Broj: Gž-1281/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

             

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. A., OIB:… I. B.,  OIB:…, J. Č., OIB:… V. D., OIB:…, G. G., OIB:..., I. H., OIB:.., I. J., OIB: …K. K., OIB:…, I. K., OIB:…, M. K., OIB:…, L. M., OIB:…,  S. M., OIB:…, Š. N., OIB:…, A. S., OIB:…,  T. Š., OIB:…, V. Š., OIB:…, D. T., OIB: … P. T., OIB:…, L. T., OIB:…, J. T., OIB:…, V. V., OIB:… i A. Z., OIB:…, svi iz Z., , svi zastupani po upravitelju zgrade G. d.o.o., Z., kojega zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu I., O. & P. d.o.o. Z., kao punomoćnici, protiv prvotuženika G. D., OIB:… i drugotuženice B. D., OIB:…, oboje iz Z.,  radi isplate, povodom žalbe oboje tuženika izjavljene protiv presude Općinskog  suda u Čakovcu od 13. svibnja 2014.g. broj: 9 Povrv-1523/13-11, dana 10. prosinca 2015. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu broj: 9 Povrv-1523/13-11 od 13. svibnja 2014.g. u toč.2. izreke u dijelu kojim je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Š. iz Z. pod brojem: Ovrv-7429/12 dana 17. srpnja 2012.g. u dijelu u kojem se nalaže prvotuženiku G. D. i drugotuženici B. D. da isplate tužiteljima ukupni iznos od 7.904,33 kn uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na pojedine iznose i od dana dospijeća pobliže navedenim u toj točki izreke te u toč.3. izreke, a djelomično se prihvaća se te preinačuje u odluci o troškovima ovršnog postupka sadržane u toč.2. izreke na način da se tuženicima nalaže tužitelju naknaditi troškove ovršnog postupka u iznosu od 312,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 13. svibnja 2014.g. do isplate.

 

              U nepobijanoj toč.1. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom u toč.1. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je donio javni bilježnik S. Š. iz Z. pod brojem: Ovrv-7429/12 dana 17. srpnja 2012.g. u dijelu u kojem se nalaže prvotuženiku G. D. i drugotuženici B. D. da isplati tužiteljima iznos od 0,05 kn.

 

              Toč.2. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u istom rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Š. kojim se nalaže prvotuženiku G. D. i drugotuženici B. D. da isplati tužiteljima ukupni iznos od 7.904,33 kn uvećano za zakonske zatezne kamate na pojedine iznose i od dana dospijeća pobliže navedenim u toj točki izreke kao i naknaditi im troškove ovršnog postupka u iznosu od 387,50 kn uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od 17. srpnja 2012.g. pa do namirenja.

 

              Toč.3. izreke naloženo je prvotuženiku G. D. i drugotuženici B. D. da tužiteljima naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 3.481,25 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

 

              Navedenu presudu žalbom nazvanu prigovor, pobijaju tuženici ne navodeći zakonske žalbene razloge, a niti prijedlog ovom sudu o postupanju povodom njihove žalbe.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba tuženika djelomično je osnovana.

 

              Na temelju provedenih dokaza uvidom u dokumentaciju dostavljenu po tužiteljima kojima dokazuju osnov i visinu tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud zaključuje da su tuženici suvlasnici nekretnine na adresi Z., zbog čega su na temelju odredbe čl.90. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u obvezi podmirivati doprinos zajedničke pričuve koja mjesečno iznosi 340,45 kn jer tuženici nisu dokazali da bi mjesečnu pričuvu u utuženom iznosu platili. Prigovore tuženika u svezi kvalitete i kvantitete upravljanja zgradom prvostupanjski sud ocijenio je neutemeljenim obzirom da takvi prigovori ne utječu na činjenični supstrat utuženja jer neizvršenje ugovornih obveza od strane tužitelja nije od relevantnosti za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, a da ta tuženikova obveza proizlazi iz citiranih odredaba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i da upravo suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova s time da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom odnosno međuvlasničkim ugovorom. Neosnovanim prvostupanjski sud ocjenjuje i istaknuti prigovor zastare jer se prema odredbi čl.277. ZOO-a na povremene tražbine računa zastarni rok od 5 godina dok se potraživanje odnosi za razdoblje od 26. veljače 2010.g. do 16. prosinca 2011.g., a tužitelji su utužili 27. lipnja 2012.g. Prigovor tuženika koje iznose u svom podnesku od 28. ožujka 2014.g. prvostupanjski sud također je ocijenio neosnovanim jer u smislu čl.85. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, suvlasnici zgrade pa tako i tuženici imaju opisanu zakonitu ovlast o poduzimanju radnji u svezi imenovanja te kontrole upravljanja.

