Broj: K-975/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Bilušić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marijane Šmith kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv okrivljenika M. R., zbog kaznenog djela iz članka 98. Kaznenog zakona/97, povodom privatne tužbe privatnog tužitelja M. J. od 13. ožujka 2010.g., nakon održane javne rasprave dana 24. veljače i 5. travnja, sve 2017., u nazočnosti okrivljenika, branitelja D. S., odvjetnika u S. te privatnog tužitelja i punomoćnika S. Š., odvjetnika u S., dana 10. travnja 2017. je odluka i objavljena,

 

p r e s u d i o   j e

 

  OKRIVLJENIK: M. R. OIB: …, sin. pok. M. i pok. S. rođ. S., rođen … u D., sa prebivalištem u S., …, sa završenom srednjom strojarsko-tehničkom školom, po zanimanju strojarski tehničar, umirovljenik,  mirovina 2.300,00 kn, oženjen, otac dvoje punoljetne  djece, vlasnik stana na adresi prebivališta 40m2, te suvlasnik za 1/6 dijela zemljišta u D., neosuđivan

 

                                             k r i v   j e

 

što je dana 14. prosinca 2009. godine u prostoriji Društva P. u S., … , nakon kraće prepirke, najprije gurnuo drveni stol na privatnog tužitelja, a potom ga istim pritisnuo uza zid za koje vrijeme je tužitelj bio u sjedećem položaju, onemogućivši ga da ustane, a zatim ga u tom položaju udario zatvorenom šakom u predjelu glave, nanijevši mu manju oteklinu područja desnog oka, a koja povreda je lake naravi,

 

              dakle, drugoga tjelesno ozlijedio,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnu ozljedu – označeno i kažnjivo po čl. 98. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00., 129/00., 51/01., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07, 152/08, dalje u tekstu KZ/97).

 

okrivljenik M. R. na temelju odredbe čl. 98. Kaznenog zakona/97. prethodno se

 

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca,

 

              nakon čega mu se temeljem čl. 67. KZ/97 izriče

 

UVJETNA OSUDA

 

time da se izrečena kazna zatvora od 3 (tri) mjeseca na koju je osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini neko novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku/08 okrivljenik je dužan nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 5.300,00 (pettisućatristo) kuna.

 

Obrazloženje

 

Privatni tužitelj M. J. podnio je ovom sudu 13. ožujka 2010.g. privatnu tužbu protiv okrivljenika M. R. zbog kaznenog djela iz članka 98. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00., 129/00., 51/01., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07, 152/08, dalje u tekstu KZ/97) uređenu na raspravi 03. studenog 2011. (list 19) i 23. travnja 2012. (list 52).

 

Sukladno pravnom shvaćanju sjednice kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. svibnja 2014.g. u predmetnom kaznenom postupku primjenjuje se Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13, dalje u tekstu ZKP).

 

Nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud je presudom broj K-319/10 od 23. travnja 2012. oslobodio okrivljenika od optužbe, te je navedena presuda u žalbenom postupku potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu pod brojem Kž-599/12 od 4. rujna 2012.g. Potom Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-III-5656/12 od 19. ožujka 2015. usvojio je ustavnu tužbu, ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu broj Kž-599/12 od 04. rujna 2012. i presudu Općinskog suda u Splitu broj K-319/10 od 23. travnja 2012. i premet vratio Općinskom sudu u Splitu na ponovni postupak.

 

U ponovljenom postupku Općinski sud u Splitu, presudom broj K-313/15 od 19. svibnja 2015. proglasio je okrivljenika krivim, a koja presuda je u žalbenom postupku rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Kž-456/15 od 24. rujna 2015. ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje. Zatim nakon ponovljenog suđenja Općinski sud u Splitu presudom broj K-483/15 od 09. prosinca 2015. proglasio je okrivljenika krivim, a u žalbenom postupku Županijski sud u Splitu, rješenjem broj Kž-431/16 od 07. srpnja 2016. ukinuo je presudu suda I. stupnja i predmet vratio na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom suđenju, u pogledu stava prema optužbi okrivljenik je na raspravi izjavio je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret privatnom tužbom.

 

U dokaznom postupku ispitan je sudski vještak dr. Č. L., suglasnošću stranaka pročitani su zapisnici o ispitivanju svjedoka M. J. od 28. rujna 2016.  (list171), A. L. od 27. listopada 2016. (list 175), D. S. od 27. listopada 2016. (list 176), R. G. od 27. listopada 2016. (list 176), M. Ć. od 27. listopada 2016. (list 176-177), Ž. T. od 27. listopada 2016. (list 177), S. B. od 27. listopada 2016. (list 177), sudskog vještaka A. A. od 17. studenoga 2016. (list 183-185) te svjedoka S. R. 23. siječnja 2012.( list 38-39), nadalje pročitani i pregledani su medicinska dokumentacija za privatnog tužitelja (list 1-14), spis Prekršajnog suda u Solinu Pp-36-J-51/14, fotografija (list 24), dopis II PP S. od 20. ožujka 2012. sa prilozima (list 45) te fotografije (list 136-137), a na kraju je pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

 

Sud je odbio dokazne prijedloge obrane za provođenje novog sudsko medicinskog vještačenja radi utvrđenja načina i dinamike nastanka ozljede kao odugovlačeći budući da je provedeno vještačenje jasno i nisu se pojavile sumnje u točnost danog mišljenja, a isto tako je odbio prijedlog za ispitivanje kao svjedoka M. O. i B. Č. obzirom da sud smatra imajući u vidu na koje okolnosti su isti predloženi da se njihovim ispitivanjem ne bi utvrdile dodatne relevantne činjenice u ovom postupku te je očito i ovaj prijedlog usmjeren ka odugovlačenju postupka.

 

Stranke nisu imale prijedloga za dopunu dokaznog postupka stoga se pristupilo obrani okrivljenika koji se u bitnom branio kako ostaje pri svojoj obrani koju je dao na raspravi 03. studenog 2011. (list 20-21), na raspravi 19. svibnja 2015. (list 101-102), te na raspravi 09. prosinca 2015. (list 134).

 

              Dodao je u obranu, a kao što je već ranije ispričao, da je on već zbog ranijeg ponašanja privatnog tužitelja bio oprezan u kontaktima s istim, a one kontakte koje je morao s njim imati nastojao je da uvijek budu pred svjedocima. Smatra da je privatni tužitelj inscenirao cijelu situaciju kako bi imao opravdanje da više ne dolazi u prostorije Društva i da tamo ne obavlja poslove predsjednik Vijeća grada S. jer mu nije odgovaralo da oni imaju uvida na koji način isti obavlja posao.

 

              Kao što je također već naveo u svojoj obrani dok je predmetne prigode privatni tužitelj sjedio za stolom odmah mu je počeo upućivati razne uvrede ali nije tužitelju ništa odgovarao pa tako niti uvredama niti sa bilo čime. Ovo vrijeđanje od strane privatnog tužitelja je trajalo nekih 10-tak minuta, a potom se približio stolu za kojim je sjedio sam privatni tužitelj isključivo kako bi uzeo taj paragon blok kako bi završili razgovor o tim spornim kartama. Međutim u tom trenutku privatni tužitelj se ustao i preko stola ga rukom uhvatio za jaknu. Kao što se već branio odmah je R. G. s leđa ga sa obje ruke obujmio i počeo vući prema natrag, a u želji da se što prije othrva od tog potezanja za jaknu od strane privatnog tužitelja istoga je odgurnuo sa otvorenim dlanom ruke. Ponavlja ne sjeća se u predjelu kojeg dijela tijela ga je tako odgurnuo. Između njih je u tom trenutku stajao stol širine sigurno 80 cm.  Čim je J. odgurnuo, isti je pustio njegovu jaknu i svi međusobni kontakti su prestali i više nije bilo nikakvih kontakata. Ponavlja nije istina što je navedeno u privatnoj tužbi pa tako niti da je gurnuo stol na J., niti ga je pritisnuo uza zid dok je isti sjedio, niti ga je u tom položaju udarao, a niti je kasnije udario stolicu nogom. Ništa od toga nije istina.

