Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kzz 56/16 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kzz 56/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika I. P. zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. i 2. u svezi čl. 38. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 21. listopada 2016. broj KZZ-DO-97/2016 podignutom protiv pravomoćnog rješenja, koje čini rješenje Županijskog suda u Zagrebu, br. Ik-I-76/16 od 30. ožujka 2016. i rješenje istog suda, br. Kži-28/16 od 29. travnja 2016., u sjednici održanoj 6. prosinca 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se zahtjev za zaštitu zakonitosti kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-51/15 od 25. studenog 2015. I. P. je, na temelju čl. 361. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZKP/08), proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. i 2. KZ/11 u svezi čl. 38. st. 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, koja kazna je primjenom čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro.

 

Pravomoćnim rješenjem, koje čini rješenje suca izvršenja Županijskog suda u Zagrebu od 30. ožujka 2016. broj Ik-I-76/16 i rješenje Županijskog suda u Zagrebu, od 29. travnja 2016. broj Kži-28/16, osuđenik I. P. je, na temelju čl. 49. st. 2. i čl. 50. Zakona o izvršenju kazne zatvora („Narodne novine“ br: 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ) upućen na izdržavanje kazne zatvora, jer se nije odazivao pisanim pozivima Probacijskog ureda Z. I.

 

              Protiv tog pravomoćnog rješenja, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorad Cuculić je 21. listopada 2016. podigao zahtjev za zaštitu zakonitosti, broj KZZ-DO-97/2016, zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08 i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, s prijedlogom ukinuti oba rješenja i predmet uputiti na ponovno odlučivanje, odnosno preinačiti pobijana rješenja i stavi ih izvan snage.   

 

              Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

 

              Nasuprot tvrdnji podnositelja zahtjeva, osuđenik I. P. nije nezakonito upućen na izdržavanje kazne. Na temelju naloga Županijskog suda u Zagrebu, koji je bio dostavljen Probacijskom uredu Z. I., pokrenut je postupak nadzora nad izvršavanjem rada za opće dobro. Međutim, na pozive Probacijskog ureda, radi upućivanja na izvršenje rada za opće dobro, osuđenik se nije odazivao. Pozivi upućeni na adresu u Z., na kojoj je osuđenik bio prijavljen, bili su vraćeni uz naznaku „obaviješten nije podigao pošiljku“. O neuspjelim dostavama, suglasno čl. 55. st. 6. KZ/11, bio je obaviješten sudac izvršenja Županijskog suda u Zagrebu, uz naznaku Probacijskog ureda Z. I. „ ... nismo u mogućnosti započeti s izvršenjem sankcije  ...“ (list 8 spisa).

 

Kako to iz spisa proizlazi, osuđenik je prijavio sudu adresu u Z., dakle onu adresu na kojoj je bio prijavljen. Ista ta adresa je navedena kako u potpisanoj Izjavi za donošenje presude na temelju priznanja stranaka (list 149-151 spisa) tako i u pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu, broj IV Kov-Us-51/15 (list 165-175 spisa). Nadalje, iz dopisa Policijske uprave zagrebačke, I Policijska postaja Z. od 1. siječnja 2016. proizlazi da su djelatnici policije, prilikom provjere adrese stanovanja u ..., utvrdili da osuđenik ne stanuje na toj adresi, ali nisu mogli utvrditi njegovu sadašnju adresu (list 14 spisa). Izvršenom provjerom u Prijavno-odjavnoj evidenciji MUP-a je utvrđeno da osuđenik od 30. prosinca 2004 ima prijavljeno prebivalište u Z., ..., dakle na onoj adresi na koju je Probacijski ured slao pozive radi upućivanja na izvršenje rada za opće dobro.

 

Premda podnositelj zahtjeva za zaštitu zakonitosti tvrdi da je osuđenik I. P., dao i drugu adresu u Z., ...9, jer na toj adresi prebiva, zanemario je činjenicu da su osuđeniku upućivani dopisi i na tu adresu, ali je dostava 25. i 29 siječnja 2016. vraćena i sa adrese u Z., ..., uz naznaku „nepoznat“ (list 189. i list 192 spisa).

 

Pod pretpostavkom da je osuđenik i promijenio adresu, pravilno je u pobijanom rješenju utvrđeno kako je propustio izvršiti svoju obvezu i promjenu prijaviti nadležnoj policijskoj upravi, te o tome obavijestiti kako Županijski sud u Zagrebu tako i Probacijski ured.

 

              S obzirom da je propustom osuđenika utvrđena njegova nedostupnost, ispunile su se sve zakonom predviđene pretpostavke za izvršenje kazne zatvora u trajanju jedne godine.

 

Imajući u vidu navedeno, pravomoćnim rješenjem nisu ostvarene povrede koje ističe Glavni državni odvjetnik, odnosno nije prekoračena ni ovlast koju sud ima po zakonu iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08, niti je ostvarena bitna povreda kaznenog postupka iz čl  čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

              Iz izloženih je razloga, primjenom čl. 512. ZKP/08, trebalo odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 6. prosinca 2016.

Copyright © Ante Borić