Broj: K-239/15

                           

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Bilušić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marijane Šmith kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika trgovačko društvo B.- A. Z. d.o.o. S., P. S. …, MBS …, OIB: …, predstavnik: S. B., rođena …. u S., gdje i prebiva na adresi V. K. …, državljanka RH, zbog kaznenog djela iz članka 222. st. 3. u vezi čl. 215. st. 3. .i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – u daljnjem tekstu: KZ/11) sve u vezi čl. čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (“Narodne novine“ br. 151/03, 110/07, dalje u tekstu ZOPOKD), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K-DO-1293/09, nakon održane javne rasprave dana 19. i 23. rujna 2016.g., u nazočnosti predstavnika okrivljenog trgovačkog društva te zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu Gorane Škaro, dana 28. rujna 2016. je odluka i objavljena,

 

p r e s u d i o   j e

 

OKRIVLJENIK: trgovačko društvo B. – A. Z. d.o.o. S., P. S. …, MBS …, OIB: …, neosuđivano

 

                                                k r i v o    j e

 

što je dana 20. travnja 2009. u S., u poduzeću "B.-b." d.o.o., trgovačko društvo "Br. – A. z." d.o.o. S., postupanjem za sada neutvrđene odgovorne osobe, postupilo protivno čl. 70. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu (»Službeni list SFRJ«, br. 42/68. i 45/68., „Narodne novine“ 52/71, 52/73, 19/83, 59/96 i 71/14) i čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj: 59/96 i dr.), na način da je dopustilo radnicima N. Z. i M. B. da obavljaju poslove pjeskarenja sekcije broj: 368/06 u hali za pjeskarenje broj 4 na visini od 250 cm od tla, bez postavljanja zaštitne ograde, ne očekujući da će time doći do opasnosti za radnike, iako je moglo i moralo biti svjesno da bi uslijed nepostavljanja zaštitne ograde tijekom rada isti mogli pasti i ozlijediti se, a što se upravo i dogodilo jer je istoga dana oko 09,00 sati radniku N. Z. prilikom pjeskarenja poprečnog rebra sekcije zapela cijev od zraka koju je pokušao osloboditi vučenjem i koja je u jednom trenutku popustila, pa je pao s visine od 250 cm, uslijed čega je zadobio razdor lijevog bubrega praćen krvarenjem, koji mu je operacijski odstranjen, a koja je povreda teške naravi,

 

              dakle, kaznenim djelom odgovorne osobe u pravnoj osobi, iz nehaja ne postavljanjem propisane naprave za zaštitu na radu i ne postupanjem po propisima o mjerama zaštite na radu, izazvalo opasnost za život i tijelo ljudi, a kaznenim djelom je prouzročena teška tjelesna ozljeda neke osobe,

              čime je odgovorno za jedno kazneno djelo protiv opće sigurnosti -  teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti -  djelo opisano i kažnjivo po čl. 222. st. 3. u svezi sa čl. 215. st. 3. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – u daljnjem tekstu: KZ/11), i u svezi sa čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (“Narodne novine“ br. 151/03, 110/07, dalje u tekstu ZOPOKD)

 

Na temelju čl. 222. st. 3. u svezi sa čl. 215. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona/11 sve u vezi čl. 3. st. 1. i čl. 10. st. 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela okrivljenom trgovačkog društvu „B.- a. z.“ d.o.o. S. prethodno se

 

i z r i č e

 

novčana kazna u visini od 49.000,00 (četrdesetdevettisuća) kuna

 

              nakon čega se istom na temelju čl. 13. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela izriče

 

UVJETNA OSUDA

 

time da se izrečena novčana kazna u iznosu od 49.000,00 (četrdesetdevettisuća) kuna na koju je osuđen neće izvršiti ako okrivljeno trgovačko društvo u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini neko novo kazneno djelo.

 

              U slučaju opoziva uvjetne osude, okrivljeno trgovačko društvo dužno je izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti odluke o opozivu. Ako novčana kazna ne bude plaćena u navedenom roku, naplatit će se prisilno u skladu s čl. 9. st. 2. ZOPOKD.

Temeljem čl. 148. st.1. Zakona o kaznenom postupku okrivljeno trgovačko društvo „B.- a. z.“ d.o.o. S. je dužno nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 8.902,00 (osamtisućadevestodvije) kune.

 

Obrazloženje

 

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom dana 31. prosinca 2010. godine optužnicu pod poslovnim brojem K-DO-1293/09, protiv okrivljenika pod 1) I. M. i okrivljenika pod 2) trgovačkog društva B.- a. z. d.o.o. S., zbog kaznenog djela iz članka 271. st. 3. u vezi čl. 265. st. 3. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00., 129/00., 51/01., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07, 152/08, dalje u tekstu KZ/97), a za okrivljenika pod 2) i u vezi čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela. Optužnica je izmijenjena na raspravama 14. svibnja 2013. (list 128-129) i 29. listopada 2015. (list 280).

 

              U predmetnom postupku ovaj sud je donio presudu pod poslovnim brojem K 1974/10 od 16. listopada 2014.g. kojom je odbio optužbu prema okrivljeniku pod 1) (točka I. ), a proglasio krivim okrivljenika pod 2) (točka II). U žalbenom postupku Županijski sud u Splitu rješenjem broj Kž 95/15 od 19. ožujka 2015. presudu je ukinuo u osuđujućem dijelu (točka II. izreke) i predmet vratio na ponovno suđenje sudu prvog stupnja u tom dijelu, a u ostalom (odbijajućem) dijelu presuda prvog stupnja ostaje neizmjenjena.

