Broj: Kž-Us 53/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okr. V. J. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 295. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama okr. V. J. i okr. M. O. protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 16. veljače 2017. broj Kov-Us-6/15-54, u sjednici održanoj 13. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbijaju se žalbe okr. V. J. i okr. M. O. kao neosnovane.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Rijeci odbijen je kao neosnovan prijedlog okr. V. J. da se iz spisa izdvoje dokazi koji su u optužnici označeni rednim brojevima od 1. do 212.

Protiv tog su rješenja žalbu podnijeli okr. V. J. putem branitelja K. D., odvjetnika iz R., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, odnosno podredno, da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa predmeta izdvoje kao nezakoniti svi dokazi navedeni u prijedlogu za izdvajanje nezakonitih dokaza od 16. veljače 2017., i okr. M. O., putem braniteljice J. N., odvjetnice iz Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa predmeta izdvoje svi dokazi koje je predložio okr. V. J.

Spis predmeta je, sukladno čl. 474. st. 1. u svezi s čl. 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

Nisu u pravu okrivljenici kada tvrde da je sud prvog stupnja iz spisa predmeta trebao izdvojiti kao nezakonite sve dokaze na kojima se temelji optužnica označenim brojevima 1. do 212. jer se i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ne radi o nezakonitim dokazima.

Naime, teza obrane okr. V. J., na kojoj se gradi prijedlog za izdvajanje dokaza, jest da se nalog o provođenju posebnih dokaznih radnji Kir-51/14 od 26. svibnja 2014. kojima su mu se privremeno ograničavana Ustavna prava, na temelju čl. 332. st. 1. toč. 1. i 4. ZKP/08, temelji na prihvaćenom prijedlogu USKOK-a od 23. svibnja 2014. u kojem se kao razlozi kojima se opravdava traženje mjera navode rezultati primjene posebnih dokaznih radnji u predmetu Kir-Us-63/12 u kojem je doneseno više naloga o provođenju posebnih dokaznih radnji u razdoblju od 14. do 17. prosinca 2012. Međutim, kako je na prijedlog USKOK-a, odlukom suca istrage Županijskog suda u Rijeci od 14. lipnja 2013., došlo do obustave provođenja svih posebnih dokaznih radnji iz navedenog predmeta Kir-Us-63/12, uz obrazloženje da su prestali razlozi radi kojih su dokazne radnje bile provedene, na temelju naloga suca istrage od 8. siječnja 2014. obavljeno je uništenje svog materijala koji je pribavljen u provođenju navedenih posebnih dokaznih radnji.

Kraj takvog stanja stvari, prema mišljenju obrane okr. J., kada je sav dokazni materijal pribavljen pribavom prethodnih posebnih dokaznih radnji koje su se provodile prema drugim osobama uništen, sudac istrage nije mogao, obrazlažući postojanje osnova sumnje kod izdavanja naloga od 26. svibnja 2014., broj Kir-Us-51/14 o provođenju posebnih dokaznih radnji usmjerenih prema okr. V. J., prihvatiti prijedlog USKOK-a u kojem se traženje mjera opravdava rezultatima posebnih dokaznih radnji iz predmeta Kir-Us-63/12 koji su uništeni 8. siječnja 2014.

Međutim, suprotno ovim tvrdnjama okrivljenika J. navedenim u prijedlogu za izdvajanjem, a koji se gotovo na identičan način ponavljaju i u podnesenim žalbama, sud prvog stupnja je na ove prigovore okrivljenika potpuno pravilno, u obrazloženju pobijanog rješenja, odgovorio ukazujući da okolnost, da su na temelju čl. 335. st. 4. ZKP/08 prethodno uništeni rezultati prethodnih dokaznih radnji iz predmeta Kir-Us-63/12, ne dovodi u pitanje ovlast policije, odnosno USKOK-a, da u konkretnom slučaju ta saznanja upotrijebe u prijedlogu za provođenje posebnih dokaznih radnji prema okr. V. J.

Naime, sudac istrage u smislu odredbe čl. 332. st. 1. ZKP/08 donosi nalog o provođenju posebnih dokaznih radnji kada na temelju obrazloženog zahtjeva tužitelja utvrdi postojanje osnova sumnje da je osoba prema kojoj se mjere određuju sama počinila ili zajedno s drugim osobama sudjelovala u kaznenom djelu iz čl. 334. ZKP/08, a izvidi kaznenih djela se ne bi mogli provesti na drugi način ili bi to bilo moguće samo uz nerazmjerne teškoće.

Dakle, da bi se prihvatio prijedlog tužitelje o provođenju posebnih dokaznih radnji, dovoljan je i niži stupanj vjerojatnosti i dokazanosti (osnove sumnje) da se radi o počinjenu kaznenog djela iz kataloga kaznenih djela navedenih u čl. 334. ZKP/08, uz dodatni uvjet da se relevantni dokazi na drugi način ne mogu prikupiti. Nije potrebno da policija, odnosno USKOK u prijedlogu iznose detaljno sve okolnosti u vezi izvora svojih saznanja do kojih se dolazi provođenjem kriminalističko operativnih radnji, jer je dostatno da se radi o konkretiziranim navodima do kojih je policija došla operativnim putem (koji u pravilu ne mora biti transparentan) i koji ukazuju na postojanje dovoljno osnova za sumnju da je djelo počinjeno.

Prema tome, nije bilo zapreke da se u prijedlogu za provođenje posebnih dokaznih radnji navode saznanja policije, neovisno iz kojih izvora ona potječu, iz kojih proizlaze osnove sumnje da je okr. J. počinio predmetna kaznena djela iz nadležnosti USKOK-a.

Kraj takvog stanja stvari, kada je nalog o provođenu posebnih dokaznih radnji Kir-Us-51/14 zakonito donesen na temelju čl. 332. ZKP/08, to dokazi koji su prikupljeni u provođenju odobrenih mjera nisu nezakoniti dokazi u smislu odredbe čl. 335. st. 8. i čl. 10. st. 2. toč. 2., 3. i 4. ZKP/08, kako to pogrešno smatraju žalitelji i njihovim provođenjem nije došlo do povreda čl. 8. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, niti povrede čl. 35. i čl. 36. Ustava Republike Hrvatske.

Iz svih naprijed navedenih razloga, kako žalbe okrivljenika nisu osnovane i kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP/08., na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 13. rujna 2017.