Broj: Kzz 3/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. B. O. zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 08. prosinca 2016. broj KZZ-DO-120/16 podignutom protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru od 22. veljače 2016. broj Kv-147/15, u sjednici održanoj dana 24. siječnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

              Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske osnovan i da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Vukovaru od 22. veljače 2016. broj Kv-147/15 povrijeđen zakon u odredbi čl. 55. st. 7. KZ/11 i čl. 469. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) u korist osuđ. B. O.

Obrazloženje

              Rješenjem Općinskog suda u Vukovaru od 22. veljače 2016. broj Kv-147/16 u postupku preispitivanja rada za opće dobro na slobodi je obustavljen postupak preispitivanja daljnjeg izvršavanja rada za opće dobro na slobodi u kaznenom predmetu broj K-189/11 protiv okr. B. O. zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. KZ/11.

              Protiv tog rješenja Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede odredbe čl. 55. st. 7. KZ/11 i čl. 469. toč. 5. ZKP/08 i predložio da se ta povreda utvrdi.

              Zahtjev je osnovan.

              Opravdano državni odvjetnik navodi da je obustavljanjem postupka preispitivanja daljnjeg izvršavanja rada za opće dobro na slobodi pozivom na odredbu čl. 55. st. 7. KZ/11 povrijeđen kazneni zakon u toj odredbi.

Naime, navedena odredba glasi: „Ako osuđenik svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti. Ako osuđenik ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno tijelo za probaciju produžit će rok iz stavka 5. ovoga članka.“

              Iz citiranog teksta odredbe čl. 55. st. 7. KZ/11 proizlazi da zakonodavac uopće nije predvidio mogućnost obustavljanja postupka preispitivanja daljnjeg izvršenja rada za opće dobro na slobodi, neovisno o razlozima zbog kojih rad za opće dobro nije izvršen, odnosno neovisno o postojanju ili nepostojanju krivnje osuđenika. Prvostupanjski je sud u konkretnom slučaju mogao, a ovisno o utvrđenju je li osuđenik kriv ili nije kriv za to što rad nije izvršio u dodijeljenom mu roku: odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u neizvršenom dijelu ili u cijelosti, odnosno predmet uputiti nadležnom tijelu za probaciju koje će produžiti rok iz stavka 5. tog članka (tj. rok za izvršavanje rada za opće dobro na slobodi).

              Iz izloženog slijedi da prvostupanjski sud uopće nije imao zakonsku ovlast da obustavi postupak preispitivanja daljnjeg izvršavanja rada za opće dobro, pa je takvim postupkom povrijedio odredbu čl. 55. st. 7. KZ/11 i odredbu čl. 469. toč. 5. ZKP/08. Budući da je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut na štetu okrivljenika, trebalo je navedenu povredu samo utvrditi, ne dirajući pravomoćnu presudu, te presuditi kao u izreci na temelju čl. 513. st. 2. ZKP/08.

U Zagrebu 24. siječnja 2017.