Broj: Gž-2956/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja 1. F. A., 2. D. B., 3. V. C., 4. D. Ć., 5. K. G., 6. M. I., 7. F. J., 8. N. K., 9. D. M.,                10. M. R., 11. D. Ž., 12. L. Ž. i 13. M. Ž., svi iz Z. …zastupani po upravitelju G. s. k. g. d.o.o. Z., …1, O.: ….. a on zastupan po punomoćnici S. I., odvjetnici iz R., protiv tuženice K. L. iz Z., , OIB: …. , radi isplate, rješavajući žalbe stranaka, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-4147/2013 od 04. ožujka 2015. godine, dana 27. ožujka 2017. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i  p o t v r đ u j e  presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-4147/2013 od 04. ožujka 2015. godine u toči 1. izreke te u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke 3. izreke.

 

II              Uvaženjem žalbe tužitelja  p r e i n a č u j e  se odbijajući dio odluke o troškovima postupka iz točke 3. izreke prvostupanjske presude i sudi :

 

Nalaže se tuženici da naknadi tužiteljima daljnji parnični trošak u iznosu od 1.250,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana ovršnosti presude do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do dana 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine pa nadalje po stopi koja se za svako polugodište dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

III              Nalaže se tuženici da naknadi tužiteljima trošak žalbenog postupka u iznosu od 412,25 kn u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu ovaj zahtjev odbija kao neosnovan.

 

IV              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Š. iz Z., poslovni broj Ovrv-16525/12 od 23. srpnja 2012.g. te je nalaženo tuženici da isplati tužiteljima iznos od 3.261,96 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama preciziranim u stopi i tijeku na pojedine iznose u toj točki izreke presude.

 

U točki 2. izreke djelomično je ukinut platni nalog iz citiranog rješenja o ovrsi javnog bilježnika za iznos glavnice od 815,49 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te za iznos ovršnog troška iznad iznosa od 200,00 kn do zatraženog iznosa od 275,00 kn.

 

Točkom 3. izreke naloženo je tuženici da plati tužiteljima parnične troškove u iznosu do 2.700,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u roku od 8 dana, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom parničnih troškova odbijen.

 

Protiv presude žalbu podnose obje stranke.

 

Tužitelji se žale protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke 3. izreke pozivajući se na žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanje i   pogrešnu primjenu materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 79/14; u nastavku teksta: ZPP) predlažući da se odluka u pobijanom dijelu preinači i tužiteljima dosude cjelokupno zatraženi troškovi postupka uključujući i žalbeni trošak.

                                         

              Tuženica žalbom pobija točku 1. izreke i dosuđujući dio odluke o troškovima postupka  iz točke 3. izreke, pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a uz prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Tužitelji su u odgovoru na žalbu tuženice osporili osnovanost iste te predložili da se žalba odbije kao neosnovana uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

 

Žalba tužitelja je osnovana dok žalba tuženice nije osnovana.

 

U provedenom prvostupanjskom postupku je utvrđeno da tužitelji kao vlasnici posebnih dijelova odnosno stanova te ujedno kao suvlasnici zajedničkih dijelova stambene zgrade u Z…. izgrađena na nekretnini kč.br.1603/549, zk. ul. 10558 k.o. V., potražuju od tuženice da ispuni svoju obvezu plaćanja zajedničke pričuve kao vlasnica posebnog dijela nekretnine i to lokala broj 1 u prizemlju i spremište broj 12 u podrumu površine 41,95 čm, 1- etaža, poduložak 1., koja obveza je utvrđena Međuvlasničkim ugovorom od 01. lipnja 2001.g. (dalje u tekstu Međuvlasnički ugovor) kojim su uređeni uzajamni odnosi suvlasnika u vezi s upravljanjem i korištenjem predmetne stambene zgrade a istog su potpisali suvlasnici koji zajedno imaju više od polovice suvlasničkih  dijelova nekretnine. Utvrđeno je dalje da su dana 29. svibnja 2001.g. suvlasnici predmetne zgrade  sklopili Ugovor o upravljanju zgradom u Z., …. sa G. s.-k.g. d.o.o. Z. kao upraviteljem koji je, između ostalog, ovlašten zastupati suvlasnike pred sudom i drugim tijelima državne vlasti u postupcima koji proizlaze iz upravljanja (dalje u tekstu Ugovor o upravljanju).