 

              U to vrijeme su postojale žaluzine na prozorima i na ulaznim vratima. Radi se o metalnim žaluzinama upravo kao što su one prikazane na fotografiji sa lista 24 spisa s time da iste takve žaluzine su i na ulaznim vratima na kojima na ovoj fotografiji su očito bile podignute. U vrijeme predmetnog događaja sve žaluzine, dakle i na prozorima i na vratima su bile spuštene i preklopljene tako da se uopće izvana nije moglo vidjeti unutra. Mora pojasniti iako se radi o metaliziranim staklima kroz koja se za vrijeme dnevnog svijetla ne može vidjeti izvana, ali po mraku da nema žaluzina kada je u unutrašnjosti upaljeno svijetlo sve se vidi kroz ova stakla i upravo zbog nekih neugodnosti koje su imali u ovim prostorijama su upravo ovako postavili žaluzine da se navečer ne vidi unutra i da ih ne provociraju. Ponekad za vrijeme dnevnog svijetla se znaju podignuti žaluzine ili barem okrenuti da nisu preklopljene, posebice na ulaznim vratima. Međutim navečer se uvijek spuste i preklope žaluzine pa je tako bilo i  predmetne prigode. Pozicija gdje se nalazio stol za kojim je sjedio privatni tužitelj predmetne prigode da nije bilo spuštenih i preklopljenih žaluzina bi se nesmetano mogla vidjeti izvana gledajući ispred ulaznih vrata unutra. Ali smatra da je nemoguće da su svjedoci koji su u ovom postupku iskazivali uopće mogli izvana išta vidjeti i išta čuti te da su lažno iskazivali. Naime vidjeti nisu mogli jer kao što je rekao bile su spuštene i preklopljene sve žaluzine, a čuti nisu mogli jer se radi o duplom izo staklu a pored toga unutra je bio uključen televizor. Smatra da su ovi svjedoci kao prijatelji privatnog tužitelja i kao osobe koje su imale koristi od J. nenamjenskog trošenja novaca Vijeća svojim iskazom htjeli pogodovati baš J..

 

              Nakon ovog sukoba kao što je i to već opisao J. je izašao vani, a unutra se vratio nakon nekog vremena i odmah se popeo na kat. Nije obraćao pažnju koliko se dugo J. zadržao na katu, ali u jednom trenutku se spustio u prizemlje i otišao u WC. U prizemlju je jedini WC. Za svo to vrijeme ni on ni nitko drugih od nazočnih inje ništa primijetio na tužitelju, pa tako ni krv ni nikakvu vidljivu ozljedu.

 

              D. S. je u prostor došao tek kasnije nakon ovog događaja i smatra da je došao upravo na poziv J. i to upravo u vrijeme kada je došla policija. A. L. je isto došla u prostor nakon predmetnog događaja i to u trenutku kada je J. odlazio pa ga je zatekla na vratima i vidio je da nešto pričaju, ali ne zna što. U istom trenutku su se zatekli i S. i A. L. u prostoru.

 

Za vrijeme dok je privatni tužitelj boravio na katu, ne zna što je isti gore radio, niti je iz prizemlja vidljiv prostor na katu, niti je itko boravio na katu osim privatnog tužitelja.

 

Na raspravi 03. studenog 2011. (list 20-21) okrivljenik se u bitnom branio kako nije sporne prigode udario privatnog tužitelja M. J., a niti mu je nanio tjelesnu ozljedu. Određeni animozitet između njega i privatnog tužitelja je trajao dulje vrijeme, skoro godinu i pol dana prije spornog događaja, naime privatni tužitelj je bio predsjednik Vijeća grada S., a on je bio predsjednik Vijeća SDŽ kao i predsjednik Koordinacije SDŽ, te predsjednik Društva- P.. Dakle, ova spomenuta dva vijeća i SKD P. bili su registrirani u prostorijama na adresi …. On kao i ostali članovi gradskog i županijskog vijeća uočio je da privatni tužitelj ne bi koristio sredstva koja mu je dodjeljivao G. S. na način kako je to trebalo, upozoravali su ga na to on i ostali vijećnici, tražili da na uvid pokaže dokumentaciju, odnosno račune izvode iz banke i sl. jer su smatrali kako on zajednički novac troši na čašćenja sebe i svojih prijatelja i kupovinu svojih osobnih i privatnih stvari.              Uostalom, on i većina vijećnika Gradskog vijeća s. n. m. podnijeli su pritužbu G. S. tražeći da se izvrši revizija dobivenih sredstava iz gradskog proračuna. Podnio je i kaznenu prijavu policiji protiv M. J. a koja je proslijeđena ODO-u u Splitu, ali u kojoj je trenutačno fazi obrade te prijave ne zna. Ovo sve kazuje kako bi sudu pojasnio kako su postojali razlozi i motivi privatnog tužitelja M. J. da ga neosnovano prijavi za ovaj sporni događaj. Inače, četiri dana prije utuženog događaja nacionalne manjine iz SDŽ i G. S. su imali svoje tradicionalno druženje te večeru koja se događala u centru PC J. u restoranu S.. Sjeća se da je privatni tužitelj preko svog zamjenika zatražio 70 pozivnica za tu večeru. Naime, on je bio predsjednik i koordinator tog druženja, a svaki predsjednik vijeća nacionalnih manjine je mogao i zatražiti i dobiti karata koliko želi za svoje članove i prijatelje. Stoga je tih 70 traženih karata predao blagajnici VSBM SDŽ Ž. T. da ih ona preda privatnom tužitelju a što je ona i učinila. Naime, znao je da ukoliko bi on predavao te tražene ulaznice J. da bi isti možda mogao stvoriti probleme, reći da nije toliko tražio ulaznica i sl. pa je smatrao da je najbolje da J. i da netko drugi. Međutim i nakon toga je J. govorio da je on dobio 64 ulaznice, a ne 70 što nije točno i može se provjeriti.

 

              Nakon spomenute večere poslovođa restorana je njemu predao kao koordinatoru blagajničke račune sa iznosom za svako vijeće posebno kako bi se znalo koliko tko trebao platiti. Račune je uzeo i trebao ih podijeliti predstavnicima vijeća nacionalnih manjina a među njima i M. J..

 

              S obzirom da sa privatnim tužiteljem nije komunicirao predao je za njega račun tajnici Ž. T. kako bi mu ga ona uručila a J. se na taj račun trebao potpisati i udariti pečat Vijeća, jer je on te potpisane i pečatirane račune trebao prikupiti od svih i odnijeti šefu restoran.

 

              Sporne prigode dana 14. listopada 2009.g., negdje oko 18-19 sati nalazio se u prostorijama Društva P.. Za stolom je sjedio zajedno sa blagajnicom Ž. T.. Za drugim stolom gledajući od njihova stola sjedili su R. G. i S. B. koji su igrali na karte. Nalazili su se u prostorijama društva već skoro sat vremena kada je došao privatni tužitelj M. J., sjeo je za stol i počeo gledati televiziju. Potom mu je pristupila blagajnica Ž. T. zajedno sa blagajničkim računom i rekla mu "M. ovo je za tebe i trebaš to potpisati i vratiti mi natrag". J. je rekao da on neće platiti taj račun jer nije dobio 70 karata već 64, potom je J. počeo sa mjesta gdje je sjedio dobacivati prema njemu "što ti znaš govno glupo o financijama, prije ćeš mi popušiti moj smrdljivi … nego što ću ja potpisati ovo".

 

              On je ostao sjediti na svome mjestu i samo je rekao "to si dobio pred svjedocima, ti si mogao te karte iskidati i baciti ali se karte platiti moraju." Privatni tužitelj je nastavio verbalni sukob govoreći "ti si nepismeni čovjek, nećeš ti meni biti šef." Taj verbalni sukob i vrijeđanje od strane privatnog tužitelja trajao je tri-četiri minute kada je odlučio ustati se sa sjedalice i otići po taj blok koji se nalazio pored J., želio ga je uzeti i vratiti ga u restoran. Čim je došao do stola gdje je privatni tužitelj sjedio isti se ustao i misli, jednom rukom ga dohvatio za jaknu u predjelu prsa. Želi naglasiti da je uočio da se privatni tužitelj nalazio pod utjecajem alkohola. Koliko se sjeća drugu ruku je J. držao na stolu.

 

              Čim ga je J. dohvatio odmah je njemu sa leđa došao R. G. koji je želio spriječiti bilo kakav daljnji sukob pa ga je dohvatio sa leđa sa obje ruke i počeo vući prema natrag. Kako ga je privatni tužitelj još uvijek držao za odjeću u predjelu prsiju on se želeći se istrgnuti J. otvorenim dlanom svoje ruke odgurnuo. Je li privatnog tužitelja otvorenim dlanom ruke odgurnuo u predjelu ramena, glave ili prsiju ne zna, ali je siguran da J. nije pao od toga njegova odguravanja niti je na J. bila vidljiva bilo kakva ozljeda. Siguran je da od njegova odguravanja otvorenim dlanom nikakva ozljede privatnom tužitelju nije mogla nastupiti.

 

              Dakle, ponavlja da je on privatnog tužitelja odgurnuo u trenutku kada je već R. G. ga dohvatio sa leđa i držao ga za dio tijela i za odjeću, a on je ipak uspio jednom rukom odgurnuti privatnog tužitelja kako bi ga spriječio da ga dalje drži u predjelu prsiju. Nikakvog daljnjeg kontakta fizičkog a ni verbalnog između njega i privatnog tužitelja nije više bilo. Nije gurnuo drveni stol na privatnog tužitelja niti ga pritisnuo tim stolom uza zid, nije ga udario zatvorenim šakama u predjelu glave a niti je gurnuo stolicu nogom koja bi J. udarila.               Uostalom,svi ljudi koji su se nalazili u prostoriji nazočili su tom događaju.

