Broj: Rev 370/13

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice J. J., drugotužitelja D. J., trećetužiteljice maloljetne K. J. i četvrtotužitelja maloljetnog S. J., koje zastupa otac i zakonski zastupnik A. J., svi iz D. S., koje zastupa punomoćnica S. G., odvjetnica u O., protiv tuženika A. Z. d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Zlataru broj Gžn-1409/12-2 od 7. studenoga 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru broj P-671/11-8 od 23. ožujka 2012., u sjednici održanoj 10. svibnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

 

Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

"I Nalaže se tuženiku A. Z. d.d. da plati tužiteljici J. J. iznos od 67.500,00 kn, tužitelju D. J. iznos od 67.500,00 kn, mlt. tužiteljici K. J. iznos od 67.500,00 kn i mlt. S. J. iznos od 67.500,00 kn, time da je za mlt. tužitelje isplatu dužan izvršiti na ruke ocu i zz A. J., sve sa zateznim kamatama tekućim od 14. srpnja 2010.g. pa do isplate, po stopi koja se utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

II Odbijaju se tužitelji J. J., D. J., mlt. K. J. i mlt. S. J., svaki s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 22.500,00 kn.

 

III Tuženik je dužan naknaditi tužiteljima troškove ovog postupku u iznosu od 18.086,25 kn, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 23.03.2012.g. pa do isplate, po stopi koja se utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

IV Tužitelji su dužni tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 4.637,50 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 23.03.2012.g. pa do isplate, po stopi koja se utvrđuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

 

Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinačiti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tuženika nije dopuštena.

 

Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP)  propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja (unuka) za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe (bake), sada pokojne Lj. P., koja je smrtno je stradala kao pješak u štetnom događaju od ...., kojeg je prouzročio osiguranik tuženika.

 

Sudovi su djelomično prihvatili tužbene zahtjeve svih tužitelja pozivom na čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) ocijenivši da su tužitelji, kao unuci, s pokojnom bakom, ostvarili emocionalnu i ekonomsku zajednicu života koja opravdava dosuđenje naknade štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje zbog smrti bake.

 

Tuženik u podnesenoj izvanrednoj reviziji postavlja pravno pitanje: "Koje su pretpostavke za ispunjenje trajne zajednice života kao kriterija za određivanje pravične novčane naknade sukladno čl. 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima?".

 

Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pitanja tuženik se pozvao na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1242/06 od 17. siječnja 2007., broj Rev-591/06 od 12. srpnja 2006., broj Rev-39/09 od 26. svibnja 2010., broj Rev-1171/08 od 21. srpnja 2010., broj Rev-673/06 od 15. veljače 2007. i broj Rev-1694/97 od 21. veljače 2001.

 

Odlučujući o dopuštenosti tuženikove izvanredne revizije u smislu naprijed citiranih odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena.

 

U odnosu na pravno pitanje koje je tuženik postavio u izvanrednoj reviziji koje se odnosi na primjenu odredbe čl. 1101. st. 2. ZOO, odnosno pravilno tumačenje pojma "trajnija zajednica života" o čijem postojanju ovisi i osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno prava bliskih srodnika navedenih u toj zakonskoj odredbi za naknadu štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe, treba reći da se to pravno pitanje ne može smatrati važnim pravnim pitanjem u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP. To stoga što odgovor na tako formulirano pravno pitanje zapravo ovisi o činjeničnom utvrđenju suda u parničnom postupku, odnosno u svakom konkretnom predmetu. Isto pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama ovoga suda broj Rev-741/09-2 od 18. listopada 2011. te broj Rev-659/12 od 29. listopada 2015.

 

Prema tome, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost tuženikove izvanredne revizije pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Tužiteljima nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 10. svibnja 2017.