Broj: Kž 202/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. K. I., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 38. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 10. veljače 2017., broj K-1/2017-7., u sjednici održanoj 13. rujna 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba opt. K. I. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Slavonskom Brodu proglasio je krivim opt. K. I. zbog počinjenja kaznenog djela pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. u vezi čl. 38. KZ/11 za koje mu je na temelju tih propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/97 za koje mu je na temelju tog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri mjeseca te mu je primjenom odredbi o izricanju kazni za djela u stjecaju izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, s tim da mu je na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da je određeno da se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci ima izvršiti, dok se preostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 optuženiku je naloženo da oštećeniku E. S. b. d.d. na ime naknade štete isplati iznos od 163.731,00 kn solidarno s osuđenikom T. M. koji je na platež navedenog iznosa presuđen presudom tog suda od 14. studenog 2014., broj K-12/2014-22, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva u iznosu od 218.401,75 kn oštećenik upućen na parnicu.

 

Na temelju čl. 148. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik je presuđen na platež paušala u iznosu od 1.000,00 kn.

 

Protiv te je presude žalbu podnio optuženik putem branitelja B. G., odvjetnika iz S. B., „iz razloga navedenih u čl. 467. st. 1. toč. 2., 3. i 4. ZKP/08“, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

 

Spis je sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Optuženik u razlozima koje iznosi pod toč. Ad. 1. obrazloženja žalbe pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja koja se odnose na kazneno djelo iz čl. 246. st. 1. i 2. u vezi čl. 38. KZ/11. Međutim, kako se optuženik u odnosu na navode optužnice na raspravi održanoj 10. veljače 2017. (list 10) na potpuno nedvosmislen način izjasnio da se smatra krivim za kazneno djelo pomaganja u zlouporabi povjerenja u gospodarskim poslovanju, a ne smatra krivim za kazneno djelo krivotvorenja isprave, što je ponovio i u obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka (list 13.), to se optuženik u smislu odredbe čl. 464. st. 7. ZKP/08, (a ne radi se o iznošenju dokaza o isključenju protupravnosti ili krivnje za koje bi optuženik saznao nakon donošenja prvostupanjske presude, niti o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne), u odnosu na ovo kazneno djelo ne može žaliti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

U odnosu na kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 311. st. 1. KZ/97 optuženik potpuno promašeno ističe da je predmetnu neistinitu dokumentaciju na temelju koje se realizirao kredit pribavljao, pridonosio i krivotvorio isključivo T. M., a on sam nije niti znao jesu li podaci iz dokumentacije istiniti ili ne.

 

Međutim, sud prvog stupnja je u odgovoru na identične prigovore, koje je optuženik isticao u tijeku rasprave, u obrazloženju presude (str. 7., 2. odlomak) pravilno zaključio da se u njegovom postupanju, time što je po vlastitom priznanju potpisao dokumente navedene u izreci, ostvaruju obilježja kaznenog djela iz čl. 311. st. 1. KZ/97 jer je, znajući da se radi o neistinitoj dokumentaciji, te isprave uporabio kao prave. Optuženik u obrani priznaje da u inkriminirano vrijeme nije radio te je, izvan bilo kakve sumnje, bio potpuno svjestan neistinitosti sadržaja isprava koje potpisuje (o obračunima plaća, doprinosima, porezu i prirezu, potvrdama poslodavca o zaposlenju), čime je bez sumnje manifestirao i htijenje da se takve neistinite isprave uporabe kao prave što je u konkretnoj situaciji i učinio prilažući te neistinite isprave uz zahtjev za kredit. Dakle, bez obzira tko je krivotvorio navedenu dokumentaciju koju je on potpisao i priložio u banci uz zahtjev za kredit, u kontekstu predmetnog kaznenog djela uporabe lažne isprave je odlučno to što ju je optuženik uporabio kao pravu. Njegove tvrdnje o tome da uopće nije znao o kakvim dokumentima se radi jer ih nije čitao su u toj mjeri apsurdne i neuvjerljive da niti ne zaslužuju opširniju elaboraciju. Naime, optuženik priznaje da je u prethodnom dogovoru s T. M. pristao mu pomoći u počinjenju kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. KZ/11, što nepobitno ukazuje i da je znao da potpisuje neistinitu dokumentaciju koja služi da se počini predmetno kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. KZ/11. On zna da krediti kod banke u redovnom tijeku stvari ne bi mogao dobiti jer nije bio zaposlen i u dogovoru s direktorom M. uz zahtjev prilaže dokumentaciju za koju zna da je neistinita, a koju je prethodno potpisao.

 

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Optuženik se ne žali zbog odluke o kaznenoj sankciji, međutim, kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, to se, u smislu odredbe čl. 478. ZKP/08, smatra da njegova žalba sadrži i tu žalbenu osnovu.

 

Međutim, nije osnovana žalba optuženika niti u tom dijelu, jer je sud prvog stupnja pravilno odabrao i odmjerio kazne zatvora kako pojedinačne, tako i izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, sve kraj činjenice da na strani optuženika otegotne okolnosti nisu utvrđene, a utvrđene su mu značajne olakotne okolnosti (priznanje krivnje za jedno kazneno djelo i priznanje svih bitnih elemenata oba kaznena djela te mala kriminalna količina). Nadalje, sud prvog stupnja je opravdano, na temelju čl. 57. KZ/11, optuženiku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da je odredio da se dio izrečene kazne zatvora u trajanju od sedam mjeseci ima izvršiti, a da se preostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Izrečena kaznena sankcija je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjerena i ona će ispuniti svrhu kažnjavanja, u smislu individualne i generalne prevencije.

 

Optuženik neosnovano pobija odluku o dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu tvrdeći da njegov dug prema banci egzistira i da će on i bez odluke o dosuđenom imovinskopravnom zahtjevu kredit banci morati vratiti. Naime, kada je sud prvog stupnja optuženika proglasio krivim za predmetno kazneno djelo kojim je oštećeniku nanesena šteta u novčanom iznosu od 163.731,00 kn, pravilno je prihvaćanjem postavljenog imovinskopravnog zahtjeva optuženiku naloženo da tu štetu oštećenoj banci plati, jer je pozivanje na pravni posao koji je nastao počinjenjem kaznenog djela i koji je stoga ništav bespredmetno.

 

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba nije osnovana, i kako sud prvog stupnja nije počinio povrede iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, trebalo ju je na temelju čl. 482. ZKP/08 odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

Zagreb, 13. rujna 2017.