 

              Ističe i činjenicu da su na prozorima Društva postavljene žaluzine koje se nalaze uvijek spuštene za vrijeme mraka i noći pa nitko izvana nije ni mogao vidjeti što se unutra događalo, a ni čuti jer se radi o duplim staklima.

 

              Nakon ovog sukoba ili nesporazuma M. J. je izašao vani, a unutra se vratio nakon nekih 5-6 minuta te se odmah popeo na kat gdje se nalazi ured i telefon. Što je on radio gore ne zna, a nitko od njih iz prostrije se nije za njim popeo. Potom je otišao po suprugu koja se nalazila  u kupovini te ju je odvezao kući, a zatim se vratio ponovno u prostor. Zatekao je ispred ulaznih vrata Društva sina od privatnog tužitelja a unutra se nalazio J. i njegova supruga koji su sjedili za jednim stolom. Nekih desetak minuta poslije stigla je policija, kasnije je shvatio po pozivu privatnog tužitelja. Tijekom obavljenog razgovora policajcu je rekao da bi bilo dobro napraviti alkotest nad privatnim tužiteljem, a isti je rekao da to nema sa sobom.

 

              Nakon što su policajci obavili svoj posao otišli su, a privatni tužitelj, njegova supruga i njihov sin ubrzo su otišli iz prostorija Društva, a u kojem pravcu ne zna. Kada su oni otišli bilo je negdje oko 20,00 sati.

 

              Nakon što je privatni tužitelj otišao, do desetak minuta nakon toga došla su kola Hitne pomoći i pitali tko je ozlijeđen, oni u prostoriji su se nasmijali i rekli da nema ozlijeđenih pa su kola otišla neobavljenog posla.

 

              Zatim, na raspravi 19. svibnja 2015. (list 101-102) okrivljenik se u bitnom branio kako je praktički cijeli događaj iskonstruiran od strane privatnog tužitelja i njegovih znanaca i prijatelja koji su potvrdili nešto što nisu ni vidjeli. Istina je samo da je sporne prigode nakon vrijeđanja od strane privatnog tužitelja i njihove verbalne prepirke vezano za nekakve račune istoga odgurnuo kako bi se praktički iščupao iz njegovih kandžiju", jer ga je J. prije toga objema rukama dohvatio za jaknu u predjelu prsiju.

 

              Dakle, od toga njegova odguravanja privatni tužitelj sigurno nije mogao zadobiti tjelesnu ozljedu. Naglašava i to da se je nakon cijelog događaja M. J. odmah udaljio iz prostorije, uzeo je torbu i izašao vani. Odmah nakon njegovog izlaska upalilo se vanjsko svjetlo pred vratima jer su oni upravo zbog neželjenih situacija i oštećenja imovine ugradili prije toga senzor pa se nečijim ulaskom ili izlaskom u prostorije Društva odmah palilo svjetlo iznad vrata koje je obasjavalo cijelo područje ispred prostora, a to svjetlo ostaje uključeno 4-5 minuta. U trenutku kada je M. J. izišao svjetlo se upravo upalilo što znači da sigurno 4-5 minuta nitko nije ulazio ni ulazio u prostoriju niti je došao u blizinu prostorija Društva budući se svjetlo uključuje čim se netko približio prostorijama Društva na udaljenost od već 7-8 metara jer senzor funkcionira na principu uključivanja temeljem topline ljudskog tijela. Stoga, oni svjedoci koji su navodili pred sudom da su izvana promatrali sporni događaj ne govore istinu budući su bile žaluzine navučene na prozorima sa unutrašnje strane, a vani svjetlo nije bilo uključeno što znači da nisu bili u blizini prostorija.

 

              Ističe i to da nije točno da su se u njihovim prostorijama mijenjale vrste žaluzina osim što su na jednom dijelu popravljane budući je prostor nekoliko puta bio kamenovan pa su bile oštećene.

 

Konačno, u obrani na raspravi 09. prosinca 2015. (list 134) okrivljenik se u bitnom branio kako je cijeli slučaj konstruiran prema želji privatnog tužitelja M. J. i iskaza svjedoka S. R. i M. Ć. koji uopće sporne prigode nisu bili u prostoriji, a niti su vidjeli sporni događaj. Svjedokinja S. R. je motivirana da lažno svjedoči protiv njega iz razloga što su ona i njezin prijatelj protiv njega podnijeli prijavu pravobraniteljici za ravnopravnost spolova zbog ranijih nesuglasica. Doduše, ta prijava je podnesena nakon ovog utuženog događaja, ali nesuglasice su se događale znatno ranije. Ujedno, ističe i to kako nije točno da bi svjedok R. G. više i češće od drugih boravio u prostorijama Društva, a što bi navodno bio razlog zašto je pristran njemu u iskazu jer podjednako vremena kao i on u Društvu su boravili i privatni tužitelj i većina ispitanih svjedoka.

 

              Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

 

U odnosu na ovo predmetno kazneno djelo, dakle optužnim aktom se okrivljenik tereti radi počinjenja djela iz čl. 98. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00., 129/00., 51/01., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07, 152/08, dalje u tekstu KZ/97), a radi stupanja na snagu novog Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – u daljnjem tekstu: KZ/11), od 1. siječnja 2013.g. potrebno je bilo utvrditi da li postoji pravni kontinuitet kaznenog djela tjelesne ozljede - djela opisanog i kažnjivog po čl. 98. KZ/97 sa istovrsnim kaznenim djelom tjelesne ozljede iz čl. 117. st. 1. KZ/11. Sud je stava kako kontinuitet postoji. Za kazneno djelo iz čl. 98. KZ/97 koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja predmetnog kaznenog djela propisana je bila kazna novčana kazna ili zatvora do jedne godine, a za kazneno djelo iz čl. 117. st. 1. KZ/11 kazna zatvora do jedne godine, dakle odredbe KZ/97 su povoljnije za okrivljenika što znači da je KZ/97 blaži zakon za okrivljenika pa ga zato valja primijeniti u i ovom postupku, a sve to u skladu sa čl. 3. KZ/11.

 

Za kaznenopravnu odgovornost kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 98. Kaznenog zakona/97 počinitelj mora postupati s namjerom- izravnom ili neizravnom i potrebno je oštećenje tjelesnog integriteta, neki vidljivi trag i promjene na tijelu oštećenika, jer za njegovo postojanje nije dovoljno osjećanje boli. Tjelesne ozljede se kvalificiraju u trenutku nastajanja, ne uzimajući u obzir mogućnost liječničke intervencije, eventualno spašavanje života ozlijeđenog, njegovu starost i ranije zdravstveno stanje.

 

U dokazne svrhe pregledan je spis Prekršajnog suda u Solinu Pp-36-J-51/14, koji je pokrenut povodom optužnog prijedloga II PP S. radi predmetnih događanja baš kao što je i navedeno u dopisu II PP S. od 20. ožujka 2012. sa prilozima (list 45). Iz pregledanog  spisa razvidno je da nakon osuđujuće presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu broj Pp-36-J-3758/10 od 24. prosinca 2010. povodom žalbe Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske presudom Jž-763/2011 od 4. prosinca 2013. preinačio prvostupanjsku presudu u odnosu na okrivljenika M. R. na način da se odbija optužba radi prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a sve temeljem čl. 181. toč. 5. Prekršajnog zakona jer se radi o pravomoćno presuđenoj stvari presudom Općinskog suda u Splitu broj K 319/10 od 23. travnja 2012.

 

Privatni tužitelj M. J. sudu je u bitnom iskazao kako je predmetne prigode dobio 7-8 udaraca u predjelu glave i to lica i vlasišta. Za vrijeme zadobivanja svih ovih udaraca bio je u sjedećem položaju. Nakon ovog događaja, a prije nego li je otišao na kat, prvo je u prizemlju ovog prostora otišao u wc oprati krv, tamo je na ogledalu vidio da mu teče krv iz nosa, da ima ranu na korijenu nosa iz koje teče krv i da ima ranu na desnoj arkadi. Tu se zadržao dvije minute i potom je otišao na kat. Na katu se nalazio između stola i stolice i u jednom trenutku je osjetio ošamućenost, zamračilo mu se pred očima i kleknuo je na koljena i možda je izgubio svijest, cijelo vrijeme je držao telefon u ruci. To je trajalo sekundu dvije i potom se ustao. Na upit je li se pri tome srušio na pod, odgovara da je. Na upit je li osjetio je li se možda negdje udario dok je kako sam opisuje izgubio svijest, odgovara da nije. Ovaj prostor gdje se sve zbivalo umjesto vanjskog zida ima oko 5m dužnih staklene stjenke i staklena ulazna vrata, u donjem dijelu ove staklene stjenke ulaznih vrata je lim otprilike do visine struka, a nakon toga je stakleni dio i na tom staklenom dijelu su metalne žaluzine, a za vrijeme ovog događaja iste su bile podignute i na staklenoj stjenci i na vratima, a to je bilo uobičajeno.