Sud prvog stupnja na temelju dostavljene dokumentacije (izvornici izvadaka iz zemljišnih knjiga) utvrđuje da su tužitelji suvlasnici zgrade ili da su to bili u utuženom razdoblju pa otklanja kao neosnovan po tuženici istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije uz zaključak da bez obzira što neki od tužitelja više nisu suvlasnici nekretnine, svi su to bili u utuženom razdoblju, pa da su kao takvi i ovlašteni tražiti od tuženice plaćanje pričuve za razdoblje kada su bili suvlasnici nekretnine.

 

Prvostupanjski sud ujedno kao neosnovan otklanja po tuženici istaknuti prigovor zastare potraživanja te utvrđuje da nakon što su tužitelji djelomično povukli tužbu za iznos glavnice od 815,49 kn (što je utvrđeno  nepobijanom točkom 2. izreke presude), na preostali iznos utuženog potraživanja da se primjenjuje opći zastrani rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima „(NN“ 35/05 i 41/08; dalje u tekstu: ZOO) budući da se radi o potraživanju iz ugovora. Kako je prijedlog za ovrhu podnijet dana 29. lipnja 2012.g., a najstarije utuženo potraživanje dospijeva na naplatu dana 16. siječnja 2010.g. to sud utvrđuje da zastara nije nastupila.

 

Dalje sud nalazi da su irelevantni navodi tuženice iz prigovora na rješenje o ovrsi da nije primila račune, naloge ili opomene za plaćanje, jer nalazi da se predmetno potraživanje temelji na ugovoru i zakonu radi čega tužitelj nije bio dužan tuženicu opominjati na njezinu obvezu.

 

Kako tuženica tijekom postupka nije osporila visinu tužbenog zahtjeva na ime zajedničke pričuve, izračunate prema visini pričuve od 1,73 kn/m2 za površinu prostora za koju se naplaćuje (41,95 m2) uz koeficijent od 1,25, to prvostupanjski sud primjenom odredbi čl. 89., čl. 90. st.1. i 2. i čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("NN" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; u nastavku teksta: ZV), pobijanim dijelom presude djelomično održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika za iznos glavnice od 3.261,96 kn s pripadajućom zateznom kamatom prema odredbi čl. 29. ZOO-a

 

Odluku o parničnom trošku sud temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ 142/12, 103/14 i 118/14; u nastavku teksta:Tarifa) te dosuđuje tužiteljima iznos od 2.700,00 kn dok u preostalom dijelu odbija ovaj zahtjev tužitelja s obrazloženjem da punomoćnik u ovom postupku ne zastupa više tužitelja već samo upravitelja navedene zgrade, pa da istome ne pripada pravo na uvećanje svake stavke zastupanja za 50%, u smislu Tbr. 36. Tarife.

 

Obzirom je riječ o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a, može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, slijedom čega proizlazi da se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Slijedom navedenog ovaj sud je, ispitujući pobijanu presudu u okviru prednje citiranih zakonskih odredbi, utvrdio da donošenjem pobijane presude, protivno žalbenim navodima tuženice, niti jedna od bitnih postupovnih povreda odredaba parničnog postupka nije ostvarena niti je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Ovaj sud prihvaća pravne zaključke prvostupanjskog suda o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na glavnu stvar i dosuđujući dio troškova postupka, koji se temelje na pravilnoj primjeni materijalnog prava na činjenična utvrđenja čiju pravilnost nije ovlašten ispitivati.

