Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Broj: Kž 625/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika V. S. zbog kaznenog djela iz čl. 216. Kaznenog zakona Republike Makedonije, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 3. studenog 2016. broj Kv II-194/16-5 (Kir-332/16), u sjednici održanoj 29. studenog 2016.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem je utvrđeno udovoljenje zakonskim pretpostavkama iz čl. 33. i čl. 34. st. 1. i 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04 – dalje u tekstu: ZOMPO) za izručenje izručenika V. S. sudbenim tijelima Republike Makedonije, radi izvršenja kazne zatvora u trajanju šest mjeseci, zbog kaznenog djela iz čl. 216. Kaznenog zakona Republike Makedonije, što odgovara čl. 191. st. 1. Kaznenog zakon („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15. i 61/15).
Protiv tog rješenja žalbu je, pravodobno, podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudi na ponovno odlučivanje.
Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba je osnovana.
U pravu je žalitelj kada tvrdi da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva, jer je prvostupanjski sud propustio, u izreci, označiti presudu sudbenog tijela Republike Makedonije, kojom je izručenik proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci. Imajući u vidu da sud odlučuje o udovoljenju zakonskim pretpostavkama za izručenje radi izvršenja zatvorske kazne koja je izrečena pravomoćnom presudom, u izreci je bilo nužno točno specificirana tu presudu.
Nadalje, u pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud propustio izložiti razloge o odlučnoj činjenici u svezi dopustivosti izručenja, jer je presuda u državi moliteljici donesena u odsutnosti osobe čije se izručenje traži. Naime, odredbom čl. 16. st. 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Makedonije o izručenju ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 8/2012) propisano je da će zamoljena država dopusti izručenje ako država moliteljica pruži jamstvo da će izručena osoba imati pravo na ponavljanje postupka, u kojem će moći ostvariti svoje pravo na obranu. Ukoliko se ocijeni da je takvo jamstvo pruženo u difuziji (list 6 spisa), trebalo je izložiti i tu odlučnu činjenicu.
U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti nedostatke na koju mu je ukazano, jer izreka mora sadržavati specifikaciju presudu na temelju koje se odobrava izručenje, a u obrazloženju treba izložiti i razlog o odlučnoj činjenici u svezi dopustivosti izručenja.
S obzirom na izloženo, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 riješiti kao u izreci.
Zagreb, 29. studenog 2016.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.