Broj: Kzz 45/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. A. Č. i okr. J. Č. zbog kaznenog djela iz čl. 217. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 – dalje u tekstu: KZ/97) i dr., odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 23. rujna 2016. broj KZZ-DO-80/2014, podignutom protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Kž-26/13 od 24. veljače 2014., u sjednici održanoj 18. listopada 2016.,

p r e s u d i o   j e

              Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Kž-26/13 od 24. veljače 2014., povrijeđen zakon u odredbi čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08) i čl. 469. toč. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12, dalje u tekstu: KZ/11) u korist okr. A. Č. i okr. J. Č.

Obrazloženje

              Presudom Općinskog suda u Vinkovcima, broj K-165/12 od 7. studenog 2012. okr. A. Č. i okr. J. Č. proglašeni su krivima zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. KZ/97, a okr. J. Č. i zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 2. KZ/97. Okr. A. Č. je za navedeno kazneno djelo izrečena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, a okr. J. Č., uz primjenu odredaba o odmjeravanju kazne za kaznena djela počinjena u stjecaju, izrečena je jedinstvena kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci. Presudom Županijskog suda u Vukovaru, broj Kž-26/13 od 24. veljače 2014. odbijena je žalba okr. A. Č. kao neosnovana i u tom dijelu je potvrđena prvostupanjska presuda, a djelomično je prihvaćena žalba okr. J. Č., te je preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da je, na temelju čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11, jedinstvena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro.

              Zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, podnio je Glavni državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, povrede čl. 3. st. 2. KZ/11, a iz sadržaja zahtjeva proizlazi kako smatra da je ostvarena i povreda čl. 469. toč. 4. KZ/11 jer je pogrešno drugostupanjski sud „ ... istovremeno primijenio dva materijalna zakona ...“.

              Zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 i povrede 469. toč. 4. KZ/11 je osnovan.

              Primjena blažeg zakona je obvezna sve do donošenja pravomoćne presude, odnosno, ukoliko se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja.

U odnosu na okr. A. Č., iz obrazloženja presude Županijskog suda u Vukovaru, doista, uopće nije vidljivo kojim se razlozima vodio kada je odlučio ostaviti na snazi pravnu kvalifikaciju kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ/97, premda se u međuvremenu zakon izmijenio. U odnosu na okr. J. Č., drugostupanjski sud je, isto tako, ostavio na snazi pravnu kvalifikaciju kaznenih djela iz prvostupanjske presude, ali je jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci za kaznena djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ/97 i čl. 222. st. 2. KZ/97 protivno odredbi čl. 54. st. 1. KZ/97 zamijenio radom za opće dobro, i bez obrazloženja primijenio odredbu iz novog zakona, točnije čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11, a što je pogrešno obrazložio svrhom kažnjavanja iz čl. 6. i 50. KZ/97.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da u obrazloženju drugostupanjske presude uopće nema ni ocjene koji je zakon blaži, niti razloga zašto su primijenjeni zakoni blaži za počinitelje.

U pravu je, nadalje, državni odvjetnik da je drugostupanjski sud pristupio istovremenoj primjeni dva materijalna zakona, na način da je kaznu za kaznena djela propisana jednim zakonom, protivno odredbama tog zakona zamijenio radom za opće dobro, kako je to propisano drugim zakonom. Takvom je konstrukcijom ostvarena povreda iz čl. 469. toč. 4. KZ/11 jer je primijenjena odredbi čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 koja se nije mogla primijeniti glede kaznenih djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. KZ/97 i čl. 222. st. 2. KZ/97 koja su bila predmet optužbe.

Međutim, nema dvojbe da prema okr. A. Č. i okr. J. Č. nije bio primijenjen stroži već blaži zakon, a to je zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela i koji je propisivao blažu kaznu. Prema okr. J. Č. je primijenjena i odredba iz novog zakona, a to je čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci zamijenjena radom za opće dobro, a što se, za kaznu u ovom trajanju, nije moglo učiniti prema odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela. 

Neovisno o evidentnim nedostacima i ostvarenoj povredi, presudom Županijskog suda u Vukovaru nije došlo do povrede na štetu okrivljenika, jer su primjenjivani blaži zakoni za počinitelje, točnije odredbe čl. 217. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 216. st. 1. i čl. 222. st. 2. KZ/97 odnosno čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan, ali je zakon povrijeđen u korist okr. A. Č. i okr. J. Č., pa je trebalo konstatirati povredu, ne dirajući u pravomoćnu odluku.

S obzirom na izloženo trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 18. listopada 2016.