Broj: Gž-1884/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Smiljki Premužić kao sucu pojedincu, temeljem odluke predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske o ustupanju predmeta Županijskog suda u Zagrebu, broj Su-IV-470/15-2 od 11. studenog 2015. godine, u pravnoj stvari tužitelja zavod, Regionalni ured Z., Područna služba K. iz K., OIB: …, protiv tuženice J. K. iz M., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zlataru broj Povrv-11/2015-8 od 21. srpnja 2015., dana 10. travnja 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru broj Povrv-11/2015-8 od 21. srpnja 2015. u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika broj Ovrv-1599/2014 kojim je naloženo tuženici da tužiteljici isplati iznos od 966,19 kn zajedno s kamatama i za troškove postupka u iznosu od 75,00 kn (točka I. izreke).

 

2. U preostalom dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi za troškove postupka u iznosu od 143,75 kn (točka II. izreke) prvostupanjska presuda kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Zlataru donio je presudu broj Povrv-11/2015-8 od 21. srpnja 2015. čija izreka u cijelosti glasi:

 

„I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. B. iz Z., posl.br. Ovrv-…. od 04. prosinca 2014. godine i to u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju u roku od 8 dana 960,19 kuna sa zateznim kamatama tekućim: na iznos od 0,19 kuna od 24. siječnja 2012. godine pa do isplate, na iznos od 80,00 kuna od 24. veljače 2012. godine pa do isplate,  na iznos od 80,00 kuna od 24.ožujka 2012. godine pa do isplate, na iznos od 80,00 kuna od 24. travnja 2012. godine pa do isplate, na iznos od 80,00 kuna od 24. svibnja 2012. godine pa do isplate, na iznos od 80,00 kuna od 24. lipnja 2012. godine pa do isplate, na iznos od 80,00 kuna od 24. srpnja 2012. godine pa do isplate, na iznos od 80,00 kuna od 24. kolovoza 2012. godine pa do isplate, na iznos od 80,00 kuna od 24. rujna 2012. godine pa do isplate, na iznos od 80,00 kuna od 24. listopada 2012. godine pa do isplate, na iznos od 80,00 kuna od 24. studenog 2012. godine pa do isplate, na iznos od 80,00 kuna od 24. prosinca 2012. godine pa do isplate, na iznos od 80,00 kuna od 24. siječnja 2013. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te za troškove postupka u iznosu od 75,00 kuna.

 

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Z. B. iz Z., posl.br. Ovrv-…. od 04. prosinca 2014. godine za troškove postupka u iznosu od 143,75 kuna.“

 

Protiv dijela presude kojom je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika (točka I. izreke) žali se tuženica ne navodeći zbog kojih žalbenih razloga, ali predlaže da je se oslobodi od plaćanja.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu neplaćenih premija za dopunsko zdravstveno osiguranje nastalih u periodu osiguranja od 23. veljače 2011. do 22. veljače 2013. s tim što je najraniji neplaćeni obrok čija se isplata traži dospio 23. siječnja 2012.

 

Prvostupanjski sud je utvrdio na temelju provedenih dokaza, a to tuženica nije niti osporila, da je sa tužiteljem imala sklopljen ugovor o dopunskom zdravstvenom osiguranju za sporni utuženi period, a ista nije osporila niti visinu tražbine tužitelja, pa niti navode tužitelja da je primila opomenu za neplaćene premije, kao i navode da je i koristila prava po zaključenom ugovoru iz dopunskog zdravstvenog osiguranja. Tuženica je tijekom postupka jedino istakla prigovor zastare smatrajući da je isti nastupio zbog toga što je ugovor sklopljen 23. veljače 2011.

 

Pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor zastare tuženice kao neosnovan. Naime, prema Pravilima uspostavljanja i provođenja dopunskog zdravstvenog osiguranja koji su se primjenjivali u spornom periodu („Narodne novine“, br: 2/09, 1/11 i 91/13) i to čl. 29., odnosno čl. 28., a koja pravila su donesena na temelju Zakona o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, br: 85/06, 150/08, 71/10, Pravilnika o uvjetima i načinu provođenja dopunskog zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, br: 2/09, 123/09, 88/10) te Statuta zavoda je propisano da tražbine osiguranika, odnosno ugovaratelja te tražbine zavoda iz ugovora o dopunskom zdravstvenom osiguranju zastarijevaju za 3 godine računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala.

 

Prema tome, obzirom na činjenicu da najstarije potraživanje potječe iz siječnja 2012., a prijedlog za ovrhu je podnesen 04. prosinca 2014. to dakle nisu protekle 3 godine. Sve i kad bi se zastara računala počev od dana zaključenja ugovora, tj. od 23. veljače 2011. kako to tuženica u žalbi ističe, ni tada ne bi nastupila zastara, jer dakle ako bi se uzelo da je tog dana nastala tražbina, rok od 3 godine počeo bi se računati od 01. siječnja 2012., a ovršni prijedlog je podnesen 04. prosinca 2014., dakle prije isteka 3 godine.

 

I kad ne bi postojala ova odredba u naprijed citiranim Pravilima uspostavljanja i provođenja dodatnog zdravstvenog osiguranja primjenjivala bi se odredba čl. 226. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br: 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), a prema kojem povremene tražbine zastarijevaju za 3 godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a dakle najstarije davanje kao što je rečeno dospjelo je 23. siječnja 2012.

 

Tužena je dana 15. svibnja 2015. primila poziv za pripremno ročište zakazano za dan 17. lipnja 2015., a prije toga je 24. ožujka 2015. primila podnesak tužitelja kojim se očitovao na njezin prigovor sa svim prilozima te ista unatoč toga nije pristupila na pripremno ročište niti je svoj izostanak opravdala te je prvostupanjski sud održao pripremno ročište, zaključio prethodni postupak i odmah održao glavnu raspravu te proveo sve predložene dokaze i zaključio glavnu raspravu te obzirom na to tužena nije bila onemogućena raspravljati pred sudom pa nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br: 148/11-pročišćeni tekst i 25/13 – dalje: ZPP) na koju tužena u žalbi ukazuje.

 

Loša financijska situacija tužene koju ona u svojoj žalbi ističe ne utječe na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

 

Kako dakle nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točka I. izreke) sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a. U preostalom kao nepobijanom dijelu (točka II. izreke) kojim je djelomično ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u pogledu troškova ovrhe prvostupanjska presuda kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

Radi svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

 

Bjelovar, 10. travnja 2017.