Broj: Gž-3/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu I. predlagatelja M. T., OIB: ..., II. predlagateljice M. T., OIB: ..., III. predlagatelja V. T., OIB: ... i IV. predlagateljice S. T., OIB: ..., svi iz O., zastupanih po punomoćniku M. S., odvjetniku iz R., protiv protustranke M. H., OIB: ..., upravitelja stambene zgrade u O. i vlasnika obrta za upravljanje stambenim zgradama O. S. iz O., radi razrješenja s dužnosti upravitelja, odlučujući o žalbama predlagatelja i protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: R 1-428/15-26 od 24. travnja 2016., dana 30. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe predlagatelja i protustranke te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: R 1-428/15-26 od 24. travnja 2016.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

„ I/ Smjenjuje se upravitelja stambene zgrade u O., vl. obrta za upravljanje stambenim zgradama O. s. te se za upravitelja stambene zgrade u O.,  određuje K. d.o.o. O., iz O., OIB:...

 

  II/ Nalaže se M. H., vl. obrta za upravljanje stambenim zgradama O. s., da upravitelju zgrade K., d.o.o. O., iz O.. OIB: ..., u roku četrnaest dana, pod prijetnjom ovrhe, preda utvrđeni ostatak sredstava zajedničke pričuve.“

 

              Protiv dijela ovog rješenja kojim je odlučeno da se K. d.o.o. O. određuje za upravitelja stambene zgrade u O., i kojim je odlučeno da se dosadašnjem upravitelju nalaže da ostatak sredstava zajedničke pričuve preda ovom novom upravitelju žalbu, pravovremeno, podnose predlagatelji. U žalbi ne navode zbog kojeg zakonskog žalbenog razloga podnose žalbu, ali sadržajno proizlazi da to čine zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navode da se većina suvlasnika stambene zgrade u O., izjasnilo da za upravitelja žele M. d.o.o. iz R., a ne K. d.o.o., O., kako je to odredio prvostupanjski sud. Takvu odluku su stanari i donijeli nakon zaključenja glavne rasprave u ovom izvanparničnom postupku. Pri tom se pozivaju i na odredbe čl. 45. st. 1. točke 4.. u vezi odredbe čl. 88. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV).

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje, u pobijanom dijelu, preinači sukladno navedenim žalbenim razlozima.

 

Protiv ovog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi i protustranka. Žalbu podnosi „iz svih zakonom dopuštenih razloga“. U žalbi, u bitnome, navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 154. st. 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) čije se odredbe u ovom postupku imaju primijeniti kao postupovnopravne jer pobijano rješenje ima nedostataka, a i izneseni razlozi proturječni su sa sadržajem provedenih dokaza. Ukazuje na činjenicu da je prvostupanjski sud izrazio pravno shvaćanje da je upravitelj zgrade pravilno postupio kada je pokrenuo parnični postupak radi povrata u prvobitno stanje tavanskih prostorija, koji se  postupak vodio kod prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-850/05, štiteći time interese ostalih stanara, međutim da prvostupanjski sud ne obrazlaže činjenicu o tome tko bi i iz kojih sredstava trebao podmiriti sudske troškove koji su nastali vođenjem tog postupka, radi čega pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ono ne može ispitati. Ako je prvostupanjski sud pravilno zaključio o potrebi vođenja tog parničnog postupka, proturječan je zaključak da je prilikom upravljanja zgradom grubo zanemario svoje obveze i da je postupao protivno odredbi čl. 5. Međuvlasničkog ugovora. Prigovara i zaključku suda da je na nezakonit način koristio sredstva zajedničke pričuve jer niti jednom zakonskom odredbom ne proizlazi da se sudski troškovi nastali u vezi upravljanja stambenom zgradom ne mogu podmiriti sredstvima zajedničke pričuve. Prigovara i primijeni materijalnog prava smatrajući da se u konkretnom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 4. i čl. 55. st. 1. točke 4. ZV. Ukazuje i na iskaze svjedoka S. i F..

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Na žalbe nije odgovoreno.

 

              Žalbe predlagatelja i protustranke nisu osnovane.

