Broj: Kž-Us 58/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. K. F., zbog kaznenog djela iz čl. 293 st. 1 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 17. veljače 2017. godine broj K-Us-3/2015-25, u sjednici održanoj 31. kolovoza 2017 godine,

 

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

 

              I Djelomično se prihvaća žalba opt. K. F., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se opt. K. F. za kazneno djelo iz čl. 293 st. 1 KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom proglašena krivom, na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu čl. 48 st. 2 i čl. 49 st. 1 toč 4 KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju  od 8 (osam) mjeseci, koja se kazna zatvora na temelju čl. 55 st. 1 i 2 KZ/11 zamjenjuje radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

 

Ako se opt. K. F. u roku od osam dana od dana za koji je pozvana ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili joj poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dala sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.

 

Ako opt. K. F. svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

 

II Djelomično se prihvaća žalba opt. K. F., ukida se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima kaznenog postupka te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

III U ostalom se dijelu žalba opt. K. F. odbija kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Županijskog suda u Osijeku proglašena je krivom opt. K. F. zbog kaznenog djela iz čl. 293 st. 1 KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine koja kazne joj je po odredbi čl. 55 KZ/11 zamijenjena radom za opće dobro na način da se jedna dan zatvora zamjenjuje za dva sata rada.

 

              Na temelju čl. 71 KZ/11 opt. K. F. izriče se sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti carinskog službenika na vrijeme od dvije godine od pravomoćnosti sudske odluke, s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere.

 

              Na temelju čl. 77 KZ/11 u vezi čl. 4 st. 1 i čl. 5 st. 1 Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i  prekršajem  utvrđuje se da je novčani iznos od 50 KM protuvrijednost u kunama ostvarene kaznenim djelom iz čl. 293 st. 1 KZ/11 imovina Republike Hrvatske, te se nalaže opt. K. F. da ovaj iznos uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana po pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

              Na temelju čl. 148 st. 1 u vezi čl. 145 st. 2 1, 2 i 6 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08,76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda i 143/12 - u daljnjem tekstu ZKP/08) opt. K. F. obvezuje se na plaćanje  troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 10.419,70 kuna i to na ime putnih troškova privođenja optuženice na raspravu u iznosu od 4.292,20 kuna, na ime troškova prevođenja s njemačkog na hrvatski jezik u iznosu od 4.737,50 kuna, te paušalnog iznosa od 1.000,00 kuna.

 

              Protiv ove presude podnijela je žalbu opt. K. F. po branitelju K. P. odvjetniku iz K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, prvostupanjsku presudu preinači na način da optuženicu oslobodi od optužbe, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu  prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

U skladu s odredbom čl. 474 st. 1 ZKP/08 spis je dostavljen na razgledavanje Državnom  odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Navodeći u žalbi da je ostvarena bitna povrede odredaba kaznenog postupka, optuženica ne navodi i zakonsku odredbu na kojoj temelji ovu žalbenu osnovu, no iz razloga žalbe proizlazi kako smatra da su ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 2 i 3 ZKP/08. Naime, u žalbi se tvrdi da je ispitivanje optuženice u istrazi provedeno na nezakonit način, zbog čega bi se radilo o nezakonitom dokazu, s navodom da se optuženica nije izrijekom očitovala o pravu na izabranog branitelja, a niti se očitovala na snimke s ispitivanja optuženice pred USKOK-om. Utvrđeno je, da je ispitivanje provedeno u potpunom skladu s odredbama čl. 272 do čl. 282 ZKP/08, a upitana da li su potrebne prethodne konzultacije s postavljenim braniteljem, potvrdila je pojašnjenje branitelja da su obavili razgovor, zbog čega neposredno pred davanjem obrane dodatne konzultacije nisu potrebne. Prema tome, ispitivanje optuženice provedeno je u potpunosti sukladno odredbama ZKP/08, zbog čega se radi o zakonitom dokazu, pa je iz ove zakonske osnove žalba optuženice neosnovana.

 

Nadalje, nije u pravu optuženica kada u žalbi navodi da se presuda zasniva isključivo na iskazu svjedoka D. D. koji je ispitan zamolbenim putem, jer je bio nedostupan,  pri čemu je od suda zatraženo da mu se postavljaju pitanja pisanim putem, zbog čega smatra da je time povrijeđeno pravo „jednakosti oružja“. Naime, prvostupanjski sud je prvenstveno obranu optuženice utvrdio neosnovanom na osnovi iskaza svjedoka Z. J., M. G., T. B. i A. Š. P., čiji iskazi ne potkrjepljuju iskaz svjedoka D. D. Optuženica se brani, da nakon što je ustanovila da D. D. vozi preko granice više alkoholnog pića od dozvoljenog, što je bio dužan prijaviti, zatražila je od njega da odu do kancelarije voditelja smjene, tada je tek ustanovila da voditelja nema kako bi mogla naplatiti kaznu koju je morao odrediti voditelj, te da je tek nakon odlaska D. D. ugledala novac u ladici koja je bila od prije otvorena. Svjedok Z. J., voditelj smjene u čijoj se kancelariji optuženica nalazila zajedno s D. D. i iz koje je izbivao od 10 do 11 sati radi provođenja određene akcije (događaj se zbio oko 9 i 30 sati), iskazuje da mu optuženica ni prije a niti nakon njegovog dolaska nije spominjala da je imala putnika koji je prevozio alkohol i suprotno njenoj obrani, iskazuje da mu optuženica nije spominjala da bi putnik ostavio novac u ladici njegovog stola, a niti je nakon preuzimanja smjene zatekao bilo kakav novac u stranoj valuti, te da je ta saznanja dobio tek od policije koja je došla kasnije tijekom dana. Svjedokinja M. G., predstojnica Graničnog carinskog ureda S. G., bila je na graničnom prijelazu, no optuženica ju nije kontaktirala, a niti je vidjela da je ulazila u kancelariju voditelja smjene, a za događaj je saznala tek kada ju je obavijestio voditelj smjene po njenom dolasku kući. Nadalje, nije sporno da je vozilo D. D. na otvorenoj cesti zaustavila tzv. mobilna jedinica carine, tj. T. B. i Đ. M., koji u svojstvu svjedoka suglasno iskazuju kako su vidjeli da je na graničnom prijelazu optuženica zaustavila vozilo švicarskih registracija, razgovarala s vozačem, a zatim se zajedno s njim uputila u službene prostorije, nakon čega su nazvali šeficu koja im je naložila da isto vozilo zaustave dva kilometra dalje od graničnog prijelaza. Po pronalasku litre i pol rakije viška od dozvoljene količine, D. D. je naveo da je platio kaznu za prekršaj, ali da za to nije dobio nikakvu potvrdu, nakon čega je uslijedila prijava. Prema tome, kada se analiziraju iskazi svih navedenih svjedoka, i to svaki od njih u segmentu njihovih saznanja u usporedbi s priloženom dokumentacijom, onda nema dvojbe da, bez obzira na iskaz D. D. koji svojim iskazom upotpunjuje navedene personalne dokaze iskazivanjem o cijelom tijeku događaja, bilo bi u potpunosti dokazano da je optuženica počinila kazneno djelo na način na koji se optuženicom tereti, zbog čega se njena obrana  ukazuje neuvjerljivom, suprotnom provedenim dokazima, a time neosnovanom, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja. Stoga ni u ovo dijelu žalba nije osnovana.

