Broj: Kž 423/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu opt. J. Ć. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 230 st. 2 i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama opt. J. Ć. i opt. V. V. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 22. svibnja 2017 godine broj K-23/16, u sjednici održanoj 21. rujna 2017 godine, u prisutnosti opt. V. V.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I Povodom žalbi opt. J. Ć. i opt. V. V., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi na temelju čl. 77 st. 1 KZ/11 vezi s čl. 560. st. 2 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17: dalje – ZKP/08) utvrđuje da novčani iznos od 6.015,20 kuna predstavlja imovinsku korist koju su opt. J. Ć. i opt. V. V. svaki ostvarili kaznenim djelom iz čl. 229 st. 1 KZ/11, a novčani iznos od 8.134,20 kuna imovinska korist koju su opt. J. Ć. i opt. V. V. ostvarili svaki kaznenim djelom pod toč. 8. izreke iz čl. 229 st. 1 KZ/11.

 

Utvrđuje se da je novčani iznos od 28.298,81 kuna imovina Republike Hrvatske.

 

Nalaže se opt. J. Ć. da novčani iznos od 6.015,20 kuna iz točke 7. izreke i novčani iznos od 8.134,20 kuna iz toč. 8 izreke, odnosno ukupno 14.149,40 kuna, uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana, računajući od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe, a opt. V. V. novčani iznos od 6.015,20 kuna iz točke 7. izreke i novčani iznos od 8.134,20 kuna iz toč. 8. izreke, odnosno ukupno 14.149,40 kuna,  uplati u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana, računajući od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

 

II Odbijaju se žalbe opt. J. Ć. i opt. V. V. kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

              Presudom Županijskog suda u Rijeci proglašeni su krivima opt. J. Ć. i opt. V. V. zbog kaznenih djela iz čl. 230 st. 1 i 2 KZ/11 činjenično opisanih pod t. 1 do 6 i kaznenih djela iz čl. 229 st. 1 t. 1 KZ/11 činjenično opisanih pod t. 7 do 9 izreke prvostupanjske presude, pa su opt. J. Ć. i opt. V. V. za kaznena djela iz čl. 230 st. 2 KZ/11 u t. 1, 2 i 3 izreke uz primjenu čl. 49 st. 1 t. 3 KZ/11 utvrđene svakom pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po jedne godine i šest mjeseci, za kaznena djela iz čl. 230 st. 2 KZ/11 u t. 4, 5 i 6 izreke uz primjenu čl. 49 st. 1 t. 3 KZ/11 utvrđene svakom pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po jedne godine, a za kaznena djela iz čl. 229 st. 1 KZ/11 u t. 7, 8 i 9 izreke utvrđene su svakom pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po šest mjeseci za svako pojedino kazneno djelo. Opt. J. Ć. primjenom čl. 51 st. 1 i 2 KZ/11 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci, dok je opt. V. V. na temelju čl. 58 st. 1 i 3 KZ/11 opozvana uvjetna osuda izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci od 14. listopada 2015 godine, a pravomoćna 16. studenog 2015 godine zbog kaznenog djela iz čl. 278 st. 1 KZ/11, pa se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci uzima kao utvrđena, te je primjenom čl. 51 st. 1 i 2 KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i šest mjeseci.

 

              Po čl. 54 KZ/11 opt. J. Ć. i opt. V. V. u izrečene kazne zatvora uračunava se vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru i oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom od 21. kolovoza 2016 godine pa nadalje.

 

              Na temelju čl. 158 st. 1 i 2 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08,76/09, 80/11, 91/11-odluka Ustavnog suda   i 143/12 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) u cijelosti su dosuđeni imovinskopravni zahtjevi ošt. „J.“ h. d.d. R., „C. o.“ d.d. Z., I. - I. n. d.d. Z., „G. o.“ d.d. Z. i „i N.“ d.d. Z. koje su optuženici dužni solidarno snositi.

 

              Po čl. 77 st. 1 KZ/11 u vezi čl. 5 st. 1 t. a i c Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem utvrđuje se da su opt. J. Ć. i opt. V. V. kaznenim djelima pod t. 7 i 8 izreke prvostupanjske presude  ostvarili imovinsku korist u ukupnom iznosu od 28.298, 81 kuna, pa ima se nalaže da taj iznos u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude solidarno isplate Republici Hrvatskoj.

 

              Po čl. 79 KZ/11 od opt. J. Ć. oduzimaju se privremeno oduzeti predmeti navedeni u izreci prvostupanjske presude kao predmeti uporabljeni ili namijenjeni za počinjenje kaznenih djela.

 

              Protiv ove presude podnijeli su žalbe opt. J. Ć. po branitelju G. C. odvjetniku iz R. i opt. V. V. po branitelju G. M. odvjetniku iz R.

 

              Opt. J. Ć. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da preinači  prvostupanjsku presudu na način da optuženika osudi „na manju vremensku kaznu“.

 

              Opt. V. V. se žali zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, preinači prvostupanjsku presudu na način da primjeni odredbu o produljenom kaznenom djelu te ga osudi na kaznu zatvora u kraćem trajanju. 

