Broj: Kž-Us 48/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. M. zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) i opt. V. M. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 20. veljače 2017. broj K-Us-24/16, u sjednici održanoj 7. lipnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Prihvaća se žalba USKOK-a, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se opt. V. M. za kazneno djelo iz čl. 291. st. 2. u vezi sa st. 1. i čl. 52. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašena krivom na temelju čl. 291. st. 2. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 7 (sedam) mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. u vezi sa čl. 52. KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom proglašena krivom, na temelju čl. 278. st. 1. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine pa se opt. V. M. uz primjenu čl. 51. st. 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci.

 

              II. Odbija se kao neosnovana žalba opt. V. M. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivom opt. V. M. zbog jednog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 292. st. 2. u vezi st. 1. i u vezi s čl. 52. KZ/11 za koje joj je na temelju čl. 292. st. 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci i jednog kaznenog djela protiv krivotvorenja, krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11 za koje joj je na temelju čl. 278. st. 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te ju je uz primjenu čl. 51. st. 1. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci s tim da je optuženici na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da je odlučeno da se od izrečene kazne ima izvršiti kazna zatvora u trajanju od jedne godine, a da se dio kazne u trajanju od deset mjeseci neće izvršiti pod uvjetom da optuženica u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Nadalje, odlukom pod toč. I. izreke pobijane presude na temelju čl. 5. st. 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ broj 145/10 - dalje: ZPOIK) u vezi s čl. 77. KZ/11 utvrđeno je da je optuženica predmetnim kaznenim djelima ostvarila imovinsku korist u iznosu od 311.000,54 kn.

 

Odlukom pod toč. II. izreke je utvrđeno da navedeni iznosi postaju imovina Republike Hrvatske, dok je odlukom pod toč. III. izreke naloženo optuženici da navedene novčane iznose u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude isplati Republici Hrvatskoj pod prijetnjom ovrhe.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje: ZKP/08) optuženica je presuđena na platež troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-6. ZKP/08 i to iznos od 500,00 kn na ime paušala, te na plaćanje nagrade i nužnih izdataka braniteljice postavljene po službenoj s tim da će se o visini tih troškova na temelju čl. 148. st. 4. ZKP/08 odlučiti posebnim rješenjem.

 

Protiv te su presude žalbu podnijeli USKOK zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i da se optuženici izrekne stroža kazna zatvora i opt. V. M. putem braniteljice S. O., odvjetnice iz Z., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženici izrekne blaža kazna.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba USKOK-a je osnovana, a žalba optuženice nije osnovana.

 

U pravu je USKOK kada tvrdi da je sud prvog stupnja pri odlučivanju o kazni precijenio značaj olakotnih okolnosti utvrđenih na strani optuženice (neosuđivanost, životna dob, priznanje i kajanje, obiteljske prilike), a nije u dovoljnoj mjeri cijenio značaj otegotnih okolnosti (dug period činjenja ovog produljenog kaznenog djela i brojnost inkriminiranih radnji, upornost i visok stupanj kriminalne volje te činjenicu da je kaznena djela obavljala u svojstvu zapisničara na općinskom sudu).

 

Naime, i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatra da je u konkretnom slučaju prevalentan značaj otegotnih okolnosti jer, doista, okolnost da je optuženica kao zapisničarka na općinskom sudu kroz period od dvanaest godina, motivirana isključivo stjecanjem materijalne koristi, neistinito predočavala strankama u sudskim postupcima da joj trebaju novce davati na ruke tvrdeći pri tom da će im omogućiti plaćanje na rate, a potom, kako bi prikrila takvo prisvajanje novca, krivotvorila dokumentaciju o uplatama, stekavši na taj način korist u iznosu od 311.00,54 kn, a na štetu proračuna Republike Hrvatske, nije od strane prvostupanjskog suda cijenjena u dovoljnoj mjeri.

 

Kraj takvog stanja stvari, kada se imaju u vidu sve ove okolnosti koje ovom pogibeljnom kaznenom djelu, za koje je zapriječena kazna zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina zatvora, daju veći značaj, sve naprijed navedene olakotne okolnosti nemaju tu težinu koju im pridaje sud prvog stupnja i one ne opravdavaju izricanje djelomične uvjetne osude.

 

Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ovakvom se blagom kaznenom sankcijom izrečenoj po prvostupanjskom sudu, ne bi ispunila svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/1, u smislu individualne i generalne prevencije.

 

Iz navedenih je razloga prihvaćanjem žalbe USKOK-a pobijana presuda preinačena u odluci o kazni na način da su prihvaćene kao pravilno po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 2. KZ/11 u trajanju od jedne godine i sedam mjeseci i zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. KZ/11 u trajanju od jedne godine, te je optuženici primjenom odredbe za djela u stjecaju ovaj drugostupanjski sud izrekao jedinstvena kazna zavora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci. Ta je kazna prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda primjerena društvena osuda i ona će utjecati na optuženicu da se kloni daljnjih činjenja kaznenih djela te će ova kazna ujedno svim mogućim počiniteljima ukazati na neprihvatljivost protupravnog postupanja i na pravednost kažnjavanja.

 

Iz naprijed navedenih razloga nije osnovana žalba optuženice zbog odluke o kazni. Optuženica u žalbi u biti ponavlja olakotne okolnosti koje je već imao u vidu sud prvog stupnja dajući tim okolnostima kroz izrazito subjektivnu ocjenu veći značaj, a njene tvrdnje da kao daktilograf nije niti bila zadužena za obavljanje poslova naplate novčanih kazni, troškova kaznenog postupka i drugih plaćanja i da u konačnici niti nije počinila kazneno djelo te da nije bila ovlaštena osoba, su činjenična pitanja koje, s obzirom da je priznala krivnju, u žalbi ne može isticati, sve u smislu odredbe čl. 464. st. 7. ZKP/08.

 

Slijedom izloženog, kako je žalba USKOK-a osnovana, a žalba optuženice nije osnovana, i kako je pri ispitivanju prvostupanjske presude utvrđeno da sud prvog stupnja nije počinio povrede iz čl. 476. st. 1. KZ/11 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 i čl. 482. ZKP/08, presuđeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 7. lipnja 2017.