Broj: Kž-Us 54/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. V. J. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 295. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okr. M. O. protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 16. veljače 2017. broj Kov-Us-6/15-55, u sjednici održanoj 13. rujna 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba okr. M. O. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Rijeci odbijen je kao neosnovan prijedlog okr. M. O. da se izdvoje iz spisa kao nezakoniti dokazi zapisnici o ispitivanju svjedoka navedenih u izreci tog rješenja.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljenik putem braniteljice J. N., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

Spis predmeta je, sukladno čl. 474. st. 1. u svezi s čl. 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Suprotno tvrdnjama okrivljenika sud prvog stupnja je u obrazloženju pobijanog rješenja iznio razloge o svim odlučnim činjenicama i nije, kako to pogrešno smatra žalitelj, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

 

Naime, sud prvog stupnja je u odnosu na prigovore okrivljenika o nezakonitosti zapisnika o ispitivanju svjedoka u tijeku tzv. državnoodvjetničke istrage zbog nenazočnosti okrivljenika i branitelja ispravno ukazao da su navedene dokazne radnje provedene sukladno odredbama ZKP/08 o ispitivanju svjedoka i da okolnost da okrivljenik i njegova braniteljica nisu bili obaviješteni o provođenju te dokazne radnje ne predstavlja povredu konfrontacijskog prava obrane iz čl. 29. st. 2. alineja 6. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00 – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst – dalje u tekstu: Ustav) i čl. 6. st. 3. toč. d) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje u tekstu: Konvencija).

 

Naime, sud prvog stupnja je ispravno istaknuo da niti jednom odredbom ZKP/08 nije propisana obveza državnog odvjetnika da u tijeku istrage obavještava okrivljenika i njegovog branitelja o ročištu na kojem se ispituju svjedoci, s tim da je istaknuo da će se, dakako ukoliko optužnica bude potvrđena, okrivljenik konfrontacijsko pravo ostvariti u tijeku stadija rasprave. Nadalje, sud prvog stupnja je pravilno istakao i da se okrivljenikovo ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje ima procjenjivati kroz cjelokupni postupak te da u ovoj fazi postupka nije došlo do povrede okrivljenikovih prava zajamčenim čl. 29. st. 2. alineja 6. Ustava, odnosno čl. 6. st. 3. toč. d) Konvencije.

 

Nadalje, sud prvog stupnja je okrivljeniku odgovorio i na prigovor o nezakonitosti dokaza u kontekstu provođenja istrage od strane državnog odvjetništva kao stranke u postupku i neobjektivnosti državnog odvjetnika ukazujući da je sukladno odredbi čl. 124. Ustava državno odvjetništvo samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno, između ostalog, postupati protiv počinitelja kaznenih djela, kao i da, na temelju čl. 38. st. 2. ZKP/08, državno odvjetništvo ima ovlasti i dužnost poduzimanja potrebnih radnji radi otkrivanja kaznenih djela i pronalaženja počinitelja te poduzimati izvide kaznenih djela, nalagati i nadzirati provođenje izvida radi prikupljanja podataka važnih za pokretanje istrage, pokretati i voditi istragu te provoditi nadzor nad provođenjem dokaznih radnji.

 

Sve ove razloge prihvaća ovaj drugostupanjski sud jer nema govora da su zapisnici o iskazima svjedoka nezakoniti zato što je svjedoke u istrazi ispitao državni odvjetnik kao stranka u postupku.

 

Uostalom, o prigovoru na objektivnost državnog odvjetnika u provođenju istrage koja je uvedena odredbama ZKP/08 očitovao se Ustavni sud Republike Hrvatske koji je u svom rješenju od 19. srpnja 2009., broj U-I-448/2009 i dr., između ostalih razloga, odbio ustavnu tužbu i u pogledu ocjene nesuglasnosti čl. 4. ZKP/08 s čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije. Ustavni je sud u obrazloženju navedene odluke uz ostalo naveo: "... da je zakonodavac državnom odvjetniku u prethodnom postupku povjerio funkcije tužitelja i istražitelja. No, zahtjev objektivnosti iz čl. 4. st. 3. ZKP-a obvezuje tijela kaznenog progona i tijela istrage da okrivljeniku i branitelju učine dostupnim svaki podatak kojim raspolažu ili do kojeg bi mogli doći, a koji bi mogao pomoći okrivljeniku u oslobađanju od optužbe ili u određivanju manje kazne".

 

Prema tome, sud prvog stupnja je iznio vrlo jasnu i valjanu argumentaciju, koju kao posve ispravnu prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, zašto ne nalazi osnovane prigovore okrivljenika u pogledu nezakonitosti zapisnika o iskazima svjedoka koje je u tijeku istrage ispitao državni odvjetnik.

 

Kraj takvog stanja stvari, kada sud prvog stupnja nije našao osnovanim prigovore o povredi ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika, evidentno je da samim tim nije osnovan niti daljnji žalbeni navod da je sud prvog stupnja u obrazloženju propustio dati razloge o dužnosti suda da u konkretnim postupcima neposredno primjenjuje odredbe Konvencije.

 

Dakle, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede na koje ukazuje žalba, a nisu osnovani ni žalbeni prigovori o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju koji se sadržajno preklapaju s navedenim postupovnim prigovorima.

 

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalba okrivljenika nije osnovana i kako pri ispitivanju pobijanog rješenja sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 13. rujna 2017.