 

Ranije tijekom postupka na raspravi je iskazao (a pri čemu je ostao i prilikom davanja iskaza u ponovljenom postupku) da je utužene prigode došao u prostorije Društva negdje oko 19,30 sati i tamo zatekao za jednim stolom kako sjede R. G. i S. B., a za drugim stolom je bio M. R.. Nakon što je odbio potpisati papirić koji mu je donijela Ž. T., obratio mu se R. te su se njih dvojica započeli prepirati. Nastavio je sjediti i u jednom trenutku do stola za kojim je sjedio došao je okrivljenik i jednom ga rukom uhvatio za jaknu, a drogom rukom, tj. šakom udario u predjelu glave, odnosno očiju, a odmah zatim u predjelu desnog oka. Okrivljenik je odmah gurnuo stol prema njemu i zidu kako bih ga spriječio da ustane. Pokušavao se dići što je u jednom trenutku napola i uspio. Ubrzo je pokraj njega došao R. G. i držao njegovu desnu ruku. Sve je ovo kratko trajalo, okrivljenik ga je načas pustio, on je pognuo glavu, ali ga je okrivljenik sa obje šake udario nekoliko puta u predjelu glave, točnije tjemena s obzirom da je pognuo glavu. G. je u jednom trenutku pustio njegovu ruku i spriječio okrivljenika da ga dalje udara na način da ga je dohvatio za ruke i odveo od njega. Na kraju je okrivljenik snažno nogom udario u jednu stolicu koja se nalazila za stolom za kojim je sjedio, te ga je ta stolica udarila u predjelu desne noge. Uhvatio se u predjelu lica i na ruci vidio krv, ustao se i otišao na kat. Na katu prije nego što je dohvatio telefon osjetio je ošamućenost i izgubio je svijest, ali vrlo brzo je došao svijesti  nazvao je suprugu i policiju. Potom se spustio u prizemlje i išao umiti. Nakon što je došla policija otišao je sa suprugom i sinom na hitnu pomoć.

 

              Svjedok S. B. iskazao je u bitnom kako je sjedio zajedno za stolom sa R. G., a u dnu prostorije sjedili su M. R. i Ž. T., dok je M. J. došao i sjeo za stol pokraj njih. Nakon što je J. odbio potpisati račun koji mu je donijela Ž. T. započela je prepirka između R. i J., te je R. ustao i prišao stolu J.. Dok se on dignuo i okrenuo u njihovom smjeru nije uspio vidjeti što se događalo već je u tom trenutku vidio kako G. drži R. i kako pokušava prekinuti sukob i rastaviti R. i J. koji su se još uvijek pokušavali dohvatiti rukama i odgurivati. Nije vidio da bi R. udario J. niti na J. kakve ozljede ili tragove krvi. Cijelo vrijeme dok je on promatrao J. je bio na nogama. Na ulaznim vratima i ostakljenom zidu su metalne žaluzine koje su uvijek spuštene i preklopljene i tako su bile i predmetne večeri. Nije vidio da bi R. bacio kakvu stolicu na J..

 

Svjedokinja Ž. T. iskazala je kako su za jednim stolom sjedili R. G. i S. B. a za obližnji stol je sjeo M. J. kojemu je ona donijela račun kojeg joj je prethodno dao R. da uruči J.. J. je počeo negodovati i psovati. Nakon toga R. se ustao i krenuo prema J. stolu. Ona je otišla u kuhinju i nije vidjela niti čula što se događalo. Kada se vratila na J. koji se nalazio na nogama nije uočila nikakve ozljede ni tragove krvi. J. je krenuo vani, zatim se vratio u prostoriju i popeo na kat, a nakon 5-10 minuta spustio dolje. Predmetna prostorija ima stakleni zid i ulazna vrata pokrivena žaluzinama koje su predmetne prigode bile spuštene i preklopljene.

 

Svjedok R. G. sudu je iskazao kako je sjedio za stolom sa S. B.. U prostoriji su se nalazili M. R. i Ž. T., te privatni tužitelj koji je sjeo za stol pored njihova stola. Vidio je i čuo kako Ž. T. razgovara za J. oko nekih računa i donijela ih je na stol čijem plaćanju se J. usprotivio i rekao neka ružne i vulgarne riječi a potom se R. digao sa stolice i došao do stola gdje je sjedio J.. Čim je R. došao J. se sam ustao te su se njih dvojica nalazili jedan nasuprot drugoga, a  između njih je bio stol. Njih dvojica su se kratko vrijeme odgurivali, a  J. je jednom rukom uhvatio R. za odjeću u predjelu prsiju, a R. je J. odgurnuo. Odmah je skočio i s leđa obuhvatio R. te ga vratio prema natrag želeći prekinuti bilo kakav mogući daljnji sukob. R. i J. su se rastavili i više se nisu približavali jedan drugome. R. nije udario J.a samo ga je odgurnuo. Na J. nije uočio nikakvu ozljedu ili tragove krvi. Pritom naguravanju J. nije pao već je ostao na nogama. Ulazna vrata u gornjoj polovici su ostakljena sa postavljenim žaluzinama koje su i na prozorima. Svake večeri se žaluzine spuštaju pa su tako i predmetne večeri bile spuštene.

 

Svjedok D. S. koji je u premetne prostorije došao nakon predmetnog događaja na poziv J. iskazao je kako je tada na J. uočio ogrebotinu na čelu te vidio da mu teče krv iz nosa te je bila vidljiva i ozljeda ispod oka. J. mu je rekao da ga je napao R..

 

Svjedokinja A. L. iskazala je kako nije bila nazočna predmetnom događaju već je naknadno došla u iste prostorije, te je uočila da se nešto dogodilo jer je tada J. izletio zajapuren iz prostorije,  ali nije uočila nikakve ozljede na J.. Zatekla je Ž. T., S. B., R. G. i M. R. ali ne sjeća se je li bio i D. S.. Vrata su u jednom dijelu staklena i na tom dijelu kao i na prozorima su sa unutrašnje strane u cijeloj visini postavljene metalne žaluzine koje su uvijek spuštene i iz koje se izvana ništa ne vidi i tako su bile spuštene predmetne prigode. Kada je ona dolazila do ovih prostorija nikoga nije vidjela ispred. Pa tako predmetne prigode u blizini nije vidjela ni M. Č. ni S. R..

 

Svjedok M. Ć. iskazao je kako se zatekao sa S. R. ispred prostorija društva P. te je kroz staklena vrata na kojima su žaluzine većim dijelom bile podignute uočio J. kako sjedi za stolom. Za susjednim stolom vidio je kako sjedi G. sa nekim muškarcem. Kroz zatvorena vrata se čulo žučnije raspravljanje te kako su oni ispred stajali čuli su buku i galamu te se približili ulaznim vratima te je on vidio kako R. psuje J. te potom kako prilazi stolu za kojim sjedi J., gura stol prema J. te ga je istim prikliještio. Potom je J. sa obje ruke uhvatio za odjeću da bi ga nakon toga desnom zatvorenom šakom više puta udario u predjelu glave, točnije lica. J. se pokušao podignuti i obraniti ali nije uspijevao jer ga je G. uhvatio za jednu ruku. Potom je R. nastavio J. udarati sa obje zatvorene šake i to po tjemenu jer je J. pognuo glavu. Sve ovo je trajalo kratko vrijeme, a G. je u jednom trenutku odgurnuo R. od J.. Nakon toga R. je udario nogom u obližnju stolicu koja je uletjela pod stol za kojim je sjedio J.. Tada je G. došao do R., prišao mu s leđa te ga spriječio u daljnjem nasrtaju prema J.. Nije uočio krv. Udaljio se sa ovog mjesta i sa S. R. otišao u kafić. Udarci koje je R. zadavao J. su bili preko stola i nisu mogli biti takvog intenziteta kao da među istima nije bilo stola, J. se za to vrijeme pokušavao ustati sa stolice. Nije pomislio da bi ovi udarci mogli izazvati teže ozljede. Kada je iskazao da su žaluzine većim dijelom bile podignute, mislio je na one na vratima, a koja su djelomično staklena i na tom staklenom dijelu su postavljene žaluzine koje su u ovom trenutku bile djelomično podignute, tako da je dio stakla bio zaklonjen žaluzinama, a kroz donji dio stakla se moglo nesmetano vidjeti u unutrašnjost. Nije obraćao pažnju na prozore i na žaluzine na prozorima jedino kroz vrata je gledao unutra.