 

Utvrđuje se kako se sukladno pravnom shvaćanju sjednice kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. svibnja 2014.g. u predmetnom kaznenom postupku primjenjuje Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, dalje u tekstu ZKP).

 

U ponovljenom postupku u pogledu stava prema optužbi predstavnica okrivljene pravne osobe  je na raspravi izjavila je da se okrivljena pravna osoba ne smatra krivom za kazneno djelo koje se tereti optužnim aktom.

 

U dokaznom postupku suglasnošću stranaka pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka N. Z. od 21. siječnja 2013. (list 113-115 ), M. B. od 12. ožujka 2013. (list 118), E. D. od 21. siječnja 2013. (list 115), I. R. od 12 ožujka 2013. (list 116-118), A. M. od 12 ožujka 2013. (list 118-119), A. Š. od 12. ožujka 2013 (list 119-120), G. B. od 24. travnja 2013 (list 125-126), M. Ž. od 24. travnja 2013. (list 126-127), I. S. od 07. lipnja 2013. (list 136-137), M. V. od 3. srpnja 2013 (list 138-139), A. M. od 23. listopada 2013. (list 146-147), T. R. od 23. listopada 2013. (list 147), B. M. od 04. prosinca 2013. (list 153-154), te sudskog vještaka B. R. od 29. listopada 2015. (list 281-282), potom pročitani i pregledani uvjerenje za I. M. od  24. veljače 2009.g. (list 7 spisa), Ugovor o radu na određeno vrijeme za I. M. (list 8 i 9 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Splitu (list 10 spisa), podaci za upis u glavnu knjigu sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu (list 11 i 12 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru inspektorata od 2. lipnja 2009.g. (list 13-15 spisa), zapisnik o uvidu u dokumentaciju inspektorata od 22. travnja 2009.g. ( list 18 i 19 spisa), obavještenje od 21. travnja 2009.g. (list 20 spisa), zapisnik o očevidu inspektorata od 20. travnja 2009.g. (list 21-26 spisa), otpusno pismo za oštećenog N. Z. (list 29 i 30 spisa), potvrdnica K. b. c. S., Odjela … od 9. srpnja 2009.g. (list 31 spisa), ugovor o poslovnoj suradnji od 26. travnja 2006. (list 56-57), ugovor 146/BO/08 od 5. studenog 2008. (list 60-67), Protokol od dopuni čl. 2. ugovora br. 146/BO/08, od 5. studenog 2008. (list 68-70), skica glavne plaube (list 71), sudsko medicinsko vještačenje sačinjeno po stalnom sudskom vještaku dr. M. D. G. od 24. svibnja 2010.g. (list 93 i 94 spisa), optužni prijedlog inspektorata od 4. lipnja 2009.g., izviješće B.-b. d.o.o., Službe zaštite na radu od 28. svibnja 2013.g. s prilozima (list 131-135 spisa) te se pregledava i čita „knjiga protokola“ – evidencije ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu, a sačinjena od strane Službe zaštite na radu kao i preslika iste (list 155-173 spisa), popis zaposlenih od 16. listopada 2014. (list 238), bilanca na dan 31. srpnja 2014. (list 239-242), presuda Prekršajnog suda u Splitu broj Pp 19 G 1112/09 od 15. ožujka 2011. (list 270-272), izvadak iz sudskog registra za B.-A.K.Z. d.o.o. S., bilanca stanja i račun dobiti i gubitka za razdoblje 1.1.2016-31.7.2016. za B.- A.K.Z d.o.o.,  te potvrda B.-lj. r. d.o.o. S. od 22. rujna 2016., a na kraju je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljeno trgovačko društvo.

 

              Sud je izdvojio kao nezakonite dokaze službene zabilješke I PP S. sa lista 28, 33, 34, 35, i 36 spisa s obzirom da se radi o obavijesnim kazivanjima pred policijskim službenicima, dakle o pismenima na kojima se ne može temeljiti sudska odluka niti koristiti u postupku.

 

Stranke nisu imale prijedloga za dopunu dokaznog postupka stoga se pristupilo obrani okrivljenog trgovačkog društva putem ispitivanja predstavnice istog koja je u cijelosti ostala pri obrani iznijetoj na raspravi 16. listopada 2014.g.(list 235), a dodatno istaknula kako B. –A.K.Z. d.o.o. iskazuje gubitak i to na dan 31. srpnja 2016. taj gubitak je iznosio 51.681.452,36 kuna s time da od ranijih godina preneseni gubitak iznosi 49.122.169,19 kuna dok gubitak u ovoj godini (2016.) iznosi ukupno do 31. srpnja 2016. 2.559.283,17 kuna sve prema računu dobiti i gubitka, te bilance stanja od 01. siječnja 2016. do 31. srpnja 2016. Trenutno je  zaposleno svega četvoro radnika od kojih su svi na čekanju od 2011.g. Od imovine prema njenim saznanjima jedino u vlasništvu društvo ima strojeve koji su stari i dotrajali te ne bi trebali imati veliku vrijednost.

