Pristupanje sadržaju

Gž-678/2016 Županijski sud u Slavonskom Brodu – Stalna služba u Požegi
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-678/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ivanke Pilon Vukelić kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i Branke Ribičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice  Republike Hrvatske, OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, protiv I. tuženice V. B., OIB:, iz V.,  zastupane po punomoćniku Z. C. odvjetniku iz Z. Z. C. i K. K. iz V., i II.tuženice B. P., zastupane po privremenom zastupniku I. P., odvjetniku iz V., radi ispravka pogrešnog upisa, rješavajući žalbe tužiteljice i II. tuženice protiv presude Općinskog  suda u Vukovaru Stalna služba u Vinkovcima, poslovni broj: 20 P-465/2015-31 od 29. listopada 2015., dana 9. studenog 2017.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba II.tuženice B. P. odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, poslovni broj: 20 P-465/2015-31 od 29. listopada 2015., u točki 1. izreke presude.

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba tužiteljice Republike Hrvatske, ukida se presuda Općinskog  suda u Vukovaru Stalna služba u Vinkovcima poslovni broj: 20 P-465/2015-31 od 29. listopada 2015., u pobijanom dijelu u točkama 2. i 3. izreke presude (odbijajući dio tužbenog zahtjeva u odnosu na I.tuženicu V. B. i troškovi postupka), te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

                            Pobijanom presudom Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, poslovni broj: 20 P-465/2015-31 od 29. listopada 2015., u točki 1. izreke, u odnosu na II.tuženicu B. P. prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je pogrešan upis uknjižbe prava suvlasništva u z.k.ul. 850 k.o. O., i to u odnosu na nekretnine označene kao kč.br. 468 pašnjak  uz V. B. šuma sa 129616 m2, kč.br. 469 pašnjak uz V. u selu sa 108532 m2, kč.br. 489 oranica i pašnjak  B. sa 9431 m2, kč.br. 824 pašnjak M. sa 18331 m2, kč.br. 825 pašnjak L. sa 12505 m2, kč.br. 900 pašnjak B. sa 3851 m2, koji je proveden temeljem rješenja Općinskog suda u Vinkovcima broj Z-2698/05 od 7. lipnja 2005., prema kojem upisu je tužiteljica R. H. upisana kao suvlasnik navedenih nekretnina u 17/20 dijela, a Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Vinkovcima će po pravomoćnosti ove presude ispraviti navedeni pogrešni upis u odnosu na B. P. i to tako da Republika Hrvatska bude upisana kao vlasnik predmetnih nekretnina.

 

II.tuženica B. P. presuđena je da tužiteljici nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 2.062,50 kn, u roku od 15 dana.

 

U točki 2. izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na       I.tuženicu V. B. na utvrđenje da je pogrešan upis uknjižbe prava suvlasništva u z.k.ul. 850 k.o. O., i to u odnosu na nekretnine označene kao kč.br. 468 pašnjak uz V. B. šuma sa 129616 m2, kč.br. 469 pašnjak uz V. u selu sa 108532 m2, kč.br. 489 oranica i pašnjak B. sa 9431 m2, kč.br. 824 pašnjak M. sa 18331 m2, kč.br. 825 pašnjak L. sa 12505 m2, kč.br. 900 pašnjak B. sa 3851 m2, koji je proveden temeljem  rješenja Općinskog suda u Vinkovcima broj Z-2698/05 od 7. lipnja 2005. prema kojem upisu je tužiteljica Republika Hrvatska upisana kao suvlasnik navedenih nekretnina u 17/20 dijela, a da je Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Vinkovcima po pravomoćnosti presude dužan ispraviti navedeni pogrešni upis i to tako da Republika Hrvatska bude upisana kao vlasnik predmetnih nekretnina u cijelosti.

 

U točki 3. izreke presude naloženo je tužiteljici Republici Hrvatskoj da naknadi troškove parničnog postupka I.tuženici V. B. u iznosu od 4.687,50 kn, u roku od 15 dana, a u točki 4. izreke I.tuženica V. B. odbijena je sa zahtjevom za naknadu troškova postupka za iznos 2.075,00 kn.

 

Protiv ove presude žalbe su uložili i tužiteljica i II.tuženica.

 

Tužiteljica je uložila žalbu u odnosu na točke 2. i 3. izreke presude, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke i troškovima postupka, s prijedlogom da se žalba uvaži te pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda i tužbeni zahtjev tužiteljice usvoji u cijelosti.

