Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kr 95/16 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kr 95/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika Đ. L. zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 12. travnja 2016. broj K-305/15-12 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 16. lipnja 2016. broj Kž-138/16-4, u sjednici održanoj 4. listopada 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika Đ. L. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

Obrazloženje

 

              Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici od 12. travnja 2016. broj K-305/15-12 i presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 16. lipnja 2016. broj Kž-138/16-4, Đ. L. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine.

 

              Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pravodobno je podnio osuđenik, putem branitelja iz Zajedničkog odvjetničkog ureda R. B. i D. N., iz V. „ ... iz svih zakonom predviđenih razloga ...“, s prijedlogom preinačiti pravomoćnu presudu i zamijeniti kaznu zatvora radom za opće dobro, odnosno presudu drugostupanjskog suda ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

 

              Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP-a spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Zahtjev je neosnovan.

 

              Odredbom čl. 517. ZKP/08 je propisano da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, određenih povreda odredaba kaznenog postupka koje su u tom članku taksativno navedene, te zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.

 

              Podnositelj zahtjeva kumulira povredu kaznenog zakona na štetu osuđenika i povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, bez iznošenja razloga što bi, u konkretnom slučaju, predstavljalo povredu kaznenog zakona a što povredu odredaba kaznenog postupka. Kao razlog ovog izvanrednog pravnog lijeka navodi, netočnu, tvrdnju da je prvostupanjski sud olakotnim cijenio doprinos oštećenice, a da bi drugostupanjski sud „ ... bez provođenja rasprave utvrdio da nema odgovornosti i doprinosa oštećenice za prometnu nesreću ... “. Nasuprot takvoj tvrdnji, prvostupanjski sud nije ni utvrdio niti spomenuo navodni doprinos oštećenice na koji se poziva podnositelj zahtjeva. Drugostupanjski sud je, postupajući po žalbi državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, prihvatio žalbene razloge utemeljene na činjeničnom stanju iz spisa, te sukladno ovlaštenju koje ima po zakonu, preinačio prvostupanjsku presudu i iznio razloge takve svoje odluke.

 

S obzirom da je osuđeniku izrečena donja granica zakonom propisane kazne za odnosno kazneno djelo, netočna je i tvrdnja podnositelja zahtjeva da bi drugostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

 

Premda je osuđenik izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret i za koje je proglašen krivim i osuđen, iz zahtjeva se može iščitati relativiziranje utvrđenog činjeničnog stanja, u pokušaju da se izazove odluka suda trećeg stupnja mimo uvjeta predviđenih zakonom.

 

              Slijedom iznesenog, na temelju čl. 519. u svezi čl. 512. ZKP/08, trebalo je odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 4. listopada 2016.

Copyright © Ante Borić