Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 743/2014 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 743/2014

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. P.1, zbog kaznenog djela iz čl. 110 u vezi s čl. 34 Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11 i 144/12, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika izjavljenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 29. listopada 2014 godine broj K-174/13, u sjednici održanoj 14. rujna 2017., u prisutnosti opt. A. P.1 i branitelja optuženika, J. G., odvjetnika iz Z.,

 

r i j e š i o   j e

 

I Prihvaća se žalba opt. A. P.1, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

II Uslijed odluke pod I, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. A. P.1 zbog kaznenog djela iz čl. 110 u vezi čl. 34 KZ/11, te je uz primjenu čl. 48 st. 1 i čl. 49 st. 1 t. 2 KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Po čl. 54 KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme oduzimanja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. srpnja do 29. prosinca 2013 godine. 

 

              Na temelju čl. 68 st. 1 KZ opt. A. P.1 izriče se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja.

 

              Na temelju čl. 79 st. 1 KZ/11 od optuženika se oduzima sjekira s drvenom drškom kao predmet počinjenja kaznenog djela.

 

Protiv ove presude podnijeli su žalbe državni odvjetnik i opt. A. P.1 po branitelju J. G. odvjetniku iz Z.

 

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

Optuženik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Ujedno je u žalbi zatražio da on i njegov branitelj budu obaviješteni o sjednici vijeća, čemu je udovoljeno, pa su sjednici bili prisutni opt. A. P.1 i njegov branitelj J. G. odvjetnik iz Z.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

U skladu s odredbom čl. 474 st. 1 Zakona o kaznenom postupka ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda i 143/12 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) dostavljen na razgledavanje Državnom  odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Na temelju odredbe čl. 475 st. 5 ZKP/08 sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti DORH-a, koji nije pristupio unatoč uredno primljenoj obavijesti.

 

Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

 

U pravu je optuženik kada u žalbi navodi da je činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno iz razloga što prvostupanjski sud zasniva svoje zaključke isključivo na personalnim dokazima, ne dovodeći ih u vezu s materijalnim dokazima, zbog čega je izostala temeljita analiza dinamike događaja, što je bitno pri ocjeni ponašanja svih sudionika, a time i vjerodostojnosti njihova iskazivanja. Naime, prvostupanjski sud cijeni vjerodostojnima  osim iskaza oštećenika i iskaze V. Š., M. Š. i Z. M. iz razloga što su bili prisutni događaju, pa i njegovi sudionici, zanemarujući pritom da se radi o članovima iste obitelji, što već samo po sebi upućuje na detaljniju analizu njihova iskazivanja radi moguće sumnje u pristranost. To tim više što svi ovi svjedoci suglasno iskazuju kako nitko nije nanio ozljede optuženiku, iako je to u potpunoj suprotnosti s nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka koji je utemeljen na medicinskoj dokumentaciji.

 

Naime, iz medicinske dokumentacije  proizlazi da je optuženik kritičnog dana zadobio otok i podljev krvi ispod lijevog oka, više kontuzijskih biljega obostrano zatiljno i tjemeno, sumnja na prijelom četvrtog rebra lijevo, istegnuća mišića vratne i slabinske kralježnice, udarca u lijevo rame i udarca u lijevu slabinsku regiju. Očitujući se na mehanizam nastanka ovih ozljeda, vještak za sudsku medicinu zaključuje da je ozljeda u predjelu lijevog oka nastala udarcem tupo tvrdog premeta, u pravilu nastaju udarcem šake, a ozljede u vidu kontuzijskih biljega nastaju u pravilu kao posljedica više udaraca nogom obuvenom u cipelu ili nekim sličnim tupo tvrdim predmetom. Prvostupanjski sud, osim konstatacije da optuženiku vjeruje samo u dijelu obrane u kojem navodi  da je zadobio ozljede, ne analizira u cijelosti njegove navode o tome tko mu je zadao te ozljede, u kojem trenutku  i na kojem mjestu, već ih ignorira, isključivo iz razloga što je njegov opis događaja u suprotnosti s iskazima navedenih svjedoka, a koji suglasno tvrde da optuženiku nisu nanesene nikakve ozljede i da je Z. M. došao tek kasnije, iz čega bi proizlazilo da nije ni mogao napasti optuženika kako on to tvrdi u obrani. 

 

Prvostupanjski sud  pritom sasvim isključuje iskaze svjedoka D. P. i A. P.2 i to samo iz jednog razloga, sa zaključkom da se radi svjedocima koji imaju posredna saznanja i to iz priče samog optuženika, zanemarujući pritom da ih je optuženik odmah po događaju pozvao u pomoć, a brat optuženika D. P. iskazuje kako mu je tog istog jutra prije odlaska na posao, optuženik pokazao dva uginula vrapca i hrpu umaka od  šampinjona, navodeći kako su mu to stavili njegovi susjedi, t.j. oštećenik i njegova obitelj, te da se i ranije tužio na razne incidente. Konačno, nesporno je da je do verbalnog sukoba među njima i došlo iz ovog razloga, kada je optuženik htijući njih uvrijediti, skinuo hlače i okrenuvši im stražnjicu i pljesnuo rukom, no pritom izuzev lopatice kojom je htio pokupiti tu nađenu hrpu na svom dvorištu, u rukama nije držao ništa drugo. Oštećenik  i navedeni svjedoci tvrde da su tom prilikom u više navrata zvali policiju, no sud tu tvrdnju nije provjerio, pa je ostalo nejasno da li je policija intervenirala po dojavi nakon cjelokupnog događaja, kako to navodi obrana ili su postojale ranije dojave, kako to tvrdi obitelj oštećenika.

 

To posebno iz razloga, što sud zanemaruje u cijelosti lokaciju pronađenih materijalnih tragova, što je od izuzetne važnosti za zaključak o ponašanju optuženika, posebno iz razloga što se prvo dio događaja koji je činio verbalni sukob, odvijao na način da su obje strane stajale u svojim dvorištima i svađale se preko plota. Nema dvojbe da je u nastavku događaja optuženik uzeo sjekiru ispod stepenica svoje kuće, a iz zapisnika o očevidu i foto elaborata proizlazilo bi da su tragovi krvi i odbačena papuča pronađeni na prilaznom putu prema kući, dakle u dvorištu optuženika, a ne kako se to navodi u činjeničnom opisu djela „na izlazu iz dvorišta“, a svjedoci opet govore o tome kako su stajali na cesti čekajući policiju, a što je u potpunoj suprotnosti s mjestom na kojem su pronađeni materijalni  tragovi, za koje nije sporno da potječu od inkriminiranog događaja. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud propustio je stoga staviti u korelaciju personalne i materijalne dokaze, te da po potrebi provede i rekonstrukciju događaja uz sudjelovanje vještaka i na taj način analizira obranu optuženika i iskaze svjedoka pri ocjeni njihove vjerodostojnosti, zbog čega je za sada činjenično stanje pogrešno utvrđeno, kako se to navodi u žalbi optuženika.

 

Stoga je prihvaćanjem žalbe optuženika valjalo prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje i to pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

Žalba državnog odvjetnika podnesena iz druge žalbene osnove je zbog toga bespredmetna.

 

U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja će, nakon što provede ponovno sve provedene dokaze, a po potrebi i nove na koje je ukazano ovim rješenjem, njihovom temeljitom analizom i ocjenom, potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje, te izvesti valjane zaključke koje će u svim odlučnim činjenicama obrazložiti, te donijeti novu na zakonu osnovanu presudu.

 

Zagreb, 14. rujna 2017 godine

Copyright © Ante Borić