 

Na raspravi 16. listopada 2014.g.(list 235) predstavnica okrivljenika iskazivala je jednako kao na zapisniku od 24. veljače 2010. (list 72) te na raspravi od 19. prosinca 2013. (list 175). Naime tada je u bitnom iskazivala kako se okrivljena prava osoba ne smatra odgovornom za predmetno djelo, u spornoj hali postoje pokretne skele koje mogu služiti kao zaštitna ograda. Međutim, da li je sporne prigode pokretna skela bila dovučena do ovog dijela sekcije na kojoj je radio oštećenik N. Z. da to nije poznato s obzirom da se hala u vrijeme pjeskarenja zatvara. Ujedno, da joj nije poznato da li su tada bili postavljeni leđobrani, iako se isti nakon nesreće postavljaju. Koliko je predstavniku poznato da je izviješteni kako je oštećeni N. Z. povlačio cijev koja opskrbljuje zrak u skafander u kojem je bio odjeven, a što isti nije smio raditi. Praksa je da djelatnik koji radi na dijelu sekcije koji nije zaštićen upravo ne zaštićenom dijelu ne smije okretati leđa, a što se u ovom slučaju upravo dogodilo. Inače, da u hali gdje se dogodila utužena radna nesreća često u nadzoru bili djelatnici inspektorata i nikada nisu primijetili ili zahtijevali od pravne osobe da bi trebalo postaviti zaštitnu ogradu na takvom mjestu i visini kao što se dogodilo u sponom slučaju. Upravo iz navedenog razloga okrivljena pravna osoba nije imala razloga sumnjati da njihovo uobičajeno postupanje u radu predstavlja bilo kakav propust, a nikada prije spornog događaja nije se dogodila bilo kakva slična radna nesreća.

 

Naglašeno je kako pravna osoba žali i respektira oštećenog u njegovoj situaciji i gubitku, a oštećenik je ostao zaposlenik pravne osobe, ali je raspoređen na drugo radno mjesto sukladno njegovim zdravstvenim i radnim sposobnostima.

 

U odnosu na ovo predmetno kazneno djelo, dakle uređenim optužnim aktom se okrivljeno trgovačko društvo tereti radi počinjenja djela čl. 222. st. 3. u svezi sa čl. 215. st. 3. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i u svezi sa čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (“Narodne novine“ br. 151/03, 110/07, dalje u tekstu ZOPOKD) s time da je prvotno, a s obzirom na vrijeme počinjenja djela prema optužnici isto djelo bilo naznačeno kao djelo iz čl. 271. st. 3. u vezi čl. 265. st. 3. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00., 129/00., 51/01., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07, 152/08, dalje u tekstu KZ/97), a za okrivljenika pod 2) i u vezi čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela. Radi stupanja na snagu novog Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – u daljnjem tekstu: KZ/11) od 1. siječnja 2013.g. potrebno je bilo utvrditi da li postoji pravni kontinuitet teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti- djela opisanog i kažnjivog po čl. 271. st. 3. u vezi čl. 265. st. 3. i 2. KZ/97 sa istovrsnim kaznenim djelom teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 3. u svezi sa čl. 215. st. 3. i 2. KZ/11, bez obzira što je tužitelj u tom smislu uredio optužnicu jer sud nije vezan pravnim opisom i pravnom kvalifikacijom koju tužitelj navede u optužnom aktu. Dakle, sud je stava kako kontinuitet postoji. Za kazneno djelo iz čl. 271. st. 3. u vezi čl. 265. st. 3. i 2. KZ/97 koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja predmetnog kaznenog djela propisana je bila kazna zatvora od jedne do osam godine, a za kazneno djelo iz čl. čl. 222. st. 3. u svezi sa čl. 215. st. 3. i 2. KZ/11 kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, dakle odredbe KZ/11 su povoljnije za okrivljenika što znači da je KZ/11 blaži zakon za okrivljenika pa ga zato valja primijeniti u i ovom postupku, a sve to u skladu sa čl. 3. KZ/11.

 

Za počinjenje kaznenog djela iz čl. 222. st. 3. u svezi čl. 215. st. 3. i st. 2. Kaznenog zakona traži se kao oblik krivnje nehaj te da je došlo do teže posljedice dakle teške tjelesne ozljede neke osobe ili imovinske štete velikih razmjera. Nehaj obuhvaća i osnovno djelo i težu posljedicu, teža posljedica je rezultat radnje počinjenja osnovnog djela odnosno da između radnje počinjenja i teže posljedice postoji uzročna veza.

 

Kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz čl. 215. st. 2. Kaznenog zakona u pravilu predstavlja ugrožavanje pogrešnim postupanjem u odnosu prema zaštitnim mjerama i time izazivanje opasnosti za život ili tijelo ljudi ili za imovinu većeg opsega. Počinitelj djela je osoba zadužena za sigurnost ljudi i imovine, radi se o deliktu nečinjenja, a općeopasnom radnjom ili sredstvom stvorena je opasnost za ljude i imovinu, odnosno stvoreno je stanje njihove realne ugroženosti.

 

U postupku je nedvojbeno da su 20. travnja 2009. u S., u poduzeću "B. –b." d.o.o., trgovačko društvo "B. – A. z." d.o.o. Split, radnici N. Z. i M. B. obavljali poslove pjeskarenja sekcije broj: 368/06 u hali za pjeskarenje broj 4. što je razvidno i iz zapisnika o očevidu inspektorata 20. travnja 2009.g. (list 21-26 spisa) te u svojim iskazima potvrđuju svjedoci N. Z. i M. B.. Sud poklanja vjeru iskazima prethodno navedenih svjedoka u smislu ovih utvrđenja s obzirom da su njihovi iskazi suglasni i logični i u skladu sa zapisnikom o očevidu inspektorata od 20. travnja 2009.g. (list 21-26 spisa).

 

Da su radnici N. Z. i M. B. navedeno pjeskarenje radili na visini od 250 cm od tla i to bez postavljanja zaštitne ograde proizlazi iz iskaza svjedoka N. Z., M. B., E. D., I. R., isto je razvidno i iz zapisnika o očevidu inspektorata od 20. travnja 2009.g. (list 21-26 spisa), a svjedoci G. B. i M. Ž., zaposlenici okrivljene pravne osobe, su iskazali da u visinama od oko 2 metra se ne postavljaju zaštitne ograde kod okrivljenika. Sud poklanja vjeru iskazima prethodno navedenih svjedoka u smislu ovih utvrđenja s obzirom da su njihovi iskazi suglasni i logični i u skladu sa zapisnikom o očevidu inspektorata od 20. travnja 2009.g. (list 21-26 spisa).