 

Zbog naprijed navedenog prvostupanjski sud odlučuje kao u izreci.

 

              Tuženici u žalbi nazvanim prigovor tvrde da su pobijanom presudom prekršena sva načela ljudskosti i obezvrijeđena dostojanstva. Smatraju da je zatajeno da ih tuži G. d.o.o., pitaju gdje su punomoći što su ih potpisali suvlasnici i gdje je kopija potpisanog ugovora kojeg bi oni potpisali te kada već nisu potpisali međuvlasnički ugovor sa G., zašto taj G. nije podigao tužbu zbog izbjegavanja dogovora (potpisivanja) kojeg oni ne žele potpisati. Traže da se poštuju ustavna prava države u čije se ime donosi ovakva nakaradna presuda u ime Republike Hrvatske.

 

              Budući da tuženici u žalbi ne iznose u kojem dijelu pobijaju prvostupanjsku presudu ovaj sud je primjenom odredbe čl.365. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka USRH - dalje: ZPP) uzeo je da istu pobijaju u dijelu u kojem nisu uspjeli u sporu, dakle u toč.2. i 3. izreke. 

 

              Imajući u vidu da tuženici  ne iznose žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pobijana presuda i stanje spisa predmeta ispitani su u pravcu bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč.2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a radi kojih se presuda u sporu male vrijednosti kakvim je predmetni spor određen odredbom čl.458. st.1. ZPP-a i na koje ovaj sud osnovom čl.365. st.2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti te je utvrđeno da je prvostupanjski sud načinom iznošenja razloga zbog kojih je u toč.2. izreke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju javnog bilježnika Stjepana Šaškora, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč.11. ZPP-a jer nije iznio sve razloge o odlučnim činjenicama, dok su oni izneseni nejasni i nerazumljivi, niti je odgovorio na sve prigovore tuženika iznesenim tijekom postupka u pisanim podnescima.  

 

Naime, predmet postupka zahtjev je tužitelja kao suvlasnika zgrade u Z.,  da im tuženici na ime zajedničke pričuve za stambeni prostor u istoj zgradi isplate ukupni iznos od 7.904,33 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine iznose mjesečne pričuve od 340,45 kn dospjelim u razdoblju od 16. veljače 2010.g. do 16. siječnja 2012.g. pa do isplate.

 

Tuženici u prigovoru na rješenje o ovrsi javnog bilježnika, osim što su iznijeli niz uvredljivih navoda o javnom bilježniku, osporavali su legitimaciju G. d.o.o. za zastupanje tužitelja tvrdeći da s istim nemaju nikakav ugovor dok su tijekom postupka te navode potkrijepili neimanjem punomoći tužitelja za njihovo zastupanje po G. d.o.o. ujedno iznoseći razloge zbog kojih su prestali plaćati pričuvu i prigovor zastare.

 

Upravitelj nekretnine ovlašten je ne samo zastupati suvlasnike nekretnine u sudskim postupcima radi naplate pričuve već i pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika nekretnine radi naplate dugovanja s osnova zajedničke pričuve, a koje ovlaštenje upravitelja je određeno odredbom čl.93. st. 1 i st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12. - dalje: ZV) prema kojoj upravitelj, bio postavljen od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom kao zastupnik svih suvlasnika, i umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom (st.1.) te je u upravljanju nekretninom ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka (st.2.), te odredbom čl.378. istog Zakona koji određuje da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom koji s tim upraviteljem sklapaju (st.2.), a stavak 3. i 4. istog članka određuje da upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenim ugovorom i raspolaže sredstvima zajedničke pričuve te da upravitelj zastupa suvlasnike u vezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima ako ugovorom sklopljenim sa suvlasnicima nije drugačije određeno (st.5.).

