Broj: Gž-1723/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u ostavinskom postupku iza smrti pok. A. K. iz Z., OIB: …, odlučujući o žalbi M. B. iz Š., P. G. 263, OIB: …, zastupane po punomoćnici R. A., odvjetnici iz Z., protiv rješenja O. suda u Zadru poslovni broj O-1406/09 od 24. studenog 2014. godine, 15. studenog 2017.,

r i j e š i o   j e

Uvažava se djelomično žalba M. B. i preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1406/09 od 24. studenog 2014. godine u odnosu na čest. zem. 2510/5 k.o. L. na način da se nekretnina oznake čest. zem. 2510/5 k.o. L. raspoređuje na M. B. iz Š., P. G. 263, OIB: …i na A. K. iz Š., B. I. M. 59, OIB: …, svaki za 1/2 dijela, dok se u preostalom dijelu odbija žalba M. B. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1406/09 od 24. studenog 2014. godine.

Obrazloženje

Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

              „Odbija se prigovor nasljednika A. K., te se u cijelosti održava na snazi rješenje o nasljeđivanju posl. broj O-1406/09, UPP-OS-147/09-2 od 16. prosinca 2010. doneseno po javnom bilježniku N. M. u Z..“

              Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila M. B., iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači.

U žalbi navodi da je sud prvog stupnja propustio utvrditi čest. zem. 2510/5 k.o. L. kao dio ostavinske imovine ostaviteljice, te temeljem oporuke proglasiti kao nasljednika B. K., odnosno njegove zakonske nasljednike žaliteljicu i A. K.. N., da se B. K. nasljedničkom izjavom prihvatio svog zakonskog nasljednog dijela, pa nakon njegove smrti uredujući javni bilježnik nije bio ovlašten od žaliteljice i A. K. uzimati nasljedničke izjave, već je bio dužan obavijestiti ih o ostavinskom postupku i na iste rasporediti onaj dio ostavinske imovine kojeg se njihov otac B. K. prihvatio ranije u tijeku postupka, dok bi se potom u posebnom postupku iza smrti B. K. uzimale nasljedničke izjave od žaliteljice i A. K. i slijedom iznesenog su nezakonite nasljedničke izjave dane u ovom postupku od strane imenovanih nasljednika B. K..

              Na žalbu nije odgovoreno.

              Žalba je djelomično osnovana.

              Ispitujući pobijano rješenje ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje ZPP) u vezi čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15 – dalje ZN), na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 175. st. 2. ZN.

              Iz spisa predmeta proizlazi da je sud prvog stupnja povodom izjavljenog prigovora M. B., održao na snazi rješenje o nasljeđivanju javne bilježnice N. M. iz Z. pod poslovnim brojem O-1406/09, UPP-OS-147/09-2 od 16. prosinca 2010. s obrazloženjem da je čest. zem. 2510/5 k.o. L. uvrštena u rješenje o nasljeđivanju kao dio ostavinske imovine, dok su nasljednici iza pok. B. K., tj. žaliteljica i A. K. pristupili na ročište od 16. prosinca 2010., na kojem su izjavili da se odriču svog zakonskog nasljednog dijela, a koja izjava se prema čl. 135. st. 1. ZN, ne može opozvati, pa je javna bilježnica i u tom dijelu donijela rješenje u skladu sa zakonom i na temelju činjenica koje proizlaze iz spisa predmeta.

              Prvotno se ističe kako žaliteljica neosnovano navodi da je sud prvog stupnja propustio utvrditi čest. zem. 2510/5 k.o. L. kao dio ostavinske imovine ostaviteljice s obzirom da je iz toč. I. izreke rješenja o nasljeđivanju razvidno kako je predmetna nekretnina uvrštena u ostavinsku masu.

              Nadalje, prednik žaliteljice pok. B. K. je bio pozvan na nasljedstvo iza ostaviteljice i dao nasljedničku izjavu s kojom se prihvaća svog nasljednog dijela, ali je isti umro prije završetka ostavinskog postupka, pa nije mogao biti proglašen nasljednikom iza ostaviteljice.

Prema tome, ispravno su na nasljedstvo i davanje nasljedničke izjave pozvani nasljednici iza pok. B. K., odnosno ovdje označena žaliteljica i A. K., koji su na ročištu održanom 16. prosinca 2010. izjavili da priznaju oporuku kao istinitu i pravovaljanu, te se odriču svog zakonskog nasljednog dijela koji im pripada na imovini ostaviteljice kojom ista nije oporučno raspolagala.

Iz ovog slijedi da se ovi nasljednici ne odriču nasljedstva u cijelosti, već zakonskog nasljednog dijela, a ne i onog dijela koji im pripada temeljem oporuke s obzirom da je ostaviteljica pisanom oporukom pred svjedocima (l.s. 73-74) ostavila njihovom predniku  pok. B. K. čest. zem. 2510/5 k.o. L..

Međutim, iako je odredbom čl. 133. st. 1. ZN propisano da odricanje od nasljedstva ne može biti djelomično, što znači da djelomično odricanje od nasljedstva ne može imati pravni učinak, treba istaknuti kako pok. B. K. nije ulazio u krug zakonskih nasljednika, pa odricanje žaliteljice i A. K. od zakonskog nasljednog dijela nema učinak u odnosu na osporeno rješenje jer isti nisu ni pozvani kao nasljednici u odnosu na nekretnine koje se nasljeđuju temeljem zakona, već samo u odnosu na čest. zem. 2510/5 k.o. L..

Dakle, imajući u vidu sadržaj nasljedničkih izjava žaliteljice i A. K. (l.s. 91), to je iste trebalo proglasiti nasljednicima na čest. zem. 2510/5 k.o. L., svaki za 1/2 dijela.

U preostalom dijelu, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 6. ZN i odredio da ostavina prelazi na općinu, odnosno grad s obzirom da su se svi pozvani zakonski nasljednici odrekli svog zakonskog nasljednog dijela.

Slijedom iznesenog, trebalo je temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi s čl. 175. st. 2. ZN, preinačiti prvostupanjsko rješenje u odnosu na čest. zem. 2510/5 k.o. L., dok u preostalom dijelu odbiti žalbu i potvrditi pobijano rješenje na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 175. st. 2. ZN.

Zadar, 15. studenog 2017.