 

Svjedokinja S. R. iskazala je kako se zatekla sa znancem M. Ć. ispred prostorija Društva P., na ulaznim staklenim vratima bile su podignute žaluzine dok su na preostalom prostoru bile spuštene premda se kroz njih moglo nešto vidjeti, bila je večer svjetlo upaljeno u prostoriji. Unutra je uočila M. R., M. J. te R. G. i još jednog čovjeka kao i Ž. T.. U jednom trenutku čula je viku i galamu iz prostorija, približila se vratima i vidjela kako R. tuče J. i to zatvorenom šakom jedne ruke ga je udarao u predjelu čela a potom i tjemena. Odmah pored J. se našao G. koji ih je rastavljao i J. uhvatio za ruku. To je zadnje što je vidjela. Prepala se i rekla Ć. da napuste mjesto i otišli su.

 

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka analizom provedenih dokaza, promatrajući ih u cjelini i pojedinačno te uspoređujući s obranom okrivljenika sud je zaključka kako je doista predmetne prigode u prostoriji Društva P. u S., …, najprije došlo do kraće prepirke između okrivljenika i privatnog tužitelja. Naime, i sam okrivljenik u svojoj obrani, koju je četiri puta iznosio, se branio kako je prvo bio verbalni sukob koji je kratko trajao te se on uputio prema stolu za kojim je sjedio J.. Da je bila prepirka i privatni tužitelj sjedio za stolom a okrivljenik prišao njegovom stolu iskazuje i privatni tužitelj, kao i svjedoci S. B., Ž. T., R. G. i M. Ć. i sud im u tome poklanja vjeru.

 

Međutim, okrivljenik se nadalje brani da ga je J. preko stola uhvatio za odjeću radi čega je J. odgurnuo sa otvorenim dlanom ruke, ne sjeća se u kojem predjelu tijela, dok J. tvrdi da se radilo o 7-8 udaraca koje je zadobio od okrivljenika u predjelu glave i lice i vlasišta. Prema iskazima S. B. vidi da se okrivljenik i J. pokušavaju dohvatiti rukama i odgurivati, R. G. vidi da su se kratko okrivljenik i J. odgurivali i da je okrivljenik J. odgurnuo, dok M. Ć. vidi da je okrivljenik J. više puta šakom udario u predjelu glave, tj. lica pa zatim i po tjemenu, a S. R. vidi okrivljenika kako tuče J. zatvorenom šakom jedne ruke i to udara u predjelu čela a potom i tjemena.

 

U dokaznom postupku pregledana je i medicinska dokumentacija za privatnog tužitelja (list 1-14) kao i fotografije (list 136-137) te je provedeno vještačenje po sudskom vještaku dr. A. A. koji je su svom pisanom nalazu i mišljenju u bitnom naveo kako iz stanja spisa i priležeće medicinske dokumentacije proizlazi kako je kritične prigode privatni tužitelj M. J. zadobio manju oteklinu područja desnog oka što predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu koja je mogla nastati udarcem prostom u područje oka ili udarcem otvorenom ili zatvorenom šakom silom nekog slabijeg intenziteta. Kod imenovanog su bile postavljene i dijagnoze brojnih kontuzija glave i lica iz kojih nije razvidno jesu li bile postavljene temeljem subjektivnog iskaza privatnog tužitelja (udarac, bolnost i sl.) kada ne predstavljaju tjelesne ozljede u sudsko medicinskom smislu, ili su pak bile postavljene temeljem objektivno vidljivog znaka ozljeđivanja (oteklina, oguljotina, krvni podljev i sl.) kada bi predstavljale (laku) tjelesnu ozljedu.               Privatni tužitelj niz godina boluje od kroničnih degenerativnih promjena vratne kralježnice i desnog koljenskog zgloba, pa se tegobe od strane vrata i glave (glavobolja, vrtoglavice i sl.) i desnog koljena (bolovi, umanjena gibljivost) ne mogu sa sigurnošću dovesti u uzročno posljedičnu svezu s ozljedama zadobivenim u utuženom događaju. Prema tome privatni tužitelj kritične je prigode zadobio tjelesnu ozljedu.

 

Potom je na raspravi 23. travnja 2012. dopunio svoje pisano vještačenje dodajući kako postavljena dijagnoza brojnih kontuzija proizlazi iz nalaza sa HKP od 14. prosinca 2009. dok nalaz manje otekline oko desnog oka proizlazi sa neurokirurgije 15. prosinca 2009. znači postavljene dijagnoze kontuzije bile su 14. prosinca 2009. u 23.33 minute, dok se manja oteklina oko desnog oka opisuje 15. prosinca 2009. u otpusnom pismu od 15. prosinca 2009.g. a koje je napisano 17. prosinca 2009. Na upit kad je utvrđena manja oteklina oko desnog oka tj. je li to možda bio datum 17. prosinca odgovara da nije nego je oteklina utvrđena 15. iz razloga što se takva opisuje u statusu a status pacijenta uzima se odmah. Dakle opisana je 15. prosinca dakle nekoliko sati nakon prvog javljanja 14. prosinca u 23.33. Na upit je li do te ozljede tj. do ozljede desnog oka moglo nastati kasnije tj. putem do kuće hipotetski odgovara da je moglo međutim postoji slijed i logičnost u medicinskoj dokumentaciji. Na upit u slučaju da bi oštećeni zadobio 7 ili 8 udaraca u glavu šakom tada bi svakako te ozljede bile brojnije i eventualno drugačije po karakteristikama pa i po težini. Međutim u zbilji je i naveo da se radilo o jednom udarcu u područje desnog oka. Bolovi mogu nastati nakon udarca u neki dio tijela. Međutim bolnost nije tjelesna ozljeda u sudsko- medicinskom smislu. Da bi nešto bilo ozljeda u sudsko-medicinskom smislu mora doći do prekida integriteta tijela a to znači da se vidi oteklina, oguljotina, krvni podljev i slično. Svakako je da može biti zadan udarac koji izaziva bolnost kao što je šamar koji može ostaviti crvenilo i bolnost, međutim crvenilo kao prolazna pojava predstavlja samo proširenje krvnih žila a ne zadiranje u integritet tijela te ne predstavlja tjelesnu ozljedu u sudsko-medicinskom smislu.

 

Na upit je li privatni tužitelj mogao kritične prigode zadobiti određene krvne podljeve ili otekline po vlasištu ponavlja da je hipotetski mogao, pa takve ozljede po vlasištu ne bi bile vidljive međutim ponavlja liječnik ih ne opisuje kao što se ne opisuje ni razderotina obrve ili nosa ili prijeloma nosnih kosti. Na pitanje kako se "prevodi" kontuzije u medicinskoj praksi kontuzija kako je prevode liječnici znači udarac. U sudskoj medicini kontuzija znači traumatsko krvarenje u nekom organu odnosno nagnječenje tog organa s pratećim krvarenjem pa tako prihvatljive su dijagnoze kontuzije mozga, pluća, srca itd. U kliničkoj medicini riječ kontuzija ponavlja, znači udarac a to nije tjelesna ozljeda nego mehanizam.

 

Na upit je li pogledao cijelu medicinsku dokumentaciju osobito onu u odnosu na nos mora kazati da je i to je naveo u pisanom nalazu i mišljenju gdje na strani 2. pasus 2. vještva stoji da iz specijalističkog nalaza ORL od 15. prosinca 2009. na ime M. J. specijalist za ORL navodi da je RTG nosa i glave uredan a klinički nosna kost i oblik nosne piramide uredan.

 

Radi otklanjanja nejasnoća vještak je ponovno ispitan i na raspravi u ponovljenom postupku dana 17. studenog 2017. kada je ostao pri ranije iznesenim nalazima i mišljenjima te nakon što mu je predočen iskaz privatnog tužitelja sa rasprave od 28. rujna 2016.g. sa lista 171 i to zadnji odlomak istog gdje opisuje što se događalo na katu, te na upit vještaku je li se ozljeda koju je vještak utvrdio u svom nalazu i mišljenju može dovest u vezu sa ovim što opisuje svjedok/privatni tužitelj i eventualnim gubljenjem svijesti ili padom vještak je dodao kako prema medicinskoj dokumentaciji privatni tužitelj je zadobio manju oteklinu desnog oka, a tu ozljedu redovito viđamo nastalu udarcem. Naime mehanizmom pada na tlo budu ozlijeđeni istureni dijelovi lica kao što je to nos, čelo i brada, a toga ovdje nemamo. Sama činjenica da je nos previjen, a bez opisa tjelesne ozljede nije ozljeda u sudskom medicinskom smislu. Sama činjenica da je nos previjen ne znači da je i ozlijeđen, nos može biti previjen iz drugih razloga kao što su nekakva bolest i slično. Samo krvarenje iz nosa može biti posljedica ozljede, ali i neke epizode povišenog krvnog tlaka, tako da to ne možemo sa sigurnošću reći.