 

Ugovorom o upravljanju stambenom zgradom u Z., broj: 3407-285/98 od 28. siječnja 1998.g. kojeg su po predstavniku suvlasnika I. J. sklopili suvlasnici navedene stambene zgrade sa G. d.o.o. Z., suvlasnici su poslove upravljanja zgradom povjerili G. d.o.o. Z.. I. J. predstavnikom suvlasnika određen je pak Međuvlasničkim ugovorom kojeg su potpisali suvlasnici predmetne stambene zgrade čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, a kako to proizlazi iz navedenog Međuvlasničkog ugovora s popisom i potpisima suvlasnika. Kako prema odredbi čl.375. st.3. ZV-a, odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, činjenica da tuženici nisu potpisali taj Međuvlasnički ugovor nije odlučna.

 

Imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, G. d.o.o. Zagreb koji je upraviteljem predmetne stamene zgrade kojoj su tuženici suvlasnici postao temeljem Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u Z.,  broj:… od ovlašten je zastupati tužitelje - suvlasnike te zgrade u postupcima radi naplate sredstava zajedničke pričuve ex lege, te mu stoga tužitelji nisu ni trebali izdati punomoć za zastupanje u predmetnom postupku.

             

Obveza tuženika da plaćaju pričuvu, uređena je odredbama ZV-a i to:

 

-          čl.85. st.2. ZV-a prema kojem su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu;

-          čl.90. st.1. ZV-a prema kojem je zajednička pričuva iz čl.85. st.2. tog Zakona namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova;

-          čl.90. st.3. ZV-a koji određuje da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelji nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove;

-          čl.380. st.1. ZV-a koji određuje da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu dok je st.2. istog članka određena najmanja visina zajedničke pričuve, a st.4. da su sredstva zajedničke pričuva vlasnici dužni uplaćivati mjesečno;

-          čl.379. ZV-a koji uređuje upraviteljeve dužnosti i ovlasti pa je tako u st.1. između ostalog dužan utvrditi visinu sredstava zajedničke pričuve koju snosi pojedini suvlasnik.

 

Za predmetnu zgradu suvlasnici su donijeli Odluku kojom su usvojili višegodišnji program upravljanja zgradom i odredili mjesečni doprinos u zajedničku pričuvu od 3,60 kn po m2 od 01. travnja 2007.g., te je ta Odluka potpisana od većine suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine (list 20-27 spisa). Imajući u vidu veličinu stambenog prostora tuženika od 94,57 m2 to visina zajedničke pričuve koju su dužni plaćati tuženici iznosi 340,45 kn mjesečno, dakle u iznosu u kojem tužitelji istu i potražuju.

 

Eventualno nezadovoljstvo načinom na koji G. d.o.o. upravlja stambenom zgradom kojoj su suvlasnici ne ekskulpira tuženike od obveze plaćanja zajedničke pričuve već su sukladno odredbi čl.379. st.3. ZV-a zajedno sa ostalim suvlasnicima s kojima zajedno imaju više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, ovlašteni razriješiti upravitelja i zahtijevati eventualnu štetu koja je nastala njegovim nemarom ili propustom.

 

Prvostupanjski sud u odnosu na prigovor zastare pogrešno je primijenio čl.227. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08. i 125/11. – dalje: ZOO) obzirom da je tom odredbom određena zastara prava iz kojeg proističu povremene tražbine. Relevantna odredba za ocjenu osnovanosti tog prigovora je čl.226. st.1. ZOO-a koji određuje da tražbine povremenih davanja kakva je i tražbina s osnova zajedničke pričuve, zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. No, i primjenom te zakonske odredbe prigovor zastare tuženika nije osnovan budući da je najstarije utuženo potraživanje dospjelo 16. veljače 2010.g. dok je prijedlog za ovrhu javnom bilježniku dostavljen dana 27. lipnja 2012.g. s kojim danom je sukladno čl.241. ZOO-a zastara prekinuta, pa stoga od najstarije dospjele tražbine do podnošenja prijedloga za ovrhu nije protekao rok zastare od 3 godine.