 

                            U razlozima žalbe tužiteljica smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je I.tuženica V. B. stekla pravo vlasništva temeljem povjerenja u zemljišne knjige, jer je za takvo stjecanje potrebno utvrditi i da je stjecatelj pošten i da je postupao u dobroj vjeri.

 

                            Osim toga tužiteljica navodi da na I.tuženicu V. B. nisu mogla preći vlasnička ovlaštenja, jer nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ih sam ima, a predmetne parcele su poljoprivredno zemljište koje je na dan 1. siječnja 1997. bilo upisano kao društveno vlasništvo,  i u odnosu na te nekretnine je odgođena primjena načela povjerenja u zemljišne knjige.

 

II.tuženica B. P. žalbu je uložila zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže  da se žalba uvaži, a da se pobijana presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

 

                            U sadržaju žalbe II. tuženica smatra da je tužiteljica imala pravo podnijeti brisovnu tužbu prema članku 129. Zakona o zemljišnim knjigama, a ne tužbu za ispravak pogrešnog upisa, te da je u konkretnom slučaju nastupila zastara za podnošenje brisovne tužbe.

 

                            I. tuženica V. B. u odgovoru na žalbu osporava navode žalbe tužiteljice, jer je tuženica stekla pravo vlasništva temeljem sudskih presuda, tako da u konkretnom slučaju nije trebalo uopće raspravljati o povjerenju u zemljišne knjige, pa predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana.

 

                            Žalba tužiteljice je osnovana, a žalba II. tuženice nije osnovana.

 

Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavka 2. ZPP-a nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka predviđenih u članku 354. stavku 2. ZPP-a, ali je dijelom na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, dok dijelom činjenično stanje nije pravilno utvrđeno.

 

Na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi:

 

           - da je tužiteljica Republika Hrvatska upisana kao suvlasnica nekretnina u z.k.ul. 850 k.o. O. u 17/20 dijela, I. tuženica V. B. u 2/20 dijela, II. tuženica B. P. u 1/20 dijela;

 

            -  da navedene nekretnine u naravi predstavljaju poljoprivredno zemljište i da su prethodno bile upisane kao društveno vlasništvo, korisnik kojih je bila mjesna zajednica O.;

 

            - da je tužiteljica podnijela prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama za korist Republike Hrvatske i da je rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima broj Z-2698/05 od 7. lipnja 2005. dozvoljen besteretni otpis navedenih nekretnina iz z.k.ul. 829 k.o. O., s društvenog vlasništva korisnika mjesne zajednice O., te prijenos istih u novi z.k.ul. 850 za korist Republike Hrvatske;

 

             - da je V. B. kao kupac dana 26. veljače 2010. zaključila s A.-M. S. kao prodavateljicom, kupoprodajni ugovor predmet kojeg su bile nekretnine upisane u z.k.ul. 850 k.o. O. i da je temeljem presude Općinskog suda u Vinkovcima broj P-534/10 od 8. srpnja 2010. tužena A.-M. S. presuđena priznati pravo vlasništva na nekretninama i izdati tabularnu ispravu za korist V. B.;

 

          - da  je V. B. kao kupac zaključila dana 11. listopada 2010. kupoprodajni ugovor s J. S. kao prodavateljicom, za nekretnine upisane  u z.k.ul. 850 k.o. O., a dana 20. rujna 2010. zaključila je ugovor s S. H. J. i da je presudom zbog ogluhe Općinskog suda u Vinkovcima broj P-1396/10 od 24. svibnja 2010., naloženo J. S. i H. J. S. da izdaju tabularnu ispravu za korist V. B., a da je temeljem presuda broj P-1396/10 i P-534/10 izvršen prijenos prava vlasništva u korist V. B..

 

O žalbi II. tuženice

 

                            Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju radi o nesuglasnosti između rješenja o otpisu čestica iz jednog zk.ul. i upisa u drugi zk.ul, te sadržaja same provedbe upisa u zemljišnoj knjizi, pa je pravilno podnesena tužba radi ispravka pogrešnog upisa sukladno odredbi članka 117.-119. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13).

 

                            Prema rješenju Općinskog suda u Vinkovcima broj Z-2698/05 od 7. lipnja 2005., dopušten je besteretni otpis kč.br. 468, 469, 489, 824, 825, 900 iz zk.ul. 829 k.o. O. u novi zk.ul. 850 k.o. O., za korist Republike Hrvatske u cijelosti, međutim, pogreškom je došlo do upisa Republike Hrvatske kao suvlasnice.

