Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 401/17 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 401/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. B., zbog kaznenog djela iz čl. 190 st. 2 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 26. lipnja 2017. godine broj IK-I-235/17-27, u sjednici održanoj 24. kolovoza 2017 godine,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjsko rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

              Županijski sud u Sisku rješenjem od 26. lipnja 2017 godine broj IK-I-235/17-27 na temelju čl. 59 KZ/11 i čl. 157 st. 1 Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99,55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 – dalje u tekstu: ZIKZ) odlučio je da se otpusti  na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora zatvorenik D. B. sada na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od tri godine koju izdržava po presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. veljače 2014 godine br. I Kž-138/11 kojom je preinačena u odluci o kazni presuda Županijskog suda u Osijeku od 10. studenog 2010 godine br. Kv-163/13.

 

              Ujedno je odlučeno da na dan pravomoćnosti rješenja o uvjetnom otpustu zatvorenik nastavlja izdržavati kaznu zatvora u trajanju od dvadeset dana po presudi Općinskog suda u Osijeku od 13. ožujka 2013 godine br. Kv-163/13.

 

              Protiv ovog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsko rješenje, odnosno da predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

              Na temelju odredbe čl. 474 st.1 u svezi čl. 495 Zakona o kaznenom postupka ("Narodne novine" broj 152/08,76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda i 143/12 – dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen na razgledavanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

              U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi navodi da je prvostupanjski sud kod ocjene postizanja svrhe kažnjavanja propustio cijeniti činjenicu dosadašnje višekratne osuđivanosti zatvorenika i okolnost da je za vrijeme izdržavanja kazne stegovno kažnjavan, pa čak i nakon što je podnio prijedlog za uvjetni otpust. Naime, iz izvješća Kaznionice u Glini proizlazi da je zatvorenik u razdoblju od šest godina čak šest puta osuđivan, od čega u dva navrata za kaznena djela zlouporabe opojnih droga, a zaključak je da je vjerojatnost kriminalnog povrata visoka, naročito za istovrsna kaznena djela, jer  ovisi  o zatvorenikovoj apstinenciji o opojnim sredstvima (još uvijek je ovisnik o marihuani i zamjenskim sredstvima kao što je osvježivač prostora). Također se ističe stegovno kažnjavanje zatvorenika za vrijeme izdržavanje kazne, te mjera ukora, pa je mišljenje Kaznionice da prijedlog treba odbiti. Konačno, kao post penalni prihvat navodi se boravište kod oca, budući da je zatvorenik razveden, a o maloljetnoj kćeri skrbi bivša supruga, pa niti ta okolnost u sklopu svih naprijed navedenih, ne može biti razlog za uvjetni otpust, kako to zaključuje sud prvog stupnja.

 

              Osim toga, prvostupanjski sud nije nikako u rješenju kojim dopušta uvjetni otpust, mogao istovremeno odlučiti da osuđenik nastavi izdržavati kaznu zatvora u trajanju od dvadeset dana, nakon što rješenje o uvjetnom otpustu bude pravomoćno, ako se radi o kazni koja se po zakonu ne može objediniti (tzv. supletorna kazna) kao što se to sada tvrdi u pobijanom rješenju, jer to ne spada u njegovu ovlast.

 

              Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika kao osnovanu, te primjenom odredbe čl. 494 st. 3 t. 3 ZKP/08 ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Zagreb, 24. kolovoza 2017

Copyright © Ante Borić