 

Nadalje da je istoga dana radniku N. Z. prilikom pjeskarenja poprečnog rebra sekcije zapela cijev od zraka koju je pokušao osloboditi vučenjem i koja je u jednom trenutku popustila, pa je pao s visine od 250 cm proizlazi iz obavještenja od 21. travnja 2009.g. (list 20 spisa), zapisnika o očevidu inspektorata, od 20. travnja 2009.g. (list 21-26 spisa) te također iz iskaza N. Z., M. B. i E. D.. I ovdje sud poklanja vjeru iskazima prethodno navedenih svjedoka u smislu ovih utvrđenja s obzirom da su njihovi iskazi suglasni i logični i u skladu sa obavještenjem od 21. travnja 2009.g. (list 20 spisa) i zapisnikom o očevidu inspektorata od 20. travnja 2009.g. (list 21-26 spisa) s time da se obzirom da se spomenutim zapisnikom o očevidu spominje da se nesreća desila oko 9,00 sati, kao i obavještenjem od 21. travnja 2009.g. (list 20 spisa), a Z. i B. se ne izjašnjavanju o točnom vremenu, ali svakako da bi bilo nakon započinjanja radnog vremena pa sud prihvaća da se isto desilo oko 9,00 sati te je u tom smislu preciziran činjenični opis, a time je zadržan identitet optužbe i presude.

 

Da je uslijed opisanog pada radnik N. Z. zadobio razdor lijevog bubrega praćen krvarenjem, koji mu je operacijski odstranjen, a koja je povreda teške naravi potkrijepljeno je otpusnim pismom za oštećenog N. Z. (list 29 i 30 spisa), potvrdnicom K. b. c. S., Odjela od 9. srpnja 2009.g. (list 31 spisa) te sudsko medicinskim vještačenjem sačinjeno po stalnom sudskom vještaku dr. M. D. G. od 24. svibnja 2010.g. (list 93 i 94 spisa). Sud u potpunosti poklanja vjeru vještačenju sudskog vještaka smatrajući ga izrađenim sukladno pravilima struke te da je istim u potpunosti odgovoreno svim pitanjima.

 

Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru inspektorata od 2. lipnja 2009.g. (list 13-15 spisa) razvidno je da je nadzor obavila inspektorica rada za zaštitu na radu dipl. ing. E. D., te je razvidno da je obavljen očevid na mjestu događaja dana 20. travnja 2009.g., poslodavac B.-a. z. d.o.o. S. da je u pravovremenom roku dostavio izviješće od događaju na radu koji je izazvao težu povredu, inspektor rada obavio je dana 22. travnja 2009.g. uvid u dokumentaciju poslodavca te ujedno inspektor rada utvrdio je kako je ozlijeđeni radnik N. Z. neposredno pred ozljeđivanje obavljao poslove antikorozista (pjeskarenje). Zatim je utvrđeno da društvo B.-b. d.o.o. ispunjava uvjete za obavljanje poslova zaštite na radu, a poslovi koje su radili ozlijeđeni N. Z. i M. B., poslovi antikorozista, su poslovi za koje je potrebno provesti osposobljavanje za rad na siguran način. Prema izrađenoj reviziji procjene opasnosti društva poslovi antikorizista spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada. Utvrđeno je i da se ozljeda desila u redovitom radnom vremenu, dana 20. travnja 2009. oko 9,00 sati, a ozlijeđeni je u trenutku ozlijeđivanja nosio kožno zaštitno odijelo, masku za pjeskarenje, zaštitne radne cipele, kožne rukavice s pet prstiju, a koje sve mu je dodijelio poslodavac. Neposredni rukovoditelj je I. M., poslovođa. Procjenom opasnosti za radno mjesto antikorozista propisana su, među ostalim, slijedeća osobna zaštitna sredstva: …pojas za zaštitu od pada s visine… Utvrđeno je da je ozlijeđenom prilikom pjeskarenja uzdužnog rebra uz sami rub sekcije, zapela crijev od zraka koja je priključena na sustav zraka koji se nalazi na desnoj strani uz sami ulaz u halu. Isti je cijev pokušao osloboditi vučenjem i u jednom trenutku cijev je popustila i on je pao s dijela gdje se nalazi odsječeno rebro, s visine 250 cm. Utvrđeni su propusti i to da poslodavac nije osigurao da se na privremenom radilištu obavljaju radovi sukladno pravilima zaštite na radu odnosno nije osigurao da radna mjesta na visini većoj od 100 cm iznad poda budu ograđena čvrstom, zaštitnom ogradom, visine najmanje 100 cm.

 

Svjedokinje E. D. u svom iskazu, koji pročitan suglasnošću stranaka, istaknula je da u cijelosti ostaje kod zapisnika o inspekcijskom nadzoru koji zapisnik je sastavila nakon obavljenog očevida. U hali nije vidjela nikakve skele ni bilo što drugo. U konkretnom slučaju utvrđeno da se radna nesreća dogodila na sekciji gdje nije bila postavljena čvrsta zaštitna ograda, a što je protivno Zakonu o zaštiti na radu kojim je propisano da svako radno mjesto na visini od 100 cm do 300 cm mora biti ograđeno čvrstom zaštitnom ogradom. Od strane B. da je dobila obavijest da se tako uvijek radi bez zaštitne ograde i da nema ograde.