 

              Ujedno je u žalbi zatražio da on i njegov branitelj budu pozvani na sjednicu drugostupanjskog vijeća, čemu je udovoljeno, no sjednici je bio prisutan opt. V. V., dok njegov branitelj  G. M. odvjetnik iz R. nije pristupio unatoč uredno primljenom pozivu, pa je sjednica vijeća u skladu s odredbom čl. 475 st. 5 ZKP/08 održana u njegovoj odsutnosti.

 

              Državni odvjetnik podnio je odgovor na žalbe opt. J. Ć. i opt. V. V., s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, odbije kao neosnovane žalbe oba optuženika.

 

              U skladu s odredbom čl. 475 st. 5 ZKP/08 sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno obaviještenog DORH-a.

 

              U skladu s odredbom čl. 474 st. 1 ZKP/08 spis je dostavljen na razgledavanje Državnom  odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

              Žalbe nisu osnovane.

 

              Iako je u žalbi opt. J. Ć. uvodno istaknuta žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, razlozi žalbe ne sadrže ni u jednom dijelu njeno obrazloženje. Unatoč tome, sud drugog stupnja u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 ZKP/08 u tom dijelu ispitao je po službenoj dužnosti  prvostupanjsku presudu i utvrdio  da nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda iz čl. 468 st. 1 t. 1, 5, 6, 9 do 11 i st. 2 ZKP/08.

 

              Nadalje, opt. J. Ć. u žalbi osporava utvrđeno činjenično stanje s tvrdnjom da se zaključci prvostupanjskog suda u najvećem dijelu, temelje na njegovom iskazu u kojem je priznao počinjenje kaznenih djela isključivo iz razloga što je želio ishoditi sporazum s državnim odvjetništvom, no od njega je odustao, zbog ponuđene kazne koja je po njegovoj ocjeni bila previsoka. Neovisno o okolnosti da se opisi načina počinjenja svih kaznenih djela koja se stavljaju na teret u potpunosti podudaraju  u obranama opt. J. Ć. i opt. V. V., s izuzetkom tvrdnje o tome tko je bio inicijator njihova počinjenja, na način da svaljuju krivnju jedan na drugoga, njihove iskaze potkrjepljuju brojni dokazi. Naime, pretragom automobila opt. J. Ć. pronađeno je dva para rukavica, donji dio trenerke plave boje, crna majica kratkih rukava i crna majica dugih rukava, tamne hlače, zračni pištolj  crne boje, te metalna palica, a na zelenoj površini u blizini automobila platneno gumene rukavice crne boje, cipele smeđe boje, a na metalnoj ogradi majica crvene boje  dugih rukava, što su predmeti koje su optuženici imali na sebi (odjeća) i držali u rukama prijeteći (zračni pištolj i metalna palica) prilikom počinjenja opisanih kaznenih djela razbojništva, kako po opisu ispitanih svjedoka (t. 1 do 7 izreke), tako vidljivih i na DVD snimkama s nadzornih kamera (t. 1, 2, 4 i 6 izreke). Također  je na osnovi izlista telefonskih kontakata TK operatera, utvrđeno da su u vrijeme koje je prethodilo počinjenju kaznenih djela, a i nakon njihova počinjenja, optuženici bili u kontaktu, te da se mobitel opt. J. Ć. nalazio upravo na lokacijama na kojim su djela počinjena (t. 1, 3 i 4 izreke). Nadalje, navodi u obranama opt. J. Ć. i opt. V. V. u kojim priznaju kaznena djela teške krađe činjenično opisana pod t. 7, 8 i 9 izreke, u potpunosti se podudaraju s materijalnim tragovima nađenima na mjestima događaja, a konstatiranih u zapisnicima o očevidu, budući da nema dvojbe da su sva vrata tri kioska obijena odvijačem i metalnim škarama s obzirom na pronađene tragove. Zatim, na osnovi izlista telefonskih kontakata telefona opt. J. Ć. utvrđeno je da se kontakti između optuženika podudaraju s vremenom kada su kaznena djela teške krađe počinjena, a nakon počinjenja ovih kaznenih djela slijede kontakti s N. Z., koja je ispitana u svojstvu svjedoka iskazala da je kupovala šteke cigareta od ovog optuženika. Prema tome, tvrdnja opt. J. Ć. u žalbi da je jedini dokaz u postupku njegovo priznanje djela, sasvim je neosnovana, jer pored priznanja i  opt. V. V. koji se u odnosu na optužnicu izjasnio da se smatra krivim, postoji cijeli niz navedenih, kako materijalnih tako i personalnih dokaza, zbog čega  je u potpunosti utvrđeno da su optuženici u supočiniteljstvu počinili šest kaznenih djela razbojništva iz čl. 230 st. 1 i 2 KZ/11 i tri kaznena djela teške krađe iz čl. 229 st. 1 t. 1 KZ/11, kako je to valjano zaključio su prvog stupnja.   

