Baza je ažurirana 20.11.2024. 

zaključno sa NN 109/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž-159/2017 Županijski sud u Splitu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-159/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, po sutkinji Nataši Jerković, u ostavinskom predmetu iza smrti pok. V. Š., iz S., umrlog ..., rješavajući žalbu zakonske nasljednice D. K., iz S., ..., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, broj O-5332/16 od 29. kolovoza 2016., dana 4. prosinca 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj O-5332/16 od 29. kolovoza 2016. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem:

- utvrđeno je da ostavinsku imovinu V. Š., kao naknadno pronađenu imovinu, predstavlja novčana vrijednost na osobnom računu kod R.Z., u iznosu od 67.324,35 kuna  (točka I. izreke),

- na temelju ranijeg rješenja o nasljeđivanju istog suda broj O-4295/16 od 16. svibnja 2016. raspoređena je i naknadno pronađena imovina i to majci ostavitelja L. Š., za cijelo (točka II. izreke).

 

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela zakonska nasljednica D. K. pobijajući isto zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91 - 25/13, dalje u tekstu: ZPP), u vezi članka 175. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine,“ broj 48/03 - 33/15, dalje u tekstu: ZN) s prijedlogom da se žalba prihvati. 

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

 

Pobijano rješenje doneseno je uz obrazloženje koje se svodi na utvrđenje da je „naknadno pronađeno da je ostavitelj bio vlasnik novčane imovine na osobnom računu kod R.Z., a koja imovina nije raspoređena ranijim rješenjem o nasljeđivanju“, radi čega je ta imovina „raspoređena na temelju ranijeg rješenja iza ostavitelja te na temelju prijedloga nasljednice L. Š.“

U ovom stupnju postupka nije sporno da navedeni novčani iznos predstavlja naknadno pronađenu imovinu u smislu članka 233. stavka 1. ZN-a jer ta imovina nije obuhvaćena pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju koje je u ovom postupku doneseno  16. svibnja 2016.

 

Sporno je, s obzirom na žalbene navode, na koji način se ta imovina treba rasporediti kod činjenice da je citirano rješenje o nasljeđivanju, u pogledu raspoređivanja ostavine, doneseno na temelju sporazuma zakonskih nasljednika, majke ostavitelja L. Š. i njegove izvanbračne supruge D. K., sada žaliteljice.

 

Na ovo pitanje, o kojem pobijano rješenje ne sadrži razloge, žaliteljica s pravom ukazuje. Naime, prema podacima iz spisa proizlazi:

- da je povodom spora nastalog među sunasljednicima o nasljednopravnom statusu žaliteljice, kao i spora o pravovaljanosti oporuke ostavitelja, u parničnom postupku među sunasljednicima postignuta sudska nagodba osnovom koje je doneseno citirano rješenje o nasljeđivanju,

- da je tim pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju za pravni temelj nasljeđivanja utvrđen zakon time da su zakonske nasljednice, i to ostaviteljeva majka i njegova izvanbračna supruga, postigle sporazum o diobi i načinu diobe ostavinske imovine koji sporazum je, sukladno odredbi iz članka  226. stavka 2. točke 3. ZN-a unesen u rješenje o nasljeđivanju (listovi 41–42 spisa).

 

Kod činjenice da se sporazum sunasljednika iz citiranog rješenja o nasljeđivanju ne odnosi na predmetni novčani iznos, dakle naknadno pronađenu imovinu, tada nije bilo zakonske osnove da se pobijanim rješenjem ova imovina rasporedi samo majci ostavitelja, što je prvostupanjski sud, bezrezervnim prihvaćanjem prijedloga te nasljednice, učinio pobijanim rješenjem. Takvim razvrgnućem – diobom među sunasljednicima tijekom ostavinskog postupka, u nasljedno-pravnom smislu, ne zadire se niti se mijenjaju nasljedni dijelovi (dijelovi nasljednog prava) tih sunasljednika u pogledu naknadno pronađene imovine. Stoga je u ovom slučaju raspoređivanje naknadno pronađene imovine na temelju sporazuma moguće samo ako su baš u pogledu te imovine stranke sklopile sporazum, na koju okolnost je potrebno pozvati stranke da se izjasne, u protivnom se ista ima rasporediti na temelju zakonskog nasljeđivanja.   

 

Slijedom izloženog je na temelju odredbe iz članka 380. točke 3. ZPP-a, u vezi članka 175. stavka 2. ZN-a, valjalo ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak u kojem će prvostupanjski sud postupiti sukladno prednjoj uputi. Pri tome se skreće pozornost tom sudu da se u slučaju spora o činjenicama u pogledu naknadno pronađene imovine postupak ne prekida već se prijedlog odbija a stranke upućuju sa zahtjevom na parnicu.

 

U Splitu 4. prosinca 2017.

Copyright © Ante Borić