 

Nadalje, iz vještačenja sudskog vještaka B. R. od 29. listopada 2015. (list 281-282) koje je suglasnošću stranaka pročitano u dokazne svrhe u bitnom je navedeno da vještak na temelju priložene dokumentacije sudskog spisa, uz primjenu važećih zakonsko-tehničkih propisa, pravila tehničke prakse i drugih dobivenih informacija, je došao do zaključka da u vrijeme nastale radne nesreće od 20. travnja 2009.g. oko 9,00 sati u pogonu AKZ. T.D. "B. – A. z." d.o.o. S., P. S. …, gdje je prilikom rada pjeskarenja sekcije 368/06. došlo do pada radnika Z. N. sa visine od oko 2,5 m, pri čemu je isti zadobio teške tjelesne povrede, nije bio odgovorna osoba I. M. u svojstvu ovlaštenika za provedbu mjera zaštite na radu kod poslodavca. Glavni ovlaštenik za provedbu mjera zaštite na radu kod poslodavca u T.D. –AKZ je M. Ž. koji se u knjizi evidencije Ovlaštenika vodi pod red. brojem 269, a koji je inkriminirane prigode bio na bolovanju. U nedostatku ovlaštenika za provedbu mjera zaštite na radu odgovoran je poslodavac shodno toč. 1. članka 13. Zakona o zaštiti na radu.

 

Također je vještak naveo kako je pjeskarenje takav tehnološki proces kod kojeg se kao sredstvo rada koristi ručni, zračni, pneumatski "pištolj" pod utjecajem tlaka zraka i čestica pijeska. Pjeskarenje se može izvoditi samo ručno uz pomoć mehanizirane opreme. Zbog povećanog tlačnog udara i pojave prašine radnik koji obavlja poslove pjeskarenja mora biti u cijelosti opremljen osobnim zaštitnim sredstvima od kojih je najvažnija cijevna maska sa kapuljačom – skafander. Radnik na ovim poslovima je praktično "zarobljen" u sistemu osobnih zaštitnih sredstava. Dodatni napori mogu ugroziti život i zdravlje radnika. Praktično veći dio posla se obavlja u neprirodnom položaju tijela. U postupku analize uzroka predmetne radne nesreće od strane inspekcije rada nije utvrđeno da su sredstva rada kao i osobna zaštitna sredstva bila neispravna. Radna površina koja se pjeskarila nije bila u potpunosti ravna već je bila "izrezbarena rebrima", praktično bila je neravna površina. U toku rada radnika pjeskarenja ne samo da je bio usmjeren u tom pravcu već je za sobom vukao i dodatnu cijev dotoka zraka. U takvom procesu na takvoj "grbavoj" površini je i za očekivati da će doći do zapinjanja takve elastične cijevi. Pjeskar nema pomagača u takvoj situaciji već to sam otklanja. Kada se takva cijev pri upotrebi praktično "slomi" istovremeno dotok kisika za radnika je prestao, a stanje u kojem se radnik nalazi možemo samo nagađati. To je trenutak radnika u očaju koji inercijom očaja povlači plastičnu cijev da bi omogućio normalno disanje -  dotok kisika. U ovom slučaju navodi da je trzaj povlačenja cijevi bio malo jači je neprimjeren kao da je i to bio razlog njegova pada. Naime trzaj povlačenja je bio dovoljan onoliko kako bi ispravio elastičnu cijev i omogućio normalni dotok kisika.

 

Dodatno na raspravi vještak je mišljenja da sporne prigode nije bilo propusta od strane radnika N. Z. u primjeni pravila zaštite na radu. Radnik Z. je obavio pjeskarenje na platformi koja je bila na visini cca 2,5 m. Na platformi nije bila postavljena odgovarajuća zaštitna ograda jer prema Zakonu o zaštiti na radu odnosno Pravilniku o zaštiti na radu u građevinarstvu za sve radove koji se odvijaju na visini većoj od 1 m mora biti postavljena adekvatna zaštitna ograda. Naime posao pjeskarenja je i psihološki težak i radnik čim ostaje bez zraka miče i poteže crijevo, a u takvim situacijama ne može uopće razmišljati o tome krećući se naprijed i nazad hoće li pasti. Upravo zbog toga je propisano postavljanje zaštitne ograde na takvim visinama. Teoretski radnik koji obavlja pjeskarenje može zaustaviti taj proces, ali u konkretnom slučaju da je radnik i zaustavio proces pjeskarenja ne znači da ne bi pao. Jedino zaštitna ograda spriječila bi njegov pad. naime u trenutku kada radnik osjeti da ostaje bez zraka, on instinktivno povlači crijevo smatrajući da je isto zapelo, a sve kako bi dovod zraka ponovo krenuo. U tim kratkim trenucima može razmisliti i o zaustavljanju pjeskarenja, ali praktički ne zna gdje se kreće jer je ostao bez zraka, pa ga samo zaustavljanje procesa pjeskarenja ne bi spasilo. Radnik koji je osposobljen za poslove pjeskarenja može sukladno zakonu o zaštiti na radu odbiti rad na visini ukoliko procjeni da mu prijeti neposredna opasnost. Međutim to se u praksi vrlo rijetko ili nikako ne događa.

 

Sud u potpunosti poklanja vjeru vještačenju sudskog vještaka smatrajući ga izrađenim sukladno pravilima struke te da je istim u potpunosti odgovoreno svim pitanjima.

