Broj: Gž-478/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Ankici Matić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz R., s prebivalištem u B., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku S. R., odvjetniku u Z., protiv tuženice R. H., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 25 Pn- 3045/13 od dana 17. studenog 2016. , dana 4. srpnja 2017.

 

p r e s u d i o   j e

                           

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu,  poslovni broj 25 Pn- 3045/13 od dana 17. studenog 2016.

 

Obrazloženje

 

Sud prvog stupnja donio presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

 

"1. Nalaže se tuženoj R. H. da isplati tužitelju iznos od 45.010,00 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od podnošenja zahtjeva ODO-u u Zagrebu 15. travnja 2013. godine pa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena.

2. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude."

 

Žali se tužitelj i pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba nije osnovana.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na naknadu štete s naslova povrede prava osobnosti kao posljedice izdržavanja kazne zatvora.

 

Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio da je tužitelju u razdoblju u razdoblju od 11. prosinca 2011. do 20. lipnja 2012. godine boravio na izdržavanju istražnog zatvora u P.-P. te da je cijelo vrijeme bio smješten u sobi broj 3 na II. odjelu, površina spavaćeg dijela 33 m2 i volumena 92 m2, s tim da je uz sobu posebno smješten toalet površine 2,5 m2 volumena 7 m2, a u sobi je boravilo između 6 do 12 zatvorenika, da je tužitelj boravio u Z. b. u Z. od 02. veljače do 09. veljače 2012. godine na odjelu kirurgije soba 203 na drugom katu, površine 21,66 m2, prostornosti 67,15 m3, visine 310 cm, s tri prozora dimenzija 100x160 cm, a u sobi je boravio s još tri, četiri ili pet zatvorenika ovisno o popunjenosti odjela, da je tužitelj boravio i u Centru za dijagnostiku u Z. radi obavljanja poslova medicinske, socijalne, psihološke, pedagoške i kriminološke obrade zatvorenika i izrade prijedloga za upućivanje zatvorenika u kaznionicu ili zatvor, u razdoblju od 26. lipnja 2012. do 01. kolovoza 2012. godine, kada je rješenjem Središnjeg ureda Uprave za zatvorski sustav upućen na izdržavanje kazne u Zatvor u R., da je bio smješten na V zatvoreničkom odjelu u sobi broj 88, te u sobi broj 85, s još pet do sedam zatvorenika ovisno o brojnom stanju zatvorenika, a sobe u kojima je tužitelj boravio imale su površinu od po 21,10 m2 (od čega je sanitarni dio 1,57 m2), a volumen istih je po 49,80 m3, četiri prozora visine 86 i širine 67 cm, odnosno ukupne površine 3,20 m2, koji se mogu otvoriti i time je omogućeno prozračivanje, a kroz iste se vrši dotok danjeg svjetla, a umjetna rasvjeta je omogućena u vremenu od 7 do 23 sata, da je prema podacima zatvora R. tužitelj boravio u istome u vremenu od 01. kolovoza 2012. do 10. veljače 2014. godine i to u razdoblju od 01.08.2012. godine do 22. siječnja 2013. godine, u sobi broj 30 površine 14,48 