Broj: Gž-605/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Nediljke Radić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V. pok. D. iz S., zastupanog po punomoćniku A.-T. M. odvjetniku u S., protiv tužene 1. Š. B. ud. F. iz S. i 2. J. B. iz S.,  oboje zastupani po punomoćnici L. K. odvjetnici u S., radi izdavanja tabularne isprave, odlučujući o žalbi tužene 1. Š. B. ud. F. protiv presude Općinskog suda u Sinju, pod poslovnim brojem P-553/12 od 25. travnja 2014. godine, dopunjene presudom Općinskog suda u Sinju, pod poslovnim brojem P-553/12 od 28. prosinca 2016., u sjednici vijeća održane dana 21. rujna 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća žalba tužene 1. Š. B. ud. F. i presuda Općinskog suda u Sinju pod poslovnim brojem P-553/12 od 25. travnja 2014. preinačava u dijelu kojim je tužitelj u odnosu na tuženu utvrđen vlasnikom poslovnog prostora, smještenog u prizemlju zgrade oznake 138 upisane u Z.U. ... k.o. S. u površini od 23 m² i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se pobijana presuda u dijelu kojim je naloženoj tuženoj 1. Š. B. ud. F. izdati tužitelju ispravu podobnu za upis prava vlasništva poslovnog prostora smještenog u prizemlju zgrade oznake 138. upisane u Z.U. ... k.o. S. površine od 23 m² te odlučeno o troškovima postupka i u tom dijelu pobijana presuda vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom suda prvog stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženu 1. Š. B. ud. F., kojim je traženo da se tužitelj utvrdi vlasnikom poslovnog prostora smještenog u prizemlju zgrade oznake 138 upisane u Z.U. ... k.o. S. u površini od 23 m², slijedom čega je tužena obvezana izdati tužitelju ispravu potrebnu za upis prava vlasništva na ime tužitelja što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

 

Ujedno je obvezana tužena 1. naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.893,50 kuna.

 

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere sadržana i pobliže navedenog u izreci.

 

Prvostupanjskom dopunskom presudom od 28. prosinca 2016. pod istim poslovnim brojem odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženika 2. J. B.

 

Protiv prvostupanjske presude kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na tuženu 1. Š. B. ud. F., žali se ova tužena, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članak 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je osnovana.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga, pri tom pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a sud je odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

 

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva nekretnine označene kao poslovni prostor u površini od 23 m² , smješten u prizemlju zgrade oznake 138 upisane u Z.U. ... k.o. S. uz zahtjev za izdavanje tabularne isprave podobne za upis prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini, a koju bi u protivno zamijenila ta presuda.

 

Nakon što je, na prijedlog tuženika 2., prvostupanjski sud dopunskom presudom od 28. prosinca 2016. odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na ovog tuženika, a koja presuda je stekla svojstvo pravomoćnosti budući nije bila predmetom pobijanja od strane tužitelja, u postupku je kao sporno valjalo raspraviti osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja u odnosu na tuženu 1. Š. B. ud. F.

 

Tužitelj, naime, tužbeni zahtjev u ovom postupku temelji na tvrdnji da je predmetni poslovni prostor površine od 23 m², smješten u prizemlju čest. zgr. ... Z.U. ... k.o. S., kupio od zemljišnoknjižnih vlasnika za koju kupoprodaju je isplatio kupoprodajnu cijenu od 88.000,00 DEM, a ostatak u iznosu od 4.000,00 DEM trebao isplatiti nakon što mu prodavateljice P. B. ud. S. i tužena 1. izdaju tabularnu ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva u zemljišne knjige.

 

Prvostupanjski sud po provedenom dokaznom postupku prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na tuženu 1., držeći kako je tužitelj dokazao postojanje valjane pravne osnove za priznanje prava vlasništva u smislu odredbe članka 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12), a koji se primjenjuje u konkretnom slučaju obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pa je ovlašten u odnosu na tuženu 1. kao pravnu slijednicu iza umrle prodavatelje B. P. istači obvezni pravni zahtjev za izdavanje tabularne isprave.