 

S obzirom na sva prethodna utvrđenja sud je zaključka kako je u konkretnoj situaciji doista postupljeno protivno čl. 70. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu (Narodne novine broj: 53/91) i čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (narodne novine broj: 59/16 i dr.), na način da je dopušteno radnicima N. Z. i M. B. da obavljaju poslove pjeskarenja sekcije broj: 368/06 u hali za pjeskarenje broj 4 na visini od 250 cm od tla, bez postavljanja zaštitne ograde.

 

Naime, Pravilnikom o zaštiti na radu u građevinarstvu (»Službeni list SFRJ«, br. 42/68. i 45/68., „Narodne novine“ 52/71, 52/73, 19/83, 59/96 i 71/14), a koji je pravilnik je RH preuzela što je objavljeno u „Narodne novine“ broj 53/91 i koji je važio do 7. rujna 2014. sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14) ( pa je u tom smislu preciziran činjenični opis) odredbom čl. 70. propisano je da- sva radna mjesta na visini većoj od 100 cm iznad terena ili poda, kao i ostala mjesta (prijelazi, prolazi i sl.) na gradilištu i na građevinskom objektu s kojih se može pasti, moraju biti ograđena čvrstom zaštitnom ogradom visine najmanje 100 cm. Zaštitna ograda mora biti izrađena od zdravog i neoštećenog drveta ili drugog podesnog materijala. Razmak i dimenzije stupića i ostalih elemenata ograde moraju odgovarati horizontalnom opterećenju na rukohvatu ograde od najmanje 30 kp/m. Visina zaštitne ograde ne smije biti manja od 100 cm, mjereno od tla. Razmak elemenata popune zaštitne ograde ne treba da bude veći od 30 cm. Pri dnu zaštitne ograde (na radnom podu, skeli i dr.) mora se postaviti puna ivična zaštita (daska) visine najmanje 20 cm. Umjesto uzdužne popune od dasaka (koljenska zaštita), za popunu zaštitne ograde može se koristiti žičana mreža sa otvorima okaca od najviše 2 X 2 cm. Umjesto uzdužne popune od dasaka (koljenska zaštita), za popunu zaštitne ograde može se koristiti žičana mreža sa otvorima okaca od najviše 2 X 2 cm. Za zaštitne ograde većih dužina i s većim opterećenjima i za ograde na velikim visinama moraju se izraditi odgovarajući nacrti i statički proračuni. Za zaštitne ograde većih dužina i s većim opterećenjima i za ograde na velikim visinama moraju se izraditi odgovarajući nacrti i statički proračuni. Ako se zaštitna ograda zbog prirode posla mora u toku rada privremeno ukloniti, radnici na takvim radnim mjestima moraju biti privezani za zaštitne pojaseve i rad se mora vršiti pod nadzorom određene stručne osobe na gradilištu.

 

Nadalje, Zakon o zaštiti na radu (»Narodne novine«, br. 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 116/08.) čl. 55. st. 1. propisuje kako poslodavci koji obavljaju građevinske ili montažne radove, radove na iskorištavanju šuma ili radove u brodogradilištima, dužni su prije početka radova na privremenom radilištu urediti radilište i osigurati da se radovi obavljaju u skladu s pravilima zaštite na radu. Nadalje čl. 13. istog zakona propisuje kako je poslodavac odgovoran za organiziranje i provedbu zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim procesima. Za organiziranje i provedbu zaštite na radu odgovoran je poslodavac neovisno o tome je li u tu svrhu odredio radnika za obavljanje aktivnosti zaštite na radu vezanih uz zaštitu i prevenciju od opasnosti i štetnosti, zaposlio stručnjaka za zaštitu na radu, odnosno organizirao službu za zaštitu na radu ili je ugovorio suradnju s fizičkom ili pravnom osobom ovlaštenom za obavljanje poslova zaštite na radu. Poslodavac može obavljanje poslova zaštite na radu prenijeti i na svojeg ovlaštenog predstavnika (u daljnjem tekstu: ovlaštenik). Ovlaštenik u smislu stavka 3. ovoga članka je svaka osoba koja rukovodi radom jednog ili više radnika na kojeg je prenijeto ovlaštenje u pisanom obliku. Ovlaštenje iz prethodnog članka poslodavac daje ugovorom o radu, odnosno drugim aktom kojim se utvrđuje ovlaštenje vezano za provedbu zaštite na radu.

 

Da je upravo radi propusta u postavljaju odgovarajuće zaštitne ograde radnik N. Z. pao i zadobio tešku tjelesnu ozljedu potvrđuje vještačenje vještaka B. R. kao i iskaz svjedokinje E. D.. U tom smislu ne poklanja se vjera kazivanju svjedoka I. R. da je i sam radnik N. Z. odgovoran za predmetnu radnu nesreću jer da nije smio povlačiti crijevo na način kako je to učinio kao i da je trebao prekinuti pjeskarnje dok se, kao što je već rečeno, u potpunosti poklanja vjera vještačenju vještaka R. koji je i na ovo pitanje iscrpno i uvjerljivo dao odgovor. Također i obrana okrivljene pravne osobe kojom pokušava odgovornost za radnu nesreću prebaciti na ozlijeđenog radnika N. Z. je neprihvatljiva.

