Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Kž 617/2017 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Kž 617/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. G., zbog kaznenog djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 11. srpnja 2017. godine, br. K-4/17, u sjednici održanoj 10. siječnja 2018. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

I.              Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjeno vijeće.

 

II.              Uslijed odluke pod I., žalba opt. I. G. je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zagrebu, presudom 11. srpnja 2017.  br. K-4/17 proglasio je krivim opt. I. G. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz čl. 110. u svezi čl. 34. st. 1. KZ/11 i na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 48. st. 1. i čl. 49. st. 1. toč. 2. KZ/11 osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od dvije (2) godine, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. lipnja 2016. do 18. kolovoza 2016. godine.

 

Na temelju čl. 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja traje do prestanka izvršenja kazne zatvora a najdulje tri godine.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 optuženik je obvezan na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 59.674,00 kn te paušalnom iznosu od 500,00 kn.

 

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika proglasi krivim za inkriminirano kazneno djelo počinjeno uz izravnu namjeru i osudi na kaznu zatvora u duljem vremenskom trajanju.

 

Optuženik se žali po branitelju P. D., odvjetniku iz Z., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno optuženika oslobodi od plaćanja troškova kaznenog postupka.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika, za sada, bespredmetna.

 

U pravu je državni odvjetnik da je činjenično stanje, za sada, pogrešno utvrđeno u odnosu na subjektivni element kaznenog djela.

 

Prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik zamahnuo polukružno nožem prema oštećeniku, ali je svjedok T. M. odgurnuo oštećenika kako bi izbjegao nož međutim, u tome nije uspio u potpunosti.

 

Ubod koji je oštećenik zadobio bio je slabog do srednjeg intenziteta, kako to navodi vještak sudske medicine, ali samo u onom segmentu u kojem nož djeluje na kožu. Na taj način nanesena mu je ubodna rana trbuha sa presijecanjem desnog ravnog mišića trbuha i ozljedom potrbušnice koja povreda je teška tjelesna ozljeda. Sredstvo izvršenja je nož tzv. leptir, duljine oštrice 10 cm.

 

U pravu je državni odvjetnik da upravo ovakva dinamika postupanja optuženika uz sredstvo izvršenja i lokaciju same ozljede ukazuje da je optuženik u konkretnom slučaju postupao s ciljem da oštećenika liši života. Naime, jačina udarca kojim je zadana ubodna rana trbuha očigledno je rezultat intervencije svjedoka M., što dozvoljava i liječnički vještak. Naveo je da odgurivanje oštećenika može imati utjecaj na opseg odnosno dubinu ubodne rane, ako se to dogodilo u trenutku kada je oštrica djelovala u području trbuha oštećenika.

 

Ovako utvrđene okolnosti zadavanja ubodne rane pri čemu je vrh noža bio usmjeren okomito na prednju trbušnu stjenku ukazuju da je samo splet sretnih okolnosti doveo do toga da posljedice ne budu teže pa je stoga zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik postupao s neizravnom namjerom, za sada, preuranjen.

 

Stoga će sud u ponovljenom postupku provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i druge, nakon čega će njihovom savjesnom ocjenom donijeti novu na zakonu osnovanu presudu.

 

Iz navedenih razloga prihvaćena je žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok je žalba optuženika, za sada, bespredmetna.

 

Uslijed navedenog, na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 10. siječnja 2018.

Copyright © Ante Borić