 

Slijedom iznesenih zakonskih propisa kao i Međuvlasničkog ugovora, Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u Z., broj:… i Odluke suvlasnika o usvajanju višegodišnjeg programa upravljanja zgradom kojim je utvrđena visina zajedničke pričuve, tuženici su obvezni plaćati mjesečnu pričuvu u iznosu od 340,45 kn, a kako nije sporno da istu nisu plaćali u utuženom razdoblju to je i pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. Š. iz Z. broj: Ovrv-7429/12 od 17. srpnja 2012.g. u dijelu kojim je naloženo tuženicima platiti zajedničku pričuvu u ukupnom iznosu od 7.904,33 kn, a temeljem čl.29. st.1. ZOO-a i zahtijevanu zateznu kamatu od 16-og u mjesecu za tekući mjesec budući da je čl.13. st.2. Ugovora o upravljanju stambenom zgradom u Z., ugovoreno da su zajedničku pričuvu vlasnici dužni plaćati do 15-og u mjesecu za tekući mjesec i zbog čega su neplaćanjem iste s danom 16-og u mjesecu došli u zakašnjenje. Iz navedenih razloga žalbu tuženika valjalo je djelomično odbiti kao neosnovanu i osnovom čl.373.a st.1. i 3. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u tom dijelu.

 

              Ispitivanjem pobijane presude u odluci o troškovima utvrđeno je da je prvostupanjski sud odlučujući o troškovima ovršnog postupka kao sastavnim dijelom platnog naloga počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. toč.11. ZPP-a budući da uopće nije iznio nikakve razloge zbog čega je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je naloženo tuženicima tužitelju naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 387,50 kn uvećano za zakonske zatezne kamate od 17. srpnja 2012.g., a ujedno je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo na koji žalbeni razlog osnovom čl.365. st.2. ZPP-a ovaj sud također pazi po službenoj dužnosti.

 

              Naime, tužitelj je u prijedlogu za ovrhu zatražio trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 312,50 kn, materijalni trošak javnog bilježnika s PDV-om u iznosu od 37,50 kn i „pravomoćnost“ s PDV-om u iznosu od 37,50 kn, odnosno ukupno 387,50 kn. Zatražen „materijalni trošak javnog bilježnika“ ne udovoljava zahtjevu određenosti propisanom čl.164. st.2.   ZPP-a zbog čega takvom zahtjevu nije bilo osnove udovoljiti dok trošak naznačen kao „pravomoćnost“ koji se očito odnosi na klauzulu pravomoćnosti javnog bilježnika, tužitelju nije ni nastao obzirom da je na rješenje o ovrsi uložen prigovor i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

              Slijedom iznesenog jedini trošak koji se tužitelju u svezi donošenja rješenja o ovrsi može priznati odnosi se na javnobilježničku nagradu u iznosu od 312,50 kn što je u skladu s čl.6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj: 8/11.).

 

Budući o zahtjevu za naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl.164. st.4. ZPP-a sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom, a da u konkretnom slučaju donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika nije završen postupak već je završen tek donošenjem pobijane presude, ni zatezna kamata na troškove nastale donošenjem rješenja o ovrsi ne može teći prije nego što je sud o istima donio odluku i zbog čega tužitelju primjenom odredbe čl.30. st.2. Ovršnog zakona na cjelokupne troškove postupka pripada zatezna kamata tek od dana donošenja presude. 

 

              Obzirom na naprijed navedeno, a imajući u vidu da je pravilnom primjenom odredbe čl.154. st.1. u vezi čl.155. ZPP-a prvostupanjski sud obvezao tuženike da tužitelju naknade troškove koji se odnose na zastupanje po punomoćnicima u osobama odvjetnika i sudsku pristojbu na presudu, a visinu istih pravilno temeljio na mjerodavnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12.) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95., 57/96., 132/02., 26/03. – pročišćeni tekst, 125/11., 112/12. i 157/13. – dalje: ZSP), valjalo je potvrditi odluku o troškovima sadržanu u toč.3. izreke, a djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika preinačiti odluku o troškovima koji se odnose na ovršni postupak sadržanu u toč.2. izreke i obvezati tuženike da tužitelju taj trošak naknade u iznosu od 312,50 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 13. svibnja 2014.g. do isplate.

 

U nepobijanoj toč.1. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjana.

 

U Varaždinu, 10. prosinca 2015. godine