Broj: Revr 740/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića Ljiljane Hrastinski Jurčec, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. P. iz Č., koju zastupa punomoćnik J. V., odvjetnik u Č., protiv tuženice M. ž., Č., koju zastupa punomoćnica D. S., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-4224/12-2 od 8. travnja 2013., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu od 17. srpnja 2012. broj P-960/11-27 od 17. srpnja 2012., u sjednici održanoj 22. studenoga 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom tuženici naloženo je tužiteljici isplatiti 130.646,15 kn s pripadajućom zateznom kamatom, kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 29.065,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev je u cijelosti odbijen.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1.  Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 57/11 i 148/11 - proč. tekst i 25/13 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu.

 

U odgovoru na reviziju tuženica osporava revizijske navode i predlaže reviziju odbaciti kao nepotpunu i nedopuštenu, odnosno odbiti je kao neosnovanu.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b toga Zakona.

 

U slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti izvanrednu reviziju ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

Budući da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373.a. ZPP, slijedom čega je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizija je kao takva razmatrana.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Drugostupanjski sud preinačio je prvostupanjsku presudu izrazivši shvaćanje da se posljedice presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-6264/07-4 od 30. lipnja 2010., kojom je poništeno rješenje tuženice kojim je odbijen prigovor tužiteljice o imenovanju A. L. pročelnicom Upravnog odjela za gospodarstvo, odnose samo na tuženicu, a ne i tužiteljicu, te da sadržajem tog rješenja tužiteljica nije dokazala da bi po redovnom tijeku stvari ona bila imenovana na to radno mjesto, slijedom čega da bi joj izmakla dobit u razlici plaće pročelnice i plaće radnih mjesta na kojima je radila u razdoblju od 1. svibnja 2007. do 1. veljače 2010.

 

Tužiteljica reviziju podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da je drugostupanjski sud, izraženim shvaćanjem pogrešno primijenio odredbu čl. 62. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje: ZUS), kojom su propisane pravne posljedice poništenja rješenja.

 

Citiranom odredbom, koja glasi:

 

"Kad sud poništi akt protiv kojega je bio pokrenut upravni spor, predmet se vraća u stanje u kojemu  se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen.  Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora  treba mjesto poništenog upravnog akta donijeti drugi,  nadležni je organ dužan donijeti ga bez odgode, a  najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave presude.

 

Nadležni je organ pri tome vezan pravnim shvaćanjem suda i primjedbama suda u vezi s postupkom.",

 

nisu propisane posljedice poništenja akta iz kojih bi proizlazilo neko stečeno pravo tužiteljice, a kako to neosnovano smatra tužiteljica.

 

Suprotno tvrdnji tužiteljice, nije drugostupanjski sud, izrazivši shvaćanje da presuda kojom je poništeno rješenje tuženice o imenovanju A. L. na mjesto pročelnice nema značenje odluke na osnovi koje bi tuženica morala tužiteljicu primiti u radni odnos na sporno radno mjesto, pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Stoga je pravilno zaključio drugostupanjski sud da nisu ispunjene pretpostavke za naknadu štete u smislu čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05 i 41/08). u vezi čl.109. Zakona o radu ("Narodne novine" 137/04 - proč. tekst).

 

Slijedom iznesenog, budući da ne postoji razlog zbog kojeg je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 22. studenoga 2016.