

 

U odgovoru na žalbu tužiteljice tužena poriče navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je utvrđenje postojanja prava služnosti kolnika u korist povlasne nekretnine označene kao  čest. zgr. 604 k.o. B., a na teret nekretnine označene kao čest. zgr. 605. k.o. B. kao poslužne nekretnine i upis toga prava u zemljišnoj knjizi.

 

Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe tužene glede ukazane apsolutno bitne povrede odredaba ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točke 11. ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ukazanu bitnu povredu, budući da presuda sadrži jasne i valjane obrazložene razloge o odlučnim činjenicama te se ista može ispitati.

 

Istovremeno ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda normiranih odredbom članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

 

Nije sporno:

 

-da je tužiteljica vlasnica nekretnine označene kao kč. 604 k.o. B., a tužena k.č. 605 k.o. B. te da su na nekretninama izgrađene vikend kuće (dvojni objekt),

-da su obje nekretnine površine 400 m2,

-da tužiteljica do svoje nekretnine može doći samo služeći se nekretninom tužene,

-da su stranke zajedno kupile zemljište za izgradnju kuće 1987., uselile 1990. i izvršile podjelu kuće,

-da je 23. rujna 1990. tužena potpisala izjavu (list 17 spisa) u kojoj: u točki 1. navodi:

"Dozvoljavam trajan i nesmetan prolazak preko platoa ispred moje kuće kao pristupnog puta do platoa ispred kuće A. S. žene I., ljudima i vozilima, kako njima tako i njihovim srodnicima i eventualno kupcu kuće u slučaju da se kuća proda."

 

Iz postupka proizlazi da su se stranke, inače sestre, dogovorile da tužiteljica koristi plato ispred kuće tužene za dolazak do nekretnine tužiteljice, budući da čest. zgr. 604 k.o. B. nema neposrednog pristupa niti komunikacije s pristupnim javnim putem osim preko nekretnine označene kao čest. zgr. 605 k.o. B..

 

Isto tako je utvrđeno da je tužiteljica vršila sadržaj prava služnosti kolnika na nekretnini tuženice uz međašnu ogradu do svog platoa, a što iz skice mjernika vještaka B. čini južnu među poslužne nekretnine, te da to svoje pravo koristi od 1990..

 

Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da je životno i logično da se tužiteljica koristila najvećim dijelom za prolaz vozilom uz južnu među poslužne nekretnine, jer je to najlakši prolaz i pristup nekretnini od strane pristupne ulice, a ne preko sjevernog dijela uz rub kuće tužene u kojoj je i garažni prostor tužene, kojem može pristupiti nesmetano, te da je to prava volja stranaka.

 

Naime, u Izjavi od 23. kolovoza 1999. unesena je stvarna volja stranaka, dakle, tužiteljice i tužene, te je slijedom navedenog ugovorena služnost kolnika na nekretnini označenoj kao čest. zgr. 604 k.o. B. u vlasništvu tužene osnovana u cijeloj širini dvorišnog platoa u korist povlasne nekretnine označene kao čest. zgr. 605 k.o. B. u vlasništvu tužiteljice, stoga tužiteljica ima pravo zahtijevati da se to njeno pravo utvrdi na točno određenom dijelu poslužne nekretnine i upiše u zemljišne knjige, ako su ostvarene pretpostavke za uknjižbu njena prava.

 

Tužiteljica nije stekla pravo služnosti dosjelošću jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 220. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV).

 

Odredbom članka 220. stavka 1. ZV-a normirano je da se pravo služnosti na nekretnini osniva uknjižbom toga prava u zemljišnoj knjizi kao tereta na poslužnoj nekretnini, osim ako zakon omogućuje da se služnost osnuje drukčije.

 

 

Međutim, odredbom članka 218. stavka 1. ZV-a normirano je da se na temelju pravnog posla vlasnika poslužne nekretnine, odluke suda, ili druge vlasti, ili samog zakona, osniva se pravo stvarne služnosti kao pripadak povlasne stvarni za njezina svagdašnjeg vlasnika, a na teret određene stvari kao poslužne.

 

Odredbom članka 219. stavka 1. ZV-a propisano je da na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje služnosti osnivaju se prava služnosti izvođenjem iz vlasništva poslužne stvari, odnosno iz pripadanja prava koje je poslužna stvar, a na način određen zakonom, dok je stavkom 2. istog zakona normirano da sadržaj služnosti određuje vlasnik poslužne stvari, odnosno nositelj prava koje je poslužna stvar svojom voljom, ili u sporazumu za stjecateljem pravnim poslom iz stavka 1. istog članka.

 

Prvostupanjski sud pogrešno utvrđuje da je tužiteljica pravo služnosti stekla temeljem pravnog posla.

 

Naime, sporazum stranaka iz 1999. može biti osnova stjecanja prava stvarne služnosti ali ne i način stjecanja jer se pravo stvarne služnosti temeljem pravnog posla stječe upisom u zemljišnu knjigu što se u konkretnom slučaju nije dogodilo i u tom smislu nije pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je pravo služnosti stečeno temeljem pravnog posla.

 

Prema utvrđenju ovog suda tužiteljica ima pravo od tužene tražiti ispunjenje činidbe na koju se ova obvezala svojom izjavom iz 1999. a to je pravo prolaza ispred njene kuće i to u opsegu manjem od ugovorenog, međutim tužbeni zahtjev nije usmjeren na trpljenje prolaza nego na trpljenje upisa. Kako tužiteljica nije stekla pravo služnosti na temelju pravnog posla tada se ne može prihvatiti tužbeni zahtjev koji je usmjeren na utvrđenje da postoji stvarna služnost ni na ovlast da se upiše u zemljišnim knjigama ta stvarna služnost.

 

Zbog iznesenog žalba tužene prihvaćana je kao osnovana i prvostupanjska presuda preinačena temeljem članka 373.a stavak 1. ZPP-a.

 

Glede odluke o troškovima postupka u smislu odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a ovaj sud utvrđuje da su stranke podjednako uspjele u sporu, budući da je tužiteljica uspjela sa tužbenim zahtjevom za utvrđenje da je vlasnica novo formirane k.č.zgr. 604 k.o. Brist.

 

Odluka o troškovima  donesena je temeljem članka 164. stavka 4. ZPP-a.

 

U Splitu 26. listopada 2017.