 

Iz obrazloženja pobijane prvostupanjske presude proizlazi da je pravomoćnom presudom istog suda pod poslovnim brojem P-751/07 od 27. listopada 2003. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tuženika u ovom postupku protiv tužitelja, a radi iseljenja iz predmetnog poslovnog prostora, nedvojbenim utvrđena realizacija predmetnog ugovora o kupoprodaji, sklopljenog između sada pok. B. P., majke tužene 1. i tužene 1., Š. B., kao prodavatelja te tužitelja u ovom postupku, kao kupca, osnovom kojeg se tužitelj i nalazi u posjedu spornog prostora.

 

Međutim, ovdje je za ukazati da ukoliko tužitelj ima valjanu pravnu osnovu (titulus) za stjecanje prava vlasništva, u tom slučaju može prema prodavatelju odnosno njegovim nasljednicima isteći samo obvezno pravni zahtjev za izdavanje tabularne isprave, a ne zahtjev za utvrđenje prava vlasništva.

 

Naime, pravo vlasništvo na temelju pravnog posla, u smislu članak 120. ZV-a može se steći isključivo upisom u zemljišne knjige, zbog čega, ukoliko je tužitelj sklopio valjani kupoprodajni ugovor, može imati samo titulus, odnosno naslov stjecanja prava vlasništva.

 

Međutim, sve dok njegovo pravo vlasništva nije upisano u zemljišne knjige to tužitelj nije ovlašten postaviti zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva niti se takvom zahtjevu može udovoljiti pa tužitelj samo stječe obavezno pravni zahtjev za izdavanje tabularne isprave prema prodavatelju, odnosno njegovim nasljednicima kao što je u konkretnom slučaju tužena 1.

 

Utoliko s pravom žaliteljica u žalbenim navodima osporava pravilnost pobijane presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje prava vlasništva osnovom realizirane kupoprodaje.

 

S druge strane, prema odredbi članka 454. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO), ugovorom o prodaji prodavatelj se obvezao predati stvar koju predaje kupcu tako da kupac stekne pravo vlasništva.

 

Kada je u pitanju kupoprodaja nekretnine to podrazumijeva i obvezu prodavatelja na izjavu tj. valjano očitovanje volje usmjereno na to da njegovo vlasništvo prijeđe na kupca jer prema odredbi članka 119. ZV-a, u svezi s odredbom članka 115. ZV-a, na temelju pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe se upisom u javnu knjigu, a za upis u zemljišnu knjigu potrebna je takva izjava volje prodavatelja (tabularna isprava).

 

Iz stanja spisa je razvidno da je pravomoćno okončan predmet vođen kod istog suda po tužbi tuženika protiv tužitelja radi iseljenja spornog prostora pod poslovnim brojem P-751/07 od 27. listopada 2003., u kojem je prethodno raspravljena i utvrđena pravna valjanost sporne kupoprodaje, čime je i razriješen pravni odnos između tužitelja u odnosu na tuženu 1. kao pravnu slijednicu prodavateljice, a u prilog čemu je i u ovom spisu dostavljena potvrda o izvršenoj isplati pretežitog dijela dogovorene kupoprodajne cijene, datirane i potpisane od strane pravne prednice tužene 1. od 21. svibnja 1999.

 

Naime, u smislu odredbe članka 120. ZV-a ukoliko tužitelj ima valjanu pravnu osnovu (titulus) za stjecanje prava vlasništva, u tom slučaju može prema prodavatelju, odnosno njegovim nasljednicima istaći obveznopravni zahtjev za izdavanje tabularne isprave.

 

Utoliko je tužitelj i ovlašten prema tuženoj 1. Š. B. ud. F., kao nasljednici ranijeg zemljišnoknjižnog vlasnika i prodavateljici B. P. ud. S., postaviti obvezno pravni zahtjev za ispunjenje predmetnog ugovora izdavanjem tabularne isprave pri čemu bi isplata razlike kupoprodajne cijene, prema nespornim navodima tužbe, proizlazila upravo nakon izdavanja tabularne isprave, a sukladno postignutom sporazumu između tužitelja kao kupca i prodavatelja predmetnog poslovnog prostora.

