Broj: Revr 540/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dragana Katića, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Darka Milkovića, Brune Frankovića i Željka Pajalića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. Š. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik M. B. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika D.-M. d.o.o., Z., OIB:…, kojega zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., radi poništenja sporazuma, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžr-1776/14-2 od 30. rujna 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-402/12-30 od 21. srpnja 2014., u sjednici održanoj 8. ožujka 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje sporazuma o prestanku ugovora o radu, zahtjev za vraćanje na rad te za isplatu plaće.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu drugostupanjsku presudu, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev za poništenje sporazuma o prestanku ugovora o radu od 28. prosinca 2011., zahtjev za vraćanje na rad i za isplatu plaće (čl. 279. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine", broj 35/05).

 

Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim zaključivši da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da je sporni sporazum sklopila uslijed opravdanog straha izazvanog nedopuštenom prijetnjom tuženika niti pod prijevarom. Naime, prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz tužiteljice, već iskaz osobe koja je vodila zapisnik o razgovoru koji je prethodio potpisivanju sporazuma iz iskaza koje bi proizlazilo da je tužiteljica dobrovoljno, nakon što ih je imala priliku pročitati, potpisala sve dokumente i da joj nitko nije prijetio da će joj se u radnu knjižicu upisati da je potkradala poslodavca ako ne potpiše sporazum, a iz prostorije da je mogla izaći u svakom trenutku.

 

Drugostupanjski sud u cijelosti je prihvatio utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Iako tužiteljica u reviziji određeno ne navodi zbog koje bitne povrede odredaba parničnog postupka podnosi reviziju, iz revizije bi se moglo razbrati da je podnosi zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP, počinjenu time što je prvostupanjski sud neosnovano odbio izvesti po njoj predložene dokaze, koju povredu je drugostupanjski sud propustio sankcionirati.

 

Prema navodima revizije svjedoci koje je prvostupanjski sud odbio saslušati bili su predloženi na okolnost da je poslovođa B. V. tužiteljicu tijekom cijelog njenog radnog odnosa spolno uznemiravao, a koji svjedoci nisu bili prisutni prilikom potpisivanja sporazuma.

 

Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP, sud odlučuje o tome koje će od predloženih svjedoka izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

 

U situaciji kad tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je sporazum o prestanku ugovora o radu potpisala pod prijetnjom da će joj tuženik u radnu knjižicu unijeti podatak da je potkradala poslodavca i kad je tijekom postupka pokušavala dokazati da je uz istu prijetnju tuženik sporazumni prestanak ugovora o radu nudio i ostalim radnicima za koje je internom kontrolom tijekom prosinca 2011. utvrđeno da su nedopušteno koristili kupone za popuste, a posebno u situaciji kad ni u zahtjevu za zaštitu prava, ni u tužbi, pa ni u stranačkom iskazu, sve do posljednjeg ročišta za glavnu raspravu, tužiteljica spolno uznemiravanje (prisilu) nije navodila kao razlog za potpisivanje sporazuma, i po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud odbio provesti predložene dokaze.

 

Nije stoga drugostupanjski sud, propuštanjem sankcioniranja navodne povrede, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije moguće podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, kao nedopušteni nisu cijenjeni pretežni navodi tužiteljice kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Tužiteljica u reviziji, kao novu činjenicu, navodi da sporni sporazum na strani tuženika nije potpisan od ovlaštene osobe.

 

Prema odredbi čl. 387. ZPP stranke mogu u reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP iznijeti nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može podnijeti. Budući da se nova činjenica ne odnosi na navedenu iznimku to ti revizijski navodi tužiteljice, kao nedopušteni, nisu ocjenjivani.

 

Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužiteljica posebno ne obrazlaže, pa taj revizijski razlog nije uzet u obzir.

 

Slijedom iznesenog, budući da ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP ovaj sud nije našao postojanje razloga zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 8. ožujka 2016.