Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž-Us 61/17 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž-Us 61/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Č. B. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 3. u svezi čl. 214. st. 5. KZ/11 i dr. odlučujući o žalbama optuženika Č. B., D. Đ., J. A., M. M., S. I. i B. M., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 09. prosinca 2016. br. K-Us-7/16, u sjednici održanoj dana 19. rujna 2017., u nazočnosti opt. J. A., opt. M. M., opt. S. I. i njegovog branitelja D. Š., odvjetnika iz P., opt. B. M. i njegovog branitelja T. P., odvjetnika iz L.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              U povodu žalbi optuženika Č. B., D. Đ., J. A., M. M., S. I. i B. M., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se odluka o oduzimanju imovinske koristi od optuženika Č. B., D. Đ., J. A., M. M., S. I. i B. M., ukida.

 

II.              Odbijaju se žalbe optuženika Č. B., D. Đ., J. A., M. M., S. I. i B. M. kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je krivima opt. Č. B. i opt. D. Đ. da su počinili kazneno djelo protiv javnog reda, zločinačko udruženje, iz čl. 328. st. 1. KZ/11, te zajedno s opt. J. A., opt. M. M., opt. S. I. i opt. B. M., kazneno djelo počinjenja kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja, iz čl. 329. st. 1. toč. 3. KZ/11, u vezi kaznenog djela protiv okoliša, teškog kaznenog djela protiv okoliša, iz čl. 214. st. 5. KZ/11, a u vezi kaznenog djela uništavanja zaštićenih prirodnih vrijednosti iz čl. 200. st. 2. KZ/11, i kaznenog djela trgovanja zaštićenim prirodnim vrijednostima iz čl. 202. st. 2. KZ/11, te se primjenom navedenih zakonskih odredbi, te čl. 52. KZ/11, optuženima Č. B. i D. Đ. utvrđuju pojedinačne kazne i to za kazneno djelo iz čl. 328. st. 1. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od dvije godine, svakome, a za kazneno djelo iz čl. 329. st. 1. toč. 3. KZ/11, kazna zatora u trajanju od tri godine, svakome, te se osuđuju i to opt. Č. B. i opt. D. Đ., primjenom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, svaki, opt. J. A. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, opt. M. M., na kaznu zatora u trajanju od dvije godine, te opt. S. I. i opt. B. M., uz primjenu čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11 i čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11, na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, svaki, uz primjenu uvjetne osude na način da se izrečene kazne zatvora prema optuženima S. I. i B. M. neće izvršiti ako u roku od četiri godine ne počine novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 54. KZ/11, optuženicima se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to opt. Č. B. od 11. studenog 2015. pa nadalje, opt. D. Đ. od 11. do 12. studenog 2015., opt. J. A. na dan 25. rujna 2015., te od 11. studenog 2015. do 14. siječnja 2016., opt. M. M. od 11. do 12. studenog 2015, te za slučaj opoziva uvjetne osude opt. S. I. od 11. do 12. studenog 2015., i opt. B. M. na dan 11. studenog 2015. i na dan 25. rujna 2015.

 

Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11, od optuženika Č. B., D. Đ., J. A., M. M., S. I. i B. M., oduzimaju se mobilni telefoni s pripadajućim SIM karticama i ronilačka oprema, sve pobliže označeno u izreci pobijane presude, kao sredstva namijenjena i uporabljena za počinjenje kaznenog djela.

 

Na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11, u vezi čl. 4. i 5. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ br. 145/10, nastavno: ZPOIK), nalaže se optuženicima da Republici Hrvatskoj na ime ostvarene imovinske koristi isplate i to opt. Č. B. 2.515,50 EUR-a, opt. opt. D. Đ. 1.078,00 EUR-a, opt. J. A. 8.610,00 EUR-a, opt. M. M. 1.180,00 EUR-a, opt. S. I. 790,00 EUR-a, te opt. B. M. 200,00 EUR-a, sve u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate.

 

Na temelju čl. 78. st. 1. i 2. KZ/11, od opt. Č. B. oduzima se 8 novčanica u apoenima od po 100 EUR-a, te jedna novčanica od 200 EUR-a.

 

Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08, ošt. Republici Hrvatskoj u cijelosti se dosuđuje imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 2,695.000,00 kn, koji su dužni solidarno snositi optuženi Č. B., D. Đ., J. A., M. M., S. I. i B. M.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. , u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. 6. i 7. ZKP/08, obvezani su optuženici na plaćanje troškova kaznenog postupka u navedenim paušalnim iznosima i za gotove izdatke pobliže označene u izreci pobijane presude.

 

Protiv te presude žalbu su podnijeli svi optuženici.

 

Optuženik Č. B. žali se putem branitelja A. S., odvjetnika iz C., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja,odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi, imovinsko pravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači izricanjem blaže kazne uz preinačenje odluke o imovinsko pravnom zahtjevu na način da se s tim zahtjevom uputi na parnicu.