 

                            Pozivanje II. tuženice na sudske presude temeljem kojih je stekla pravo vlasništva, u konkretnom slučaju nije relevantno budući tužiteljica Republika Hrvatska nije bila sudionik tih postupaka, pa se na nju ne može primijeniti intervencijski efekt tih presuda.

 

                            Stoga, budući je tužiteljica dokazala da je upis proveden u zemljišnoj knjizi suprotan rješenju zemljišno knjižnog suda broj Z-2698/05 od 7. lipnja 2005. o dozvoli upisa, prvostupanjski sud pravilno je postupio kada je udovoljio tom dijelu tužbenog zahtjeva, pa je drugostupanjski sud žalbu II. tuženice odbio kao neosnovanu.

 

O žalbi tužiteljice

 

                            Prvostupanjski sud pravilno je postavio pravni okvir ovoga spora kada je zaključio da tuženice u postupku imaju položaj običnih suparničara, i da njihova pravna situacija nije identična i da se u odnosu na njih može donijeti različita odluka.

 

                            Obrazlažući u razlozima presude odbijajući dio tužbenog zahtjeva u odnosu na I. tuženicu V. B., prvostupanjski sud pozvao se na odredbu članka 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), kojim je regulirana zaštita povjerenja u zemljišne knjige, pa kako je I. tuženica V. B. postupala s potpunim povjerenjem u zemljišne knjige i kako je bila u dobroj vjeri, jer nije znala niti je imala dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada tužitelju, tužbeni zahtjev prema njoj nije osnovan.

 

Takav zaključak prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti.

 

Neovisno od odredbe članka 388. stavka 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, po kojoj se iznimno od odredbe članka 388. stavka 5. Zakona o vlasništvu, zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga primjenjuje od 1. siječnja 2007. za nekretnine u katastarskim općinama za koje je otvorena EOP zemljišna knjiga, da bi se tuženica mogla pozivati na tu odredbu bilo je bitno utvrditi dvije okolnosti.

 

Prva bitna okolnost odnosi se na pravni status spornih nekretnina, konkretno, da li su te nekretnine u pravnom prometu ili ne, a sukladno odredbama članka 11. i 12. Zakona o vodama (NN 153/09, 63/11, 56/13. 14/14), jer na javnom vodnom dobru prema članku 11. stavku 6. Zakona o vodama,  ne može neka druga osoba dosjelošću niti na drugi način, steći pravo vlasništva niti drugo stvarno pravo, osim prava služnosti i prava građenja na način uređen člankom 16. toga Zakona, a pravni poslovi sklopljeni protivno stavku 6. ovoga članka su ništetni.

 

Druga bitna stvar koju je prvostupanjski sud propustio provjeriti je utvrđivanje da li je I. tuženica postupala u dobroj vjeri, odnosno da li u trenutku sklapanja posla, i u trenutku kad je zahtijevala upis, nije znala niti je s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

 

Za utvrđivanje dobre vjere nije dovoljno konstatirati da je izvršeno preoblikovanje postojećih zemljišno knjižnih podataka iz ručno vođenih zemljišnih knjiga u elektronički oblik, i zatvaranje ručno vođene knjige za sve katastarske općine na području nadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima, nego je bitno utvrditi tko je bio u posjedu spornih nekretnina, odnosno da li je I. tuženica stupila u posjed i da li je te nekretnine uživala.

 

Kako je te ključne činjenice prvostupanjski sud propustio utvrditi,  činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, pa samim tim ni materijalno pravo nije moglo biti pravilno primijenjeno.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud utvrditi će pravni status spornih nekretnina, pa ako utvrdi da se radi o nekretninama u pravnom prometu, utvrditi da li je         I. tuženica postupala u dobroj vjeri, odnosno da li u trenutku sklapanja posla i u trenutku kad je zahtijevala upis, nije znala niti je s obzirom na okolnosti imala dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

 

Zbog svega iznesenog, ovaj drugostupanjski sud  temeljem članka 368. ZPP-a odbio je žalbu II. tuženice glede točke I. izreke presude, a prihvatio žalbu tužiteljice, te temeljem članka  370. ZPP-a, ukinuo prvostupanjsku presudu u odnosu na točke 2. i 3. izreke presude.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud odlučit će i o troškovima postupka u odnosu na I. tuženicu V. B..

 

U Požegi 9. studenog 2017.