 

Naime, člankom 122. ZOO-a regulirano je pravilo ispunjenja obveza u dvostranim ugovorima pa je tako u stavku (1) propisano da u dvostranim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni, ili nije spremna istovremeno ispuniti svoju obvezu, izuzev ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz prirode posla dok je stavkom (2) regulirano  je da u slučaju  ako na sudu jedna strana istakne da nije dužna ispuniti svoju obvezu dok i druga strana ne ispuni svoju, sud će joj naložiti da ispuni svoju obvezu kad i druga strana ispuni svoju.

 

Predmet raspravljanja u ovom postupku jest upravo opravdanost zahtjeva tužitelja za izdavanje tabularne isprave, koji predstavlja obveznopravni zahtjev, pa okolnost što u konkretnom slučaju prema izvještaju o zemljišnoknjižnom stanju nije proveden postupak etažiranje ne utječe na postojanje obveze za izdavanjem tabularne isprve u odnosu na predmet kupoprodaje. Utoliko su u tom pravcu neosnovani žalbeni navodi jer u navedenim okolnostima nema mjesta raspravljanja o postojanju pretpostavki za uknjižbu prava vlasništva.

 

Naime, ugovor o prodaji nekretnine je ugovor obveznog prava, koji, ukoliko je valjani pravni posao, predstavlja titulus za stjecanje prava vlasništva, ukoliko sadrži i clausulu intabulandi. Tužitelj bi, stoga, ukoliko smatra da ima valjanu pravnu osnovu (titulus) stjecanja prava vlasništva, mogao istaći obveznopravni zahtjev za izdavanje tabularne isprave prema prodavatelju, odnosno njegovim nasljednicima.

 

Stoga su i neosnovani navodi žalbe o nevaljanosti predmetnog ugovora, koji bi bio protivan odredbi članak 32. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13) i članka 67. i 62. ZV-a , sukladno kojima  predmet stjecanja prava vlasništva na posebnom dijelu nekretnine treba promatrati kao jedinstvenu i neraskidivu cjelinu posebnog dijela zgrade i zajedničkih dijelova zgrade i suvlasništva na zemljištu gdje se zgrada nalazi.

 

Kako se u konkretnom slučaju radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla, a predmet spora je i zahtjev za izdavanje tabularne isprave, radi se o parnici za ispunjenje ugovora, koji zahtjev kao takav, međutim, podliježe zastarijevanju pa je i pitanje zastare cijeniti kroz odredbu članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08, dalje u tekstu: ZOO), kojom je uređeno opći zastarni rok od 5 godina radi ispunjenja ugovornih obveza.

 

Za tijek zastare obveznopravnog zahtijeva tužitelja na izdavanje tabularne isprave u smislu odredaba članka 225. ZOO-a, kojom je propisan opći zastarni rok, od značenja može biti  okolnost vođenja ranijih postupka između istih stranaka,  o čemu, međutim, sud prvog stupnja osim paušalne tvrdnje nema potrebna utvrđenja pa utoliko u ovom dijelu nije moguće ni ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

 

Naime, u smislu odredbe članka 242. ZOO-a do prekida zastare dolazi tek  podizanjem tužbe, ali i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim organom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.

 

Kako za sada činjenično stanje u ovom dijelu, a odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja za izdavanje tabularne isprave podobne za prijenos prava vlasništva na spornom prostoru, u postupku nije utvrđenu, to je, uvažavanjem žalbe tužene u tom dijelu, temeljem odredbe članka 370. ZPP-a pobijanu presudu suda prvog stupnja valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, dok je u preostalom dijelu temeljem odredbe članka 373. točke 2. ZPP-a pobijanu presudu valjalo preinačiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

Odluka o trošku cjelokupnog postupka prepušta se konačnoj odluci, temeljem odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.

 

U nastavku postupka prvostupanjski sud će, sukladno iznesenim primjedbama i uputama iz ovog ukidnog rješenja, nadopuniti činjenično stanje u okviru dokaznih prijedloga stranaka te će valjanom ocjenom svih izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja.

 

U Splitu, 21. rujna 2017.