 

Optuženik D. Đ. žali se osobno i putem branitelja I. B., odvjetnika iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi, imovinsko pravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i njega oslobodi optužbe za kazneno djelo iz čl. 328. st. 1. KZ/11, a za kazneno djelo iz čl. 329. st. 1. toč. 3. izrekne blaža kazna, uz primjenu odredbi o ublažavanju i o uvjetnoj osudi, te da se ošt. Republika Hrvatska s imovinskopravnim zahtjevom uputi na parnicu, a optuženika oslobodi obveze plaćanja troškova kaznenog postupka, ili podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Optuženik J. A. podnio je žalbu osobno i putem branitelja A. D., odvjetnika iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, oduzimanju imovinske koristi, imovinsko pravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili preinači izricanjem blaže kazne primjenom odredbi o ublažavanju i izricanju uvjetne osude, te upućivanjem oštećene s imovinsko pravnim zahtjevom na parnicu.

 

Optuženik M. M. žali se osobno i putem branitelja K. D., odvjetnika iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred potpuno izmijenjenim vijećem, ili preinači u odluci o kazni izricanjem blaže kazne uz primjenu uvjetne osude.

 

Optuženik S. I. se žali osobno i putem braniteljice K. L., odvjetnice iz R., zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, naknadi štete i troškovima postupka, s prijedlogom da ga se u cijelosti oslobodi kaznene odgovornosti i snašanja bilo kakvih troškova.

 

Optuženik B. M. žali se putem branitelja T. P., odvjetnika iz L. i D. S. R., odvjetnika iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni i imovinsko pravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači u odluci o kazni primjenom blaže uvjetne osude s manjom kaznom i kraćim rokom kušnje.

 

              Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vratio je spise koji su mu dostavljeni na razmatranje sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

 

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti optuženika D. Đ., J. A., M. M., S. I., i B. M., te branitelja opt. S. I., D. Š., odvjetnika iz P. i branitelja opt. B. M., T. P., odvjetnika iz L., a u odsutnosti državnog odvjetnika, te branitelja opt. D. Đ., I. B., odvjetnika iz R., branitelja opt. J. A., A. D., odvjetnika iz R., te branitelja opt. M. M., K. D., odvjetnika iz R., budući da nisu pristupili iako su uredno izviješteni o sjednici vijeća, kako su i tražili u podnesenim žalbama.

 

Žalbe optuženika Č. B., D. Đ., J. A., M. M., S. I. i B. M., nisu osnovane.

 

Optuženici Č. B., D. Đ., J. A., M. M. i B. M., bilo izrekom ili po sadržaju žalbi, smatraju da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, time što u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

Protivno takvim tvrdnjama ovih žalitelja, prvostupanjski je sud dao potpune i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koje je utemeljio na rezultatima i ocjeni dokaza izvedenih na raspravi, pa se istaknuti žalbeni navodi ustvari svode na prigovore pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koji će se razmotriti nastavno kod obrazlaganja te žalbene osnove.

 

Prema tome, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje se u žalbama pozivaju navedeni optuženici, niti se radi o bilo kojoj povredi kaznenog postupka ili zakona, iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Neosnovano optuženici D. Đ., J. A., M. M., S. I. i B. M. ističu žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, bez naznake o kojoj se povredi iz čl. 469. ZKP/08 radi, a iz samog obrazloženja njihovih žalbi proistječe da ustvari pobijaju ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoje zaključke da su počinili kaznena djela za koja su proglašeni krivima. Naime, ovi optuženici smatraju da bi se tek pravilnom ocjenom izvedenih dokaza došlo do ispravnog zaključka da nema dokaza da bi opt. Č. B. i opt. D. Đ. organizirali i vodili zločinačko udruženje, a optuženici J. A., S. I. i B. M., da bi zajedno s njima počinili kaznena djela u sastavu zločinačkog udruženja, iz čega proizlazi da se ovdje ne radi o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje već o pobijanju ispravnosti utvrđenja odlučnih činjenica, što će se razmotriti u nastavku obrazloženja, u dijelu povodom žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Nisu u pravu žalitelji B. i Đ. kada smatraju da u pobijanoj presudi nije dostatno obrazloženo postojanje zločinačke organizacije, te da bi se radilo tek o kaznenom djelu dogovora za počinjenje kaznenog djela, iz čl. 327. st. 1. KZ/11, jer suprotno tome, prvostupanjski sud pravilno zaključuje (na temelju rezultata izvedenih dokaza) da je opt. B. organizirao trgovanje prstaca te njihov izvoz u R. S., dok je opt. Đ. preko ostalih optuženika, koje je angažirao kao ronioce, organizirao protuzakoniti izlov prstaca, za koje je zaključke dao uvjerljive razloge koji se temelje na rezultatima izvedenih dokaza te ih u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Nisu u pravu optuženici Č. B., D. Đ., J. A., M. M., S. I. i B. M., niti kada u žalbama ističu da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