 

              Nije u pravu opt. V. V. kada u žalbi navodi da je povrijeđen kazneni zakon, s tvrdnjom da je trebalo primijeniti odredbu o produljenom kaznenom djelu. Odredba čl. 52 st. 1 i 2 KZ/11 propisuje da kada počinitelj s namjerom izvrši više radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, s tim da se kaznena djela koja predstavljaju napad na život i tijelo ne mogu pravno označiti kao produljena djela. Prema tome, počinjena kaznena djela razbojništva iz čl. 230 st. 1 i 2 KZ/11 po svom bitnom elementu koji čini prijetnju da se izravno napadne na život i tijelo druge osobe, ne mogu se označiti kao produljena  djela. Nadalje, tri  kaznena djela teške krađe nemaju prostornu i vremensku povezanost, jer su počinjena na različitim lokacijama, dakle na različitim dijelovima grada u vremenskom diskontinuitetu, zbog čega je i namjera optuženika bila pojedinačna u zasebno planiranom izvršenju radi protupravnog prisvajanja pokretnih stvari za svako pojedino kazneno djelo, zbog čega se ne može govoriti o jedinstvenoj cjelini u pravnom smislu. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da su kaznena djela razbojništva i teške krađe počinjena u stjecaju, zbog čega žalba ovog optuženika u tom dijelu nije osnovana. 

            

Na žalbe optuženika u odnosu na odluku kazni

 

              Nije u pravu opt. J. Ć. kada u žalbi navodi da je izrečena jedinstvena kazna previsoka, s obzirom na olakotne okolnosti u vidu dosadašnje neosuđivanosti, da je zaposlen i da je otac maloljetnog djeteta, s prigovorom da nije provedeno po obrani predloženo psihijatrijsko vještačenje, čije provođenje u postupku je odbijeno. Osnovano je prvostupanjski sud odbio prijedlog za provođenje psihijatrijsko psihološkog vještačenja, jer iz priložene medicinske dokumentacije i utvrđenja učina svih djela na osnovi provedenih dokaza u postupku, ne proizlazi postojanje sumnje da bi kod ovog optuženika bila isključena ili smanjena ubrojivost, što je i obrazloženo u presudi. Nadalje, unatoč tome što je prvostupanjski sud pravilno cijenio kao otegotne okolnosti, da su oba optuženika iskazala upornost pri izvršenju čak devet kaznenih djela unutar dva i pol mjeseca, te da ispitani svjedoci kao žrtve njihova čina trpe posljedice u vidu psihičkih smetnji, zbog čega su zatražili i pomoć liječnika, prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni primijenio je odredbu o ublažavanju kazne, utvrđujući na taj način kazne ispod zapriječenog minimuma za ova kaznena djela.

 

              Također nije u pravu opt. V. V. kada u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio kao olakotne okolnosti njegovo priznaje djela, te da mu je jedno dijete teško bolesno. Naprotiv, prvostupanjski sud je izuzetno cijenio ove olakotne okolnosti, jer je pored otegotnih okolnosti kao i u odnosu na opt. J. Ć., prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora primijenio odredbe o ublažavanju kazne, unatoč dodatnoj otegotnoj okolnosti, da je ovaj optuženik ova kaznena djela počinio u roku provjeravanja u izrečenoj uvjetnoj osudi po presudi Općinskog suda u Rijeci br. K-813/13 pravomoćnoj 16. studenog 2015. (šest mjeseci s uvjetom od tri godine), koju je prvostupanjski sud osnovano opozvao sukladno odredbi čl. 58 st. 1 KZ/11.

 

              Stoga ni u ovom dijelu žalbe optuženika nisu osnovane.

                          

Odluka po službenoj dužnosti

 

              Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u sladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 2 ZKP/08, sud drugog stupnja utvrdio je da je ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 469 t. 5 ZKP/08 na štetu optuženika. Naime, oduzimanje imovinske koristi ne može se primijeniti solidarno kao kod odluke o imovinsko pravnom zahtjevu, jer se radi  o civilno pravnom dijelu kaznene presude. Budući da je u potpunosti utvrđeno da su optuženici utvrđenu pribavljenu imovinsku korist počinjenjem kaznenih djela pod t. 7 i 8 presude podijelili na jednake dijelove, to je valjalo odlučiti da su primjenom čl. 77 st. 1 KZ/11 i čl. 560 st. 2 ZKP/08 opt. J. Ć. i  opt. V. V. dužni uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske svaki ukupan iznos od po 14.149,40 kuna. Stoga je u tom dijelu po službenoj dužnosti preinačena prvostupanjska presuda na način kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

              U skladu s odredbom čl. 478 ZKP/08 ispitana je i odluka o oduzimanju predmeta koji su bili uporabljeni i namijenjeni počinjenju kaznenih djela od opt. J. Ć., te je utvrđeno da je ova odluka u potpunosti sukladna odredbi čl. 79 st. 1 KZ/11, što je u dovoljnoj mjeri obrazloženo u prvostupanjskoj presudi.  

 

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476 st. 1 t. 1 i 2 ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju se pazi po službenoj dužnosti, a povreda  kaznenog zakona na štetu optuženika sanirana je ovom presudom, to je po odredbi čl. 486 st. 1 i čl. 482 ZKP/08 presuđeno kao u izreci. 

 

U Zagrebu 21. rujna 2017 godine