 

Ozljeda oka, za koju je utvrdio da je laka tjelesna ozljeda u sudsko medicinskom smislu, mogla je nastati udarcem odnosno odguravanjem dlanom otvorene šake.

 

Na upit a zbog čega nastaju kratkotrajni gubitci svijesti vještak odgovara da oni mogu nastati zbog nekakvoga bolesnoga stanja ili najčešće potresa mozga. Poremećaj svijesti odnosno kratkotrajni gubitak svijesti ne nastaje reakcijom djelovanja straha, ni stresnom situacijom i slično, jer je to prirodna fiziološka i obrambena reakcija. Na upit da li može isključiti mogućnost da bi predmetna ozljeda i to oteklina područja desnog oka nastala udarcem o stol ili slično, vještak odgovara da drveni stol ili stolica predstavljaju ravnu plohastu podlogu padom na koju bi nastala ozljeda na isturenim dijelovima lica, koje ovdje konkretno nemamo, a u slučaju da bi isti pao na određeni bridasti dio ruba stola ili šiljati dio naslonjača stolice mogla bi teoretski nastati takva ozljeda.

 

Nakon što su vještaku predočene fotografije sa lista 136-137 spisa vještak navodi kako spisu prileže dvije fotografije koje su napravljene u digitalnoj tehnici te kao takve isprintane printerom u boji. Kao vještak u svojoj praksi komentira jedino fotografije koje su rađene u analognoj tehnici, numerirane i ovjerene od strane ovlaštenog policijskog krim službenika. Toj digitalnoj fotografiji velike su varijacije u boji ovisno o rezoluciji same kamere kao i računala te karakteristika printera. Ukoliko sud prihvati ipak će komentirati ove fotografije koje su mu predočene na kojima  razabire vrlo tanki flaster na korijenu nosa, ne razabire oteklinu na oku, te opaža crvenilo nosa i lijeve jagodice lica koje opet je manje izraženo na jednoj od ovih fotografija. Isto tako nijanse žute boje na licu i čelu prilično su neprirodne na ovim fotografijama, te se čak kad bi se sve ovo išlo komentirat moglo bi se raditi da osoba na fotografiji ima i žuticu. Sve ovo što je sada rekao govori u prilog njegovom mišljenju o komentiranju digitalnih fotografija. Njegov nalaz i mišljenje ostaje jednak i nakon što je pregledao predočene fotografije.

 

Na upit zbog čega su liječnici hospitalizirali privatnog tužitelja na tri dana je li samo zbog otekline desnog oka, vještak odgovara da temeljem iskustva svoje prakse mora kazati da ljudi budu hospitalizirani po sedam dana, pa kad im se utvrdi da nemaju na primjer rak, otpuste se kući. Što ne znači da su imali rak jer su bili u bolnici sedam dana.

 

Nakon što je vještaku predočen liječnički nalaz od 07. listopada 2014.g. i na upit što je to ptoza desnog očnog kapka i jeli to posljedica predmetne ozljede oka vještak navodi kako iz nalaza neurologa od 7. listopada 2014.g na ime M. J. opisuje se spušteni položaj gornje vjeđe desnog oka koji se ni na koji način ne može dovesti u uzročno posljedičnu vezu sa optuženim događajem. Ptoza može biti nasljedna, posljedica bolesti oka te bolesti živaca koji podižu gornju vjeđu. U slučaju da je ova ozljeda nastala nekom traumom utvrdila bi se odmah odnosno dva tri dana kasnije. Sama predmetna trauma nije bila tolikog intenziteta da bi oštetila živce podizače gornje vjeđe pa se ne može dovesti u vezu sa predmetnim događajem.

 

Nakon što se vještaku predočavaju nalaz specijaliste za ORL od 23. travnja 2010.g. i rinomanometrija od 8. studenog 2011. vještak navodi da može kazati sljedeće da ovi nalazi nemaju nikakve veze niti su posljedica ozljeđivanja u utuženom događaju. Naime, iz dokumentacije koju jem proučavao za izradu pisanog vještva u ovom postupku na str. 2. vještva jasno stoji citira: " iz specijalističkog nalaza sa ORL KBC S. od 15. prosinca 2009.g., na ime M. J. razabire se RTG nosa i glave uredan, klinički nosna kost i nosna piramida bez osobitosti." Prema tome nema nikakve dvojbe da otežano disanje kroz nos nema ikakve veze s  predmetnom traumom, jer nije došlo do deformacije nosne piramide, niti prijeloma nosnih kostiju, a i već sam nalaz koji opisuje da su suženije obje nosne šupljine, znači obostrano, eksplicitno ne govori u prilog traumatske etiologije. Na nalaz mjerenja protoka zraka kroz nosne šupljine nije se izjasnio jer to nije predmet vještačenja kao i svaka druga prirođena i stečena anomalija pacijenta i nije relevantan za vještačenje.

 

Na upit da li je povreda hrskavice nosa mogla biti posljedica ili uzrok otežanog disanja i suženja nosnih kanala kod privatnog tužitelja, vještak odgovara da iz pisanog nalazila i mišljenja koje je sačinio za potrebe ovog postupka dana 02. travnja 2012.g na listu 2. vještva citira: " Iz specijalističkog nalaza ORL KBC S. od 15. prosinca 2009.g. broj protokola 8968/09, a na ime M. J. 1950.g. razabire se RTG nosa i glave uredan. Klinički nosna kost i nosna piramida bez osobitosti. Kako nosnu piramidu čini i hrskavica nosa to iz ovog nalaza nedvojbeno proizlazi kako nije bilo nikakvog oštećenja nosne hrskavice.

 

Na upit koji je tijek korolita hematoma dobivenog udarcem, vještak odgovara da to ovisi o spolu, dobi, regiji tijela i sl. i zbog toga na nikoji način nije siguran pokazatelj točnog vremena nastanka, ali u pravilu krvni podljev bude dva tri dana modre boje, onda u drugom tjednu prelazi u zelenkastu boju, pa za još otprilike za tjedan dana postane žut dok potpuno ne iščezne. Iako ovo pitanje smatra hipotetski jer se u čitavoj medicinskoj dokumentaciji nigdje ne opisuje nikakav krvni podljev.  Na daljnji upit da li mu je u praksi poznato je li RTG nalaz može pokazati iskrivljenje ili lom hrskavice, vještak odgovara prijelom je prekid kontinuiteta kosti. Ne postoji prijelom hrskavice. Hrskavica je tkivo karakteristika koje se na RTG-u ne vidi. Na daljnji upit može li vještak sada pregledati opipom nos privatnog tužitelja i utvrditi stanje njegove hrskavice, vještak odgovara da je već odgovorio na to pitanje, a i bilo kakva promjena stanja hrskavice mogla je nastati nekim drugim događajem, a u utuženom događaju nije nikako nastala. Stoga sada pregled nosa privatnog tužitelja nije od značaja. Na upit da li činjenica da u zdravstvenom kartonu privatnog tužitelja nema nikakve druge povrede nosa osim u predmetnom događaju bi moglo značiti da bi upravo današnje stanje nosa bilo posljedica predmetne traume, vještak odgovara: o tome bi se mogao izjasniti tek nakon što pregleda taj zdravstveni karton.

 

Privatni tužitelj je prigovorio ovako izrađenom vještačenju smatrajući da je isti naklonjen okrivljeniku, dok s druge strane obrana je predložila ponovno vještačenje po drugom vještaku sudske medicine iz razloga jer iz iskaza vještaka danom pred ovom sudu 17. listopada 2016.g. nije jasno je li do ozljede privatnog tužitelja moglo doći samo i jedino udarcem šakom ili je do nje ipak moglo doći i zbog udarca u drveni stol ili stolicu kao tupo-tvrdog predmeta, sve nakon gubitka svijesti i pada privatnog tužitelja, dakle da vještak nije dao jasan odgovor na ovo pitanje nego je naveo da je ova druga mogućnost teoretski moguća po mišljenju obrane, a vještak je morao dati nedvosmisleni odgovor na način da ili dopusti ili isključi mogućnost nastanka ozljede uslijed gubitka svijesti pada i udarca glavom o stol ili stolicu kao tupo tvrdi predmet, a što je uobičajena sintagma kod opisivanja sredstva nastanka ovakve ozljede jer se u sličnim vještačenjima uvijek navodi kako do ozljede dolazi uslijed "udarca šakom ili nekim drugim tupo tvrdim predmetom"; te iz razloga što je vještak otklonio mogućnost da bi kratkotrajni gubitak svijesti stručnog naziva sinkopa mogao nastati uslijed straha, stresa i jačih duševnih uzbuđenja budući da medicinska znanost govori upravo suprotno te navodi kako je sinkopa ili kratkotrajna nesvjestica najčešće psihogena nesvjestica dakle ona uzrokovana jačim duševnim uzbuđenjima nastalim kao reakcija tijela na strah, stoga da oba navedena prigovora dovede u pitanje vjerodostojnost iskaza vještaka iz kojeg razloga se i traži vještačenje po drugom vještaku.

