Broj: Kž-Us 113/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. A. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 291 st. 1 i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama okr. A. B. i okr. G. A. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 28. lipnja 2017 godine broj Kov-Us-8/2017, u sjednici održanoj 31. kolovoza 2017 godine,

r i j e š i o   j e

              Odbijaju se žalbe okr. A. B. i okr. G. A. kao neosnovane.

Obrazloženje

              Rješenjem Županijskog suda u Splitu od 28. lipnja 2017 godine broj Kov-Us-8/2017 odbijeni su kao neosnovani prijedlozi okr. A. B. i okr. G. A. za izdvajanjem iz spisa kao nezakonitih dokaza optički mediji (CD-i) sa zapisima komunikacije snimljene na tajno nadziranim mobitelima okr. A. B. s pozivnog broja … i okr. G. A. s pozivnog broja … na temelju naloga suca istrage Županijskog suda u Splitu br. Kir-t-Us-3/16, a specificirani u dokazu koji je u optužnici označen pod brojem 88 kao i svi drugi dokazi koji bi se saznali iz tih dokaza.

              Protiv ovog rješenja podnijele su žalbe okr. A. B. po branitelju J. F. odvjetniku iz S. i osobno, te okr. G. A. po branitelju T. K. odvjetniku iz Z. i osobno, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači prvostupanjsko rješenje na način da iz spisa kao nezakonite dokaze izdvoji dokaze pod rednim brojem 88 i sve dokaze proizašle iz tih dokaza.

              Žalbe nisu osnovane.

              Pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovane prijedloge okr. A. B. i okr. G. A. da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi optički mediji i zapisi komunikacije snimljeni tajnim nadziranjem mobitela okrivljenica, a koji su provedeni posebni dokaznim radnjama nadzora i tehničkog snimanja telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, te tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta na temelju naloga suca istrage od 6. srpnja 2016. i 5. listopada 2016 br. Kir-t-Us-3/16.

Naime, uvidom u spis br. Kir-t-Us-3/16 utvrđeno je da su ove posebne dokazne radnje provedene u potpunom suglasju s odredbom čl. 332 Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08,76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda i 143/12 - dalje u tekstu: ZKP/08), pa se ni u jednoj od četiri žalbe ne upire na postojanje  formalnih nedostataka koji bi ukazivali na proceduralne manjkavosti, protivne citiranoj zakonskoj odredbi.

Nezakonitost u provođenju ovih dokaza žalitelji potkrjepljuju tvrdnjom da je sudac istrage nekritički i bez prave provjere i ocjene dokaza, te činjenica navedenih u zahtjevu USKOK-a, naložio, a zatim i produljio nalog za provođenje posebnih dokaznih radnji iz čl. 332 st. 1 t. 1 i 4 ZKP/08, zbog čega smatraju da se na takvi dokazima i dokazima proizašlim iz njih, ne može temeljiti osnovana sumnja. Naprotiv, u vrlo opširnom i detaljnom obrazloženju naloga suca istrage, navode se svi podaci prikupljeni analitičkom obradom i zaštićenim izvorom informacija, a koji upućuju na osnove sumnje (a ne osnovane sumnje, kako se to pogrešno tvrdi) na počinjenje kaznenog djela, te su navedeni svi razlozi zbog kojih se izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi način, čime su ostvareni svi uvjeti za izdavanje naloga za provođenje posebnih dokaznih radnji predviđeni u odredbi čl. 332 st. 1 ZKP/08. Nadalje, u žalbama okrivljenica i to u njihovom najvećem dijelu daje se vlastita ocjena o neistinitosti iskaza svjedoka i stoga neistinitosti dobivenih podataka kroz zaštićeni izvor, zbog čega bi na njima utemeljene posebne dokazne radnje, po žaliteljicama bile „plodovi trule voćke“. Naime, takvi navodi u žalbama odnose se samo na mogućnost ocjene vjerodostojnosti dokaza koji će biti provedeni, a nikako ne mogu biti osnova za zaključak o njihovoj nezakonitosti i stoga nezakonitosti provedenih posebnih radnji kao „plodova trule voćke“, kako se to neosnovano tvrdi u žalbama.

Stoga su navedeni dokazi provedeni na zakonit način, zbog čega žalbe nisu osnovane.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući prvostupanjsko rješenje po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 494 st. 4 ZKP/08 nije našao da bi rješenje donijelo neovlašteno tijelo, da bi bila ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 11 ZKP/08 ili povreda zakona na štetu okrivljenica, to je po odredbi čl. 494 st. 3 t. 2 ZKP/08 riješeno kao u izreci.

Zagreb, 31. kolovoza 2017 godine