 

Protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud je savjesnom i svestranom ocjenom svih izvedenih dokaza, kako svakog za sebe tako i u njihovu međusobnom odnosu, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje pobliže opisano u izreci pobijane presude. Obrazloženje prvostupanjske presude sadrži logične i uvjerljive razloge o svim odlučnim i važnim činjenicama koji su utemeljeni na pravilnoj ocjeni svih provedenih dokaza, uključujući i obrane optuženika, a te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

 

Da su optuženici B. i Đ. organizirali i vodili zločinačko udruženje te zajedno sa optuženicima A., M., I. i M., kao pripadnicima udruženja sudjelovali u protuzakonitom izlovu školjki prstaca, u svemu na način opisan u izreci pobijane presude, proizlazi već iz obrana optuženika, u kojima opt. B. i opt. Đ. priznaju da su se dogovorili da opt. Đ. nađe ronioce koji će za naknadu izlovljavati prstace, dok će opt. B. preuzimati izlovljene prstace od opt. Đ. i prenositi ih i prodavati u S., putem za to angažiranih K. M., V. A. i M. K. i drugih osoba. Pravilno je pri tome prvostupanjski sud otklonio kao neosnovane tvrdnje optuženika da je njihov dogovor bio usmjeren prvenstveno na izlov drugih vrsta školjki (mušula i dondola), koji je dopušten, te da je izlov prstaca bio zapravo sporedan i usputan te u znatno manjim količinama, jer upravo suprotno slijedi iz rezultata izvješća o mjerama tajnog praćenja opt. B., kao i iz sadržaja snimljenih razgovora optuženika te iskaza ispitanih svjedoka K. M., M. K. i V. A., koji opravdavaju zaključak da se radilo isključivo o prstacima i upravo o navedenim količinama, koje su utvrđene na temelju potvrda o oduzimanju prstaca ili o količinama koje su dogovarane a koje se podudaraju s podacima iz mjera tajnog praćenja i sadržaju snimljenih razgovora pojedinih optuženika.

 

Iz navedenih razloga nisu osnovane žalbe optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Svi optuženici pobijaju prvostupanjsku presudu i zbog odluke o kazni, smatrajući da su izrečene kazne neprimjerene i prestroge, te u neskladu s utvrđenim olakotnim okolnostima, kojima je trebalo dati veći značaj.

 

Suprotno tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud za svakog od optuženika pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na izbor vrste i mjere kazne (olakotne i otegotne okolnosti), te je ispravno ocijenio njihov značaj, koje razloge usvaja i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelje cijeneći da u ovom dijelu nije potrebno ponavljati sve ono što već sadrži obrazloženje prvostupanjske presude. Prema tome, pravilan je i utemeljen zaključak prvostupanjskog suda da će se upravo izrečenim kaznama prema optuženicima ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja.

 

Prvostupanjska presuda ispitana je i u odluci o oduzimanju predmeta i troškovima postupka, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, našao da je ova odluka i u tom dijelu, s obzirom na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilna i utemeljena na odredbama čl. 79. st. 2. KZ/11 i čl. 148. st. 1. ZKP/08, pa se optuženici upućuju u svemu na razloge navedene u obrazloženju prvostupanjske presude.

 

Kako je prvostupanjski sud oštećenoj Republici Hrvatskoj pravilno dosudio odštetni zahtjev, na temelju odredbe čl. 10. Pravilnika o kriterijima za utvrđivanje naknade štete počinjenih ribama i drugim morskim organizmima („Narodne novine“ br. 101/02, 96/05, 30/07 i 131/09), a koji je donesen na temelju čl. 54. st. 2. Zakona o morskom ribarstvu, te obvezao optuženike da solidarno podmire štetu u iznosu od ukupno 2,695.000,00 kn (jer se šteta počinjena nedopuštenim sakupljanjem, posjedovanjem i stavljanjem u promet prstaca, računa i utvrđuje od 5.000,00 kn za jedan kilogram prstaca), to nije bilo mjesta za istovremenu odluku o oduzimanju imovinske koristi od optuženika u navedenim konkretnim iznosima, jer i ta korist je obuhvaćena odlukom o dosuđenom odštetnom zahtjevu, te je odluku o oduzimanju imovinske koristi od optuženika valjalo ukinuti, kako je i odlučeno pod toč. I. izreke ove presude.

 

Prema svemu što je izloženo, trebalo je na temelju čl. 486. st. 1., te čl. 482. ZKP/08, presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

Zagreb, 19. rujna 2017.

Copyright © Ante Borić