 

Međutim, vještak A. je dao iscrpno vještačenje, odgovorio detaljno na sva pitanja stranaka i suda, a s obzirom na protek vremena od predmetnog događaja nije realno za očekivati da bi sadašnji pregled privatnog tužitelja bio od značaja. Također imajući u vidu da u sudskoj praksi ako je riječ o oštećenju tjelesnog integriteta za postojanje kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 98. KZ/97 zahtijeva se da su na tijelu ostali vidljivi tragovi jer za postojanje ovog djela nije dovoljno osjećanje boli, a ako tih tragova nema ne radi se o kaznenom djelu tjelesne ozljede te da se tjelesne ozljede kvalificiraju prema trenutku nastajanja, stoga s obzirom na sve navedeno sud je zaključka da je nalaz i mišljenje vještaka A. kao i sve dopune istog, u cjelini jasan i potpun i bez nejasnoća i proturječnosti radi čega sud u potpunosti poklanja vjeru vještačenju vještaka A. smatrajući ga izrađenim sukladno pravilima struke te je ovim vještačenjem u potpunosti odgovoreno na sva pitanja. Sukladno navedenom, kako je već uvodno i obrazloženo, sud je odbio prijedlog obrane za provođenje novog sudsko-medicinskog vještačenja.

 

Dakle, budući da je predmetne prigode doista bilo fizičkog kontakta između okrivljenika i privatnog tužitelja, iako isti različito to opisuju, ali imajući u vidu medicinsku dokumentaciju koju je sud pregledao u dokazne svrhe kako i vještačenje sudskog vještaka dr. A. sud je zaključka kako je baš posljedica fizičkog kontakta okrivljenika i privatnog tužitelja laka tjelesna ozljeda privatnog tužitelja u vidu manje otekline područja desnog oka. Naime, s obzirom na vrijeme kad je privatni tužitelj zatražio medicinsku pomoć koja mu je i pružena, činjenicu što je ipak postojao fizički kontakt između okrivljenika i privatnog tužitelja, u situaciji kad se okrivljenik ne sjeća u koji dio tijela privatnog tužitelja je isti ostvaren, te pored okolnosti da navedeni svjedoci, iako različito iskazuju potvrđuju da je kontakt ostvaren, a s obzirom na vještačenje da je citirana ozljeda mogla nastati udarcem prostom u područje oka ili udarcem otvorenom ili zatvorenom šakom silom nekog slabijeg intenziteta sud zaključuje da se radilo o udarcu zatvorenom šakom u predjelu glave koji je zadao okrivljenik privatnom tužitelju. Naime, nalaz i mišljenje vještaka da bi se radilo o udarcu šakom silom nekog slabijeg intenziteta potkrjepljuju iskazi svjedoka M. Ć. i S. R. koji baš opisuju udarac zatvorenom šakom u predjelu glave privatnog tužitelja i to preko stola. Dakle, u situaciji kad je okrivljenik nedvojbeno ostvario fizički kontakt sa privatnim tužiteljem i kad je to nedvojbeno nakon što okrivljenik prilazi stolu za kojim sjedi privatni tužitelj i dok je stol između njih dvojice, a posljedica čega je laka tjelesna ozljeda privatnog tužitelja u vidu manje otekline područja desnog oka, sud zaključuje da je neuvjerljiva obrana okrivljenika da bi se radilo o odguravanju uslijed kojeg ne bi mogao biti ozlijeđen privatni tužitelj već je logično i uvjerljivo kazivanje svjedoka M. Ć. i S. R. da je okrivljenik udario zatvorenom šakom u predjelu glave privatnog tužitelja.

 

S obzirom na takav iskaz svjedoka Ć. i R., činjenicu da su se u prostoru na staklenim površinama uključujući i ulazna vrata nalazile postavljene metalne žaluzine baš kako je prikazano na fotografiji sa lista 24 koja je pregledana u dokazne svrhe gdje se i vidi kako točno izgledaju ulazna vrata (za takve metalne žaluzine je opće poznato da osim što se mogu podignuti mogu se spustiti i preklapati ili ne, i to ne samo u potpunosti nego i djelomično i o tome ovisi vidljivost kroz njih) te iako i okrivljenik i svjedoci B., T., G. i L. iskazuju da su predmetne prigode žaluzine bile spuštene i preklopljene te se nije moglo vidjeti izvana kroz njih, ali s obzirom na logičan i uvjerljiv iskaz Ć. i R. da stoje vani i da su vidjeli kroz staklo na vratima da okrivljenik udara privatnog tužitelja, te s obzirom na notornu činjenicu ako su metalne žaluzine makar u jednom dijelu staklene površine podignute ili nepreklopljene kroz iste se može vidjeti (gledajući izvana kroz staklo na kojima su postavljene prema unutrašnjosti prostora, posebice u večernjima satima kad je u unutrašnjosti upaljeno svjetlo što je zasigurno bilo predmetne prigode), to sud zaključuje da je vjerodostojan iskaz svjedoka Ć. i R. i da su oni vidjeli događaj kroz stakleni dio ulaznih vrata, a u kojoj su poziciji detaljnije u tom trenutku bile žaluzine na tim istim vratima nije odlučujuće za ovaj postupak jer uvjerljiv je iskaz ovih svjedoka da su oni kroz vrata vidjeli i sud im poklanja vjeru. Uzgredno, i okrivljenik se brani da pozicija gdje se nalazio stol za kojim je sjedio privatni tužitelj predmetne prigode da nije bilo spuštenih i preklopljenih žaluzina bi se nesmetano mogla vidjeti izvana. S obzirom na ovo utvrđenje sud smatra da svjedoci B., T., G. i L. vezano za metalne žaluzine iskazuju prema subjektivnom nepreciznom sjećanju i u ovim okolnostima njihove tvrdnje u tom smislu nisu sudu uvjerljive i ne prihvaća takav njihov iskaz.

 

Napominje se da utvrđenje da su se u jednom trenutku ispred predmetnog prostora zatekli Ć. i R., a da je nakon predmetnog događaja u prostor došla svjedokinja A. L., što potvrđuje i okrivljeni, a koja pak iskazuje da nije vidjela Ć. i R., ne isključuje i ne proturječi utvrđenju suda da su Ć. i R. doista bili ispred prostora jer kako R. opisuje prije konačnog prestanka sukoba oni su napustili ovo mjesto, a L. dolazi u prostor u trenutku kad privatni tužitelj izlazi iz prostora vani, dakle logično je i životno da se radi o različitim vremenskim trenutcima i logično je da se ovi svjedoci međusobno i ne moraju sresti.

 

Nadalje, već je navedeno koji dio iskaza svjedoka Ć. i R. sud prihvaća kao logične i uvjerljive, a s obzirom da je sud utvrdio da je okrivljenik prišao za stol za kojim sjedi privatni tužitelj pa da je potom okrivljenik i zadao udarac privatnom tužitelju i to preko stola između njih, to je sudu i uvjerljivo kazivanje svjedoka Ć. da je okrivljenik gurnuo stol prema J. kojim ga je pritisnuo o zid i da se pri tome J. pokušavao ustati a ova radnja ga je onemogućavala, a što tvrdi i sam privatni tužitelj, dakle u tom dijelu poklanja se vjera privatnom tužitelju i svjedoku Ć., dok svjedocima B. i G. koji potvrđuju da je između okrivljenika i privatnog tužitelja bio stol, ali ne i da je okrivljenik gurnuo taj isti stol i pritisnuo privatnog tužitelja, dakle njihovom iskazu u tom dijelu kao i dijelu gdje opisuju da je okrivljenik odgurnuo J., sud ne poklanja vjeru, a s obzirom na ranije iznesena utvrđenja ovog suda i međusobne poslovne i privatne odnose, sud je zaključka kako su takvi iskazi očito usmjereni na relativiziranje cijelog događaja.

 

Naime, sve činjenice u ovom postupku upućuju na zaključak da je okrivljeni nakon kraće verbalne prepirke imao vremena trezveno prosuditi situaciju, odlučio je prići stolu za kojim je sjedio privatni tužitelj te se naposljetku odlučio za primjenu fizičke sile i to baš izabravši da istog ozlijedi, i to najprije gurnuo drveni stol na privatnog tužitelja, a potom ga istim pritisnuo uza zid za koje vrijeme je tužitelj bio u sjedećem položaju, onemogućivši ga da ustane, a zatim ga u tom položaju udario zatvorenom šakom u predjelu glave, nanijevši mu manju oteklinu područja desnog oka, a koja povreda je lake naravi, a da pri tome ponašanje privatnog tužitelja prema okrivljeniku, nije na nikoji način bilo životno ugrožavajuće za okrivljenika.