 

Predmet ovog izvanparničnog postupka je prijedlog predlagatelja, kao suvlasnika stambene zgrade u O., za smjenjivanje protustranke, kao upravitelja navedene stambene zgrade, utemeljen na odredbi čl. 45. st. 1. točke 4. ZV, budući je strogo namjenska sredstva uporabio za isplatu sudskih i odvjetničkih troškova za privatne potrebe dijela suvlasnika stambene zgrade, u predmetnima koji su se kod Općinskog suda u Opatiji vodili pod poslovnim brojem: P-850/05 i poslovnim brojem: Ovr-665/13, u ukupnom iznosu od 77.306,51 kuna, smatrajući da navedeni iznosi ne predstavljaju poboljšice zajedničkih dijelova i uređaja, a niti spadaju u izvanredne poslove te da nije ni imao suglasnost svih suvlasnika nekretnine kako to propisuje odredba čl. 87. ZV te je postupio i suprotno čl. 93. st. 4. ZV, po kojoj je obvezan čuvati interese svih suvlasnika nekretnine i u obavljanju poslova redovite uprave slijediti upute većine, a izvanredne poslove poduzimati samo na temelju suglasnosti svih suvlasnika ili odluke suda koja je zamjenjuje.

 

Prvostupanjski sud je nakon ocjene svih provedenih dokaza (čl. 8. ZPP), kao osnovan prihvatio ovakav prijedlog predlagatelja zaključujući da je protustranka, kao upravitelj navedene stambene zgrade, grubo zanemario svoje dužnosti, jer nije ispunjavao obveze iz Međuvlasničkog ugovora koje je preuzeo, a niti je sredstva zajedničke pričuve koristio na zakonit način.

 

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. u svezi odredbe čl. 381. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda, da je pobijana odluka pravilna i zakonita.

 

Prije svega u ovom postupku valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje protustranka, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati budući sadrži u svemu jasne i neproturječne razloge.

 

Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14.  ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, zbog čega ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da u ovom postupku nisu ostvareni zakonski žalbeni razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

              U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

 

Odredbom čl. 45. st. 1. točkom 4. ZV propisano je da  je upravitelj nalogoprimac suvlasnika pa se glede njegovih prava, dužnosti i prestanka odnosa s njim, ako nije što drugo određeno, primjenjuju odgovarajuća pravila o nalogu, s time što:

- ako upravitelj grubo zanemaruje svoje dužnosti, sud će ga smijeniti na zahtjev bilo kojega suvlasnika i odrediti drugoga upravitelja; smijenjena osoba ne može nikad više biti postavljena za upravitelja iste stvari.

Na temelju odredbe čl. 87. ZV propisano je da je,osim za one poslove koji se i inače smatraju izvanrednim poslovima, za donošenje odluke o poduzimanju poboljšice zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine, potreban pristanak svih suvlasnika nekretnine, a da  iznimno, od odredbe stavka 1. ovoga članka, ipak nije potreban pristanak svih ako suvlasnici koji zajedno imaju većinu suvlasničkih dijelova odluče da se poboljšica učini, a da će oni sami snositi troškove ili se ti troškovi mogu pokriti iz pričuve, ne ugrožavajući time mogućnost da se iz pričuve podmire potrebe redovitoga održavanja, te ako te poboljšice neće ići suviše na štetu nadglasanih suvlasnika.

Temeljem odredbe čl. 93. st. 4. ZV propisano je da je upravitelj obvezan koliko je najviše moguće čuvati interese svih suvlasnika nekretnine i u obavljanju poslova redovite uprave slijediti upute većine, a izvanredne poslove poduzimati samo na temelju suglasnosti svih suvlasnika ili odluke suda koja je zamjenjuje; uz to je osobito dužan:

- položiti svakom suvlasniku uredan račun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini i staviti mu na prikladan način na uvid isprave na kojima se temelji, i to najkasnije do 30. lipnja svake godine,

- izraditi pregled predviđenih poslova za održavanje i poboljšice, kao i predvidivih troškova i opterećenja u narednoj kalendarskoj godini, te to na prikladan način objaviti u kući najkasnije do isteka tekuće kalendarske godine,

- prikupiti više ponuda za poslove održavanja koji se ponavljaju u razmacima duljim od jedne godine, kao i za veće radove radi poboljšice.

