Broj: Kž-eun 34/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe J. P. zbog kaznenog djela iz čl. 53. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke i čl. 1., 3., 29.a. st. 1. toč. 2. i čl. 30.a. st. 1. Zakona o opojnim drogama Savezne Republike Njemačke, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesene protiv rješenja Županijskog suda u Dubrovniku od 16. rujna 2016. broj Kv-eun-4/16 (Kir-eun-19/16), u sjednici održanoj 11. listopada 2016.,¸

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se žalba tražene osobe J. P. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

             

Pobijanim rješenjem je odobrena predaja tražene osobe J. P. S. R. N.. Predaja je odobrena na temelju Europskog uhidbenog naloga izdanog od Državnog odvjetništva u Bonnu, radi vođenja kaznenog postupka protiv tražene osobe J. P., zbog kaznenih djela čl. 53. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke i čl. 1., 3., 29.a. st. 1. toč. 2. i čl. 30.a. st. 1. Zakona o opojnim drogama Savezne Republike Njemačke, odnosno zbog nedopuštene trgovine opojnim drogama u znatnoj količini u tri slučaja, od toga dva puta postupajući kao „ ... član kriminalne skupine ... „.

 

S obzirom da se tražena osoba protivila predaji, primjenom čl. 29. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10, 81/13, 124/13 i 26/15 – dalje u tekstu: ZPSKS-EU) odobrena je predaja pod uvjetom da bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjena prije predaje, tražena osoba ne smije biti kazneno gonjena niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora, niti izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.

 

              Primjenom čl. 26. st. 1. i 2. ZPSKS-EU, u svezi čl. 123. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) protiv tražene osobe je produljen istražni zatvor, određen rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku, broj Kir-eun-18/16 od 7. rujna 2016.              

 

Na temelju čl. 35. st. 1. ZPSKS-EU predaju tražene osobe nadležnim tijelima Republike Njemačke treba izvršiti Ured S.I.Re.N.E., Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

 

              Protiv tog rješenja žali se tražena osoba, putem branitelja D. P., odvjetnika iz D., bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak i odluku, a prema traženoj osobi primijeniti mjeru jamčevine u zamjenu za istražni zatvor.

 

Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na uvid.

 

              Žalba je neosnovana.

 

Nasuprot tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pravilan zaključak da su, u konkretnom slučaju, ispunjene zakonske pretpostavke za predaju tražene osobe Saveznoj Republici Njemačkoj, radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenih djela čl. 53. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke i čl. 1., 3., 29.a. st. 1. toč. 2. i čl. 30.a. st. 1. Zakona o opojnim drogama Savezne Republike Njemačke, koja djela odgovaraju kaznenim djelima neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz čl. 190. KZ/11.

 

Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da je trebalo provjeriti da li je i kada, prema domaćem pravu, nastupila zastara kaznenog progona.

 

U ovom se predmetu radi o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima između domaćih nadležnih pravosudnih tijela s nadležnim pravosudnim tijelima druge države članice Europske unije. Kazneno djelo nedopuštene trgovine opojnim drogama i psihotropnim tvarima se nalazi u katalogu kaznenih djela koji je propisan odredbom čl. 10. ZPSKS-EU, pa se za predaju tražene osobe primjenjuje upravo ova odredba.

 

Provjera dvostruke kažnjivosti je, izrijekom, isključena za kaznena djela označena u čl. 10. ZPSKS-EU.

 

Odredba čl. 20. ZPSKS-EU, na koju se žalitelj pogrešno poziva, primjenjuje se „ ... osim za djela ... “ iz čl. 10. ZPSKS-EU, pa se ta odredba ne odnosi na kaznena djela nedopuštene trgovine opojnim drogama i psihotropnim tvarima, za koje kazneno djelo je predaja odobrena.

 

              Suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda o produljenju istražnog zatvora iz istih razloga iz kojih je i određen, tj. zbog zakonskih osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP/08 jer se ista svrha ne bi  mogla postići drugom, blažom mjerom.

 

Tražena osoba J. P. je preko 10 godina bio nedostupan nadležnim pravosudnim tijelima. S obzirom da je i sam naveo kako je znao za postojanje Europskog uhidbenog naloga, ali „... tome nije pridavao važnost ...“, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako i dalje postoji opasnost da će se kriti, odnosno kako postoje osobite okolnosti koje ukazuju na opasnost od bijega. S obzirom na činjenični opis kaznenih djela iz kojeg proizlazi da se više osoba udružilo radi činjenja kaznenih djela, radi se o znatnoj količini droge i postupanju kroz dulje vremensko razdoblje, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako postoji bojazan da bi tražena osoba, boravkom na slobodi, nastavila sa činjenjem kaznenih djela.

 

              Kako žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 132. ZPSKS-EU u svezi s čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 11. listopada 2016