 

S obzirom na ovakva utvrđenja suda da je okrivljenik udarcem zadao vidljivu tjelesnu ozljedu privatnom tužitelju, a u situaciji gdje svjedok Ć. iskazuje o više udaraca, R. da udara, a privatni tužitelj da je zadobio 7-8 udaraca, dok B. i G. iskazuju o odguravanju, to sukladno rezultatima dokaznog postupka evidentno privatni tužitelj iskazuje o udarcima kojima nisu zadane vidljive tjelesne ozljede u istom događaju. Međutim, sud je zaključka kako nije uvjerljivo kazivanje privatnog tužitelja da ga je okrivljenik snažno udarao najmanje 7-8 puta zatvorenim šakama u predjelu glave a potom i stolicom koju je okrivljenik udario nogom, budući da sud poklanja vjeru vještačenju vještaka dr. A. da nije bilo drugih vidljivih tjelesnih ozljeda osim jedne i da u slučaju da bi J. zadobio 7 ili 8 udaraca u glavu šakom tada bi svakako te ozljede bile brojnije i eventualno drugačije po karakteristikama pa i po težini, a što je detaljnije ranije obrazloženo te sud poklanja vjeru i iskazivanju svjedoka Ć. da ti udarci, za koje ovaj svjedok opisuje da ih je bilo više, nisu mogli biti takvog intenziteta jer je između okrivljenika i privatnog tužitelja stol, a za stolicu je samo vidio da je uletjela pod stol, dakle iskazivanje ovog svjedoka je životno i uvjerljivo.

 

Sve prethodno navedene utvrđene činjenice za sud su međusobno čvrsto i logički povezane te predstavljaju zatvoreni krug i s punom sigurnošću upućuju na zaključak da je okrivljeni zadao udarac zatvorenom šakom u predjelu glave privatnom tužitelju, da je upravo od takvog udaraca privatni tužitelj zadobio ozljedu koje je opisao sudski vještak dr. A. i da je okrivljeni odlučivši se na zadavanje udarca privatnom tužitelju u takvom položaju u kojem je isti bio, bio svjestan da time istom nanosi ozljedu lake naravi i to je i htio, te je njegova obrana da bi ovakva ozljeda nastala ili od pada i udara u namještaj ili neke druge prigode krajnje neuvjerljiva, posebice jer se ne sjeća u koji dio tijela je „odgurnuo“ J. ali to je učinio rukom, i takva obrana je evidentno usmjerena na otklanjanje kaznene odgovornosti.

 

Dakle, okrivljenik je opisanom radnjom ostvario sva zakonska obilježja predmetnog kaznenog djela za koje se tereti tj. kaznenog djela tjelesne ozljede iz čl. 98. Kaznenog zakona. Kaznenog zakona/97 s time da je sud s obzirom na prethodna utvrđenja precizirao činjenični opis na način da je umjesto navoda da je okrivljenik udario snažno najmanje 7-8 puta udarao zatvorenim šakama u predjelu glave, a potom i stolicom koju je udario nogom nanijevši mu višestruka natučenja glave i lice kao i oteklinu područja desnog oka, natučenje desnog koljena, oštećenje medijalnog kolateralnog ligamenta i medijalnog mengisa desnog koljena, označio da je okrivljenik udario zatvorenom šakom u predjelu glave, nanijevši privatnom tužitelju manju oteklinu područja desnog oka, a koja povreda je lake naravi, ne prekoračujući time identitet optužbe i presude, a ujedno je kao suvišno pri tome ispušteno iz činjeničnog opisa utvrđenje suda na temelju rezultata dokaznog postupka da su u ovakvom počinjenom kaznenom djelu lake tjelesne ozljede konzumirani i udarci, neutvrđenog broja i slabijeg intenziteta, kojima nisu zadane vidljive tjelesne ozljede budući da isto ne utječe na ostvarenje bića ovog kaznenog djela.

 

Imajući u vidu oblik krivnje sud je uvjerenja da je okrivljenik predmetno kazneno djelo počinio s namjerom, budući da je bio svjestan svog djela te je htio njegovo počinjenje, on svjesno  odlučuje udariti privatnog tužitelja i svjestan je da će time doći do ozljeđivanja. Kako je ubrojivost okrivljenika tijekom postupka dovedena u pitanje sud je proveo psihijatrijsko vještačenje istog. Iz rezultata vještva dr. Č. L. danog na raspravi proizlazi da je obavio razgovor sa okrivljenikom u prostorijama suda. Kontakt sa okrivljenikom se uredno uspostavlja, održava i usmjerava. Isti je psihomotorno napetiji što odgovara njegovoj trenutnoj poziciji. Tijek misli uredan, a u sadržaju se ne nalazi sumanutih doživljavanja. Funkcije pažnje tenacitet i vigilitet su uredni. Nema obmane osjetila, mnestičke i intelektualne funkcije primjerene dobi i naobrazbi. Kritičan je u odnosu na svoju situaciju, dobro surađuje. Ne nalazi se nikakvi psihopatoloških ispada koji bi dovodili u pitanje raspravnu sposobnost okrivljenika. Nakon uvida u spis i razgovora sa okrivljenikom sa visokom razinom vjerojatnosti mišljenja je da je isti in tempore criminis bio smanjeno ubrojiv ali u blažoj mjeri.

 

Na upit da li bi na svijest i volju okrivljenika utjecalo u trenutku samog događaja ako je istom prethodilo da bi okrivljenik bio izvrgnut uvredama vještak odgovara upravo cijeli slijed događaja koji je prethodio "sukobu" je i doveo do smanjene ubrojivosti u blažoj mjeri kao što je to već i opisao.

 

Sud u potpunosti poklanja vjeru vještačenju sudskog vještaka smatrajući ga izrađenim sukladno pravilima struke te da je istim u potpunosti odgovoreno svim pitanjima i stranke nisu imale primjedbi na isto.

             

Dakle, okrivljenik je kazneno djelo iz čl. 98. KZ/97 kako je ranije obrazloženo, počinio s namjerom budući je bio svjestan svojih postupaka i to je i htio, a kako je u vrijeme počinjenja djela bio smanjeno ubrojiv tako je okrivljeni kriv za počinjenje kaznenog djela iz čl. 98. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97, 27/98, 50/00., 129/00., 51/01., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07, 152/08, dalje u tekstu KZ/97).

 

Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije sud je okrivljeniku cijenio sve okolnosti koje bi mogle imati utjecaja na pravilan izbor iste pa je kao olakotne okolnosti cijenio okrivljenikovu smanjenu ubrojivost, osobne i zdravstvene prilike posebice što boluje od dijabetesa, raniju neosuđivanost te okolnosti počinjenja djela koje je uslijedilo nakon međusobne prepirke u kojoj su sudjelovali on i privatni tužitelj, dok od otegotnih okolnosti sud je uzeo u obzir  društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela i zaštićenog dobra koje se ovim kaznenim djelom štiti. Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti sud je okrivljenika prethodno osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca za djelo za koje je proglašen krivim, nakon čega je okrivljeniku temeljem čl. 67. KZ-a/97 primijenjena uvjetna osuda s vremenom provjeravanja od 1 (jedne) godine po pravomoćnosti presude, sve smatrajući da je navedena kaznenopravna sankcija razmjerna stupnju krivnje, pogibeljnosti djela, svrsi kažnjavanja, ličnosti okrivljenika, kao i da će se primjenom uvjetne osude kao mjere upozorenja utjecati na okrivljenika da ubuduće ne čini kaznena djela.

 

Uzimajući u obzir složenost i trajanje ovog postupka te potrebe postupka kao i imovinske prilike okrivljenog sud je temeljem čl. 148. stavak 1. ZKP-a okrivljenog obvezao na plaćanje troškova ovog kaznenog postupka u iznosu od 5.300,00 kuna, a što se odnosi na trošak vještačenja po sudskom vještaku dr. Č. L. u iznosu od 560,00 kuna, trošak vještačenja po sudskom vještaku dr. A. A. u iznosima od 2.500,00 kuna, 620,00 kuna i 620,00 kuna te paušal u iznosu od 1.000,00 kuna, dakle ukupno 5.300,00 kuna. Troškovi postupka obuhvaćaju i nužne izdatke privatnog tužitelja i nagradu i nužne izdatke njegovih opunomoćnika, međutim iako je punomoćnik privatnog tužitelja u spis predao popis troška u trenutku objave presude nedostaju podaci o visini svih nastalih troškova koje je zatražio privatni tužitelj te će sud sukladno čl. 148. st. 4. ZKP/08 posebno rješenje o visini tih troškova donijeti kad se ti podaci pribave. 

 

U Splitu, 10. travnja 2017.