 

Dakle, okrivljeno trgovačko društvo, koje je u predmetnoj radnoj nesreći nedvojbeno bilo poslodavac, dužno je bilo sukladno Zakonu o zaštiti  na radu organizirati i provesti zaštitu na radu. Da I. M. nije bio ovlaštenik za poslove zaštite na radu optužba je zaključila nakon provedenog postupka da isto nije dokazano i odustala od optužbe radi čega je u odnosu na njega u ovom postupku donijeta pravomoćna odbijajuća presuda. I. M. je u spornom vremenu radio na mjestu poslovođe kako to proizlazi iz dokaznog materijala. M. Ž., za kojeg je sudski vještak R. pravilno utvrdio u svom vještačenju da je bio Glavni ovlaštenik za provedbu mjera zaštite na radu kod poslodavca koji se u knjizi evidencije Ovlaštenika vodi pod red. brojem 269, kao što je to razvidno iz „knjiga protokola“ – evidencije ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu, a sačinjena od strane Službe zaštite na radu kao i preslika iste (list 155-173 spisa) kako i sam u svom iskazu navodi u spornom razdoblju nije uopće radio jer je bio na bolovanju od Uskrsa 2009. pa sve do kolovoza 2009, a bio je glavni ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu, a poslovođe su bili neposredni ovlaštenici poslodavca za zaštitu na radu. Da je poslodavac prenio ovlaštenje na glavnog ovlaštenika zaštite na radu M. Ž. naveo je u svom iskazu i I. R. koji je tada obnašao dužnost direktora okrivljene pravne osobe te u tom smislu sud poklanja vjeru kazivanju ovog svjedoka kao i kazivanju svjedoka M. Ž..

 

Svjedok A. Š. koji je u spornom razdoblju radio kao voditelj radilišta kod poslodavca okrivljene pravne osobe tad nije bio na poslu jer je nekoliko dana ranije otišao na godišnji odmor te se poklanja vjera ovakvom kazivanju ovog svjedoka.

 

Prema ugovoru o poslovnoj suradnji od 26. travnja 2006. (list 56-57), ugovor 146/BO/08 od 5. studenog 2008. (list 60-67), Protokol od dopuni čl. 2. ugovora br. 146/BO/08, od 5. studenog 2008. (list 68-70) razvidno je kako okrivljena pravna osoba izvodi antikorozivne i bojadisarske radove za naručitelja B.-b.d.o.o. S..

 

Naime, nakon ovako provedenog dokaznog postupka analizom provedenih dokaza, promatrajući ih u cjelini i pojedinačno te uspoređujući s obranom okrivljene pravne osobe sud je zaključka kako nije utvrđeno koja bi to fizička osoba bila zadužena za poslove zaštite na radu u smislu Zakona o zaštiti na radu posebice čl. 13., kod poslodavca-okrivljene pravne osobe u inkriminirano vrijeme, u situaciji odsustva i M. Ž. i A. Š., a pored činjenice da to nije I. M., ali poslodavac kao pravna osoba vodi posao ili povjerava posao fizičkim osobama što je jedino moguće, tako i u konkretnoj situaciji. U svakom slučaju ta za sada nepoznata odgovorna osoba bila bi zadužena za sigurnost ljudi i imovine, a propustila je urediti radilište i osigurati da se radovi obavljaju u skladu s pravilima zaštite na radu u odnosu na novogradnju 368/06 i obavljanje poslova pjeskarenja i to upravo, kako je prethodno obrazloženo, propustila je postaviti čvrstu zaštitnu ogradu odnosno ako se zaštitna ograda zbog prirode posla mora u toku rada privremeno ukloniti, propustila je radnicima na takvom radnom mjestu osigurati da moraju biti privezani za zaštitne pojaseve. Time je ta osoba postupila suprotno čl. 70. Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu i čl. 55. st. 1. Zakona o zaštiti na radu.  Sve navedene utvrđene činjenice za sud su međusobno čvrsto i logički povezane te predstavljaju zatvoreni krug i s punom sigurnošću upućuju na zaključak da ta nepoznata odgovorna osoba nije u svemu postupala prema propisima o mjerama zaštite pri radu na predmetnoj brodogradnji. Pri tome je pravno neodlučno kako se inače postupalo u poduzeću poslodavca.

 

U situaciji kad se radnici Z. i B. šalju raditi poslove pjeskarenja na visini od 2,5 m od tla, a imajući u vidu da poslodavac djeluje u sklopu društva osnivača koji ima i službu zaštite na radu i provodi osposobljavanje zaštite na radu, kako je to razvidno iz dokaznog materijala i potvrđuju i svjedoci M. V., T. R. i B. M., čemu sud poklanja vjeru, nepoznata odgovorna osoba je kao osoba ovlaštena za osiguranje zaštite na radu bila dužna poduzeti radnje koje odgovaraju konkretnom poslu kako bi osigurala primjenu mjera sigurnosti pri radu i obustaviti rad na radnom mjestu ako je s obzirom na konkretnu situaciju, postojala neposredna opasnost za život radnika. Upravo činjenica da se radilo o radu pjeskarenja na visini na kojoj je trebala biti postavljena zaštitna ograda, a što nedvojbeno nije učinjeno, takav rad je predstavljao neposrednu opasnost za bilo koju osobu koja obavlja rad pjeskarenja na ovoj lokaciji.

 

Stoga sud je zaključka kako nepoznata fizička odgovorna osoba nije išta poduzela po tom pitanju i nehajno je postupila kad nije poduzela takve zaštitne mjere pri radu u skladu sa spomenutim odredbama i kad je na taj način ostvarila povećanu opasnost a samim time povećanu opasnost za život ili tijelo radnika koji su radili na predmetnoj lokaciji. Kad je uslijed toga nastupila i posljedica, dakle teška tjelesna ozljeda radnika N. Z. odgovorna je za nehajni oblik kaznenog djela iz čl. 222. st. 3. u svezi čl. 215. st. 3. u svezi st.2 Kaznenog zakona/11. Dakle, nepoznata odgovorna osoba je propustila osigurati uvjete rada koji bi onemogućili nastupanje nesretnog slučaja, pa iako je bila svjesna opasnosti koja je postojala prigodom rada na takvoj lokaciji ipak su olako radnici Z. i B. poslani obaviti pjeskarenje iako prethodno nije osigurala zaštitne mjere u slučaju pada. Čak niti upozorenje radnicima da paze kao i prekid pjeskarenja ionako ne bi bilo dovoljno jer samim time ne bi bila isključena opasnost i veoma bliska mogućnost da se nesreća desi, kao i bez obzira je li nadzorni organ ranio osvrćao na ustaljenu praksu rada bez zaštitne ograde jer time nije prekinuta uzročna veza između propusta nepoznate odgovorne osobe i nastale posljedice.