 

              Žalbeni navodi tuženice kojima se ističe da predstavnica stanara nije vlasnica niti jednog stana ili poslovnog prostora, da tuženica nikada nije primila poziv za sastanak i da nije bila upućena kako se sredstva pričuve troše, da tuženica nije dobila niti jednu fakturu izvođača radova na zgradi, iako da bi ju predstavnik stanara o tome trebao informirati, zatim činjenice vezane za koeficijent za obračunavanja visine utužene tražbine te činjenice kojim se upire na ništavost Međuvlasničkog ugovora, predstavljaju osporavanje pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja koji žalbeni razlog tuženica, kao što je već rečeno, ne može isticati u žalbi protiv presude donesene u sporu male vrijednosti.

 

              Osim toga, radi se o činjenicama koje tuženica po prvi puta ističe tek u žalbi a što nije ovlaštena činiti jer to priječi odredba čl. 352. st. 1. ZPP-a, pa i iz navedenog razloga ovi žalbeni navodi nisu dopušteni. Naime, u prigovoru na rješenje o ovrsi javnoga bilježnika tuženica je istaknula samo prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor zastare, koje je sud prvog stupnja osnovano otklonio u pobijanoj presudi pravilnom primjenom materijalnog prava. Tuženica nije postupila prema odredbi čl. 461.a ZPP-a (iznošenje činjenica do zaključenja prethodnog postupka), nije se odazvala niti jednom ročištu niti se pismenim putem očitovala tijekom postupka pa to ne može osnovano činiti po prvi puta sada u žalbi.

 

Stoga je žalbu tuženice valjalo odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u točki I izreke ove presude primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

              U odnosu na žalbu tužitelja kojom se pobija odbijajući dio odluke o troškovima postupka treba reći da je pogrešno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za iznos od 1.250,00 kn. Naime, pogrešno je sud prvog stupnja utvrdio da je punomoćnik (odvjetnik) u ovoj parnici zastupao upravitelja naznačene zgrade u Z., jer je isti kao osoba koja je u smislu odredbe čl.  93. st. 2. ZV-a ovlaštena u ime svih suvlasnika nekretnine voditi postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti opunomoćio odvjetnika da u ime i za račun tužitelja kao suvlasnika zgrade zastupa iste u ovoj parnici, pa su radnje koje je ovaj poduzimao u predmetnom postupku izvršene u korist uvodno naznačenih tužitelja, zbog čega njihovom punomoćniku pripada i pravo na povišenje tarifnih stavki za 50% u skladu s Tbr. 36. Tarife, pa je pravilno utvrđeni iznos parničnog troška tužitelja za zastupanje po punomoćniku (odvjetniku) u visini od 2.000,00 kn trebalo uvećati za 50% odnosno za 1.000,00 kn, što uz daljnje uvećanje od 25% po osnovu PDV-a od 250,00 kn iznosi ukupno 1.250,00 kn.

 

              Stoga je trebalo je tužiteljima, uz već dosuđeni parnični trošak, dosuditi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 kn uz pripadajuću zateznu kamatu pa je odlučeno kao u točki II izreke ove presude primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a.

 

              Budući da su tužitelji uspjeli sa žalbom na rješenje o troškovima postupka, pripada im trošak žalbe i to za sastav žalbe 250,00 kn (Tbr. 10. toč.5. Tarife), uvećano za 50% prema Tbr. 36. toč. 1. Tarife te sve uvećano da daljnjih 25% na ime PDV-a (Tbr. 42. Tarife) što sveukupno iznosi 412,25 kn. Preostali dio ovog zahtjeva valjalo je odbiti jer tužitelji nisu u obvezi platiti sudsku pristojbu na rješenje o troškovima postupka. 

 

Stoga je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

 

Tužiteljima nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu tuženice jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, pa je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

             

Presuda suda prvog stupnja u točki 2. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

U Rijeci, 27. ožujka 2017. godine