 

Na odluku o kazni

 

Iako se u žalbi navodi da se podnosi iz zbog odluke o kazni, razlozi žalbe ne sadrže obrazloženje, pa je ovaj dio presude ispitan kao da žalba sadrži i razloge za ovu žalbenu osnovu u skladu s odredbom čl. 478 ZKP/08. Cijeneći po prvostupanjskom sudu  utvrđene olakotne okolnosti i otegotnu okolnost u vidu nanošenja štete ugledu carinske službe, sud drugog stupnja stajališta je da su činjenice da je optuženica do sada neosuđivana, zbog čega se čini da se radi o njenom ekscesnom ponašanju, da je samohrana majka malodobnog djeteta, te da je ostala bez zaposlenja što joj je bio jedini izvor prihoda, naročito olakotne okolnosti zbog čega valja primijeniti odredbe o ublažavanju kazne iz čl. 48 st. 2 i čl. 49 st. 1 t. 4 KZ/11. Stoga je preinačenjem prvostupanjske presude u odluci o kazni, optuženica osuđena na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci koja kazna se primjenom odredbe čl. 55 st. 1 i 2 KZ/11 zamjenjuje radom za opće dobro na način da se jedan  dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada. Vrhovni sud Republike Hrvatske stajališta je da se u ovom slučaju, ovako izrečenom kaznom mogu ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

 

              Na odluku o troškovima kaznenog postupka

 

              Razlozi presude u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka, ne sadrže obrazloženje putnih troškova, troškova privođenja optuženice i troškova prevođenja s njemačkog na hrvatski jezik, na što s pravom upire  u žalbi optuženica. To posebno iz razloga što je zapisniku s rasprave dana 6. srpnja 2015 godine (list 188 spisa) kod odgode nastavka rasprave za 2. listopada 2015. konstatirano da se optuženica usmeno, sukladno čl. 404 st.3 ZKP/08 upozorava da će se rasprava provesti u njezinoj odsutnosti, ako joj ne pristupi budući da je prethodno upozorena da joj se može suditi u odsutnosti, a u nazočnosti branitelja se očitovala o optužnici, da bi zatim na zapisniku s rasprave 2. listopada 2015. kojoj optuženica nije pristupila bilo konstatirano (list 194 spisa) da će optuženica biti pozvana pisanim putem, uz isto upozorenje po odredbi čl. 404 st. 3 ZKP/08. Na daljnje odgođene rasprave 30. ožujka 2016. i 16. prosinca 2016. optuženica nije pristupila, a u zapisnicima je navedeno da izostanak nije opravdala, nakon čega je izdan nalog za njeno privođenje na dan 3. veljače 2017 godine (list 280 spisa), s obrazloženjem da nije pristupila raspravi dana 16. prosinca 2016 godine, a nije opravdala razloge svog nedolaska. Stoga je ostalo nejasno da li je optuženica na prethodnu raspravu bila pozvana s novim upozorenjem iz odredbe čl. 402 st. 1 ZKP/08 ili bez takvog upozorenja, jer presuda ne sadrži uopće obrazloženje niti osnove, a niti visine tih troškova, a također troškova prijevoda, putnih troškova, pa niti visine odmjerenog paušala.

 

Stoga je valjalo prihvaćanjem u tom dijelu žalbe optuženice, ukinuti odluku o troškovima kaznenog postupka i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Ispitujući u skladu s odredbom čl. 478 ZKP/08 odluku o sigurnosnoj mjeri i oduzimanju imovinske koristi, utvrđeno je da su obje odluke vrlo temeljito obrazložene u potpunom suglasju s odredbama čl. 71 i čl. 77 KZ/11, pa takvo obrazloženje prihvaća u cijelosti sud drugog stupnja.

 

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženice, to je po odredbi čl. 486 st. 1 ZKP/08 presuđeno kao u izreci, dok je u odnosu dio presude koji se odnosi na troškove kaznenog postupka postupljeno u skladu s čl. 483 st. 1 ZKP/08.

 

Zagreb, 31. kolovoza 2017.