 

Stoga je nepoznata odgovorna osoba opisanom radnjom ostvarila sva zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela. Kako je ta nepoznata odgovorna fizička osoba  počinila navedeno kazneno djelo, dakle kao odgovorna osoba okrivljene pravne osobe, tako su se u postupanju okrivljene pravne osobe B.- a. z. d.o.o. ostvarila obilježja kaznenog djela iz čl. 222. st. 3. u svezi sa čl. 215. st. . u svezi st. 2. Kaznenog zakona/11 sve u smislu čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela jer je ovo trgovačko društvo odgovorno za kazneno djelo nepoznate odgovorne osobe jer je pravna osoba trebala postupiti po propisima Zakona o zaštiti na radu, što joj je bila dužnost, a kako nije samim time je povrijedila svoju dužnost postupanja po tim propisima.

 

Imajući u vidu oblik krivnje sud je uvjerenja da je nepoznata odgovorna fizička osoba  predmetno kazneno djelo počinila iz nehaja s obzirom da je bila svjesna da može počiniti djelo, da su životi i tijela radnika izloženi opasanosti i da baš konkretni radnici su poslani obaviti posao u takvim uvjetima, ali lakomisleno smatrala da se to neće dogoditi.

 

Kako je ostala za sada nepoznata ta odgovorna fizička osoba, dakle ista se ne može ni optužiti niti posljedično osuditi, ali čiju krivnju je sud s obzirom na izvedene dokaze i utvrđene činjenice utvrdio, a kako je tim ponašanjem povrijeđena dužnost pravne osobe da postupi sukladno citiranim propisima Pravilnika o zaštiti na radu u građevinarstvu i Zakona o zaštiti  na radu to postoji u konkretnoj situaciji odgovornost okrivljene pravne osobe, sukladno čl. 5. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

 

Dakle, kako je nepoznata odgovorna osoba predmetno kazneno djelo počinila iz nehaja to je i pravna osoba u ovom slučaju postupala iz nehaja, čime su se i u njenom postupanju ostvarila obilježja kaznenog djela iz čl. 222. st. 3. u svezi sa čl. 215. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona/11 sve u smislu čl. 3. st. 1. i čl. 5. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.

 

Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije sud je okrivljenom trgovačkom društvu cijenio sve okolnosti koje bi mogle imati utjecaja na pravilan izbor iste pa je kao olakotne okolnosti cijenio prijašnju neosuđivanost i trenutno stanje ove prave osobe (naime iskazuje gubitak i to na dan 31. srpnja 2016. taj gubitak je iznosio 51.681.452,36 kuna, trenutno je zaposleno svega četvoro radnika od kojih su svi na čekanju od 2011.g. , nema vrijednije imovine) te odnos prema oštećenom nakon nesreće, dok je kao otegotnu okolnost cijenio društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela i zaštićenog dobra koja se ovim kaznenim djelom štiti. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti sud je okrivljenom trgovačkom društvu temeljem čl. 222. st. 3. u svezi sa čl. 215. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona/11 u vezi čl. 3. st. 1. i čl. 10. st. 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, a sve sukladno čl. 9. i 10. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela prethodno izrekao novčanu kaznu u iznosu od 49.000,00 (četrdesetdevettisuća) kuna nakon čega je okrivljenom trgovačkom društvu na temelju čl. 13. ZOPOKD izrečena uvjetna osuda s vremenom provjeravanja od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude, sve smatrajući da je navedena kaznenopravna sankcija razmjerna stupnju krivnje, pogibeljnosti djela, svrsi kažnjavanja, prilikama okrivljenog trgovačkog društva kojem samo izricanje novčane kazne ne bi imalo svrhe jer se ista ne može naplatiti, dok je primjena uvjetne osude s obzirom da okrivljeno trgovačko društvo još posluje adekvatnija kao i da će se primjenom uvjetne osude kao mjere upozorenja utjecati na okrivljeno trgovačko društvo da ubuduće ne čini kaznena djela. Nadalje, određeno je da u slučaju opoziva uvjetne osude, okrivljeno trgovačko društvo dužno je izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti odluke o opozivu. Ako novčana kazna ne bude plaćena u navedenom roku, naplatit će se prisilno u skladu s čl. 9. st. 2. ZOPOKD.

 

Uzimajući u obzir složenost i trajanje ovog postupka te potrebe postupka kao i imovinske prilike okrivljenog trgovačkog društva sud je temeljem čl. 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku/08, okrivljenog obvezao na plaćanje troškova ovog kaznenog postupka u iznosu od 8.902,00 kuna, a koji iznos se odnosi na trošak izrade sudsko-medicinskog vještačenja po vještaku dr. M. D. G. u iznosu od 1.476,00 kuna, trošak izrade vještačenja po vještaku za zaštitu na radu B. R. i dopune vještačenja u iznosima 4.926,00 kuna i 500,00 kuna te na paušalni iznos od 2.000,00 kuna.

 

U Splitu, 28. rujna 2016.