Odredbom čl. 5 Međuvlasničkog ugovora, proizlazi obveza upravitelja brinuti se da se zajednički dijelovi zgrade održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju nužnom za normalno korištenje, u koju svrhu će obaviti pregled zgrade najmanje 1 godišnje i o tome sastaviti zapisnik. Obavijestiti suvlasnike na njihov zahtjev, najkasnije u roku od 3 dana, o obavljenim poslovima i stanju zajedničke pričuve te omogućiti svakom suvlasniku uvid u dokumentaciju po prethodnoj najavi,  položiti svakom suvlasniku uredan račun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini, najkasnije do 31.3.iduće godine – završni račun, potom izraditi pregled predviđenih poslova za održavanje i poboljšice troškova (godišnji program održavanja) za narednu kalendarsku godinu te ga objaviti na oglasnoj ploči zgrade najkasnije do isteka kalendarske godine, brinuti se da se na vrijeme i kvalitetno obave svi poslovi koji se odnose na redovno upravljanje zgradom, uz ovlaštenje da se trošak obavljanja tih poslova naplate iz pričuve, organizirati obavljanje radova na zajedničkom dijelu zgrade koje su predložili svi suvlasnici, uz angažiranje najpovoljnijeg ponuđača, a sve u skladu sa visinom raspoloživih sredstava,a u obnašanju svojih dužnosti prvenstveno isključivo štititi interese suvlasnika.

 

Cijeneći ove zakonske odredbe, sadržaj čl. 5. Međuvlasničkog ugovora i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, koja svojom žalbom nije uspjela dovesti u dvojbu ni protustranka svojom žalbom da kao upravitelj zgrade nije postupao u skladu sa svojim obvezama iz točke 5 Međuvlasničkog ugovora obzirom da se nije brinuo da se zajednički dijelove zgrade održavaju u graditeljskom i funkcionalnom stanju nužnom za normalno korištenje, odnosno da u tu svrhu nije obavio pregled zgrade najmanje jednom godišnje i o tome sastavio zapisnik, da o obavljenim poslovima i stanju zajedničke pričuve zgrade  nije obavijestio  suvlasnike na njihov zahtjev jer nije ni želio komunicirati sa suvlasnicima pozivajući se da on kontaktira samo sa predstavnikom stanara, da nije svakom suvlasniku položila uredan račun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini do 31.3. – završni račun, a niti je utvrđeno da je izradio pregled predviđenih poslova za održavanje i poboljšice poslova kao godišnji program održavanja, za narednu kalendarsku godinu, te ga nije ni objavio na oglasnoj ploči i da u obnašanju svoje dužnosti nije prvenstveno i isključivo štitio interese suvlasnika, a niti je sa suvlasnicima zgrade održavao sastanke, to je već kraj ovih činjenica, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo zaključujući da je protustranka, kao upravitelj predmetne zgrade grubo zanemario svoje dužnosti zbog čega je istog valjalo smijeniti, radi čega je i žalbu ovog žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.

 

Pri tom, valja istaknuti da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je plaćanjem sudskih troškova, koji su nastali u navedenim postupcima, a koji su se vodili kod prvostupanjskog suda zbog utvrđenja vlasništva na dijelu stana u tavanskom prostoru, a koje je postupke upravitelj bio ovlašten voditi radi zaštite ostali suvlasnika zgrade, iz sredstava zajedničke pristojbe ta sredstva koristio protivno njihovoj namjeni jer su ti postupci vođeni upravo u interesu većine suvlasnika predmetne zgrade u cilju poboljšavanja nekretnine pa je protustranka te troškove, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, mogla platiti iz sredstava zajedničke pričuve.

 

Međutim, ta činjenica, sama po sebi, protustranku u ovom postupku ne dovodi u povoljniju materijalno pravnu situaciju obzirom da je protustranka u obavljanju svojih ovlasti upravitelja zgrade, na prethodno opisani način grubo  zanemario svoje dužnosti, pa je već iz tih razloga valjalo kao osnovan prihvatiti ovaj prijedlog predlagatelja, zbog čega je i žalbu protustranke valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovano,

 

U odnosu na žalbu predlagatelja valja istaknuti da je prvostupanjski sud o osobi novog upravitelja zgrade odlučio temeljem činjenica i dokaza koji su sudu dostavljeni do zaključenja glavne rasprave i da se obzirom na odredbu čl. 352. st. 1. u vezi odredbe čl. 381. ZPP u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni ne odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti, pa je stoga i žalbu predlagatelja valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

             

              Slijedom navedenoga valjalo je kao neosnovane odbiti  žalbe predlagatelja i protustranke i na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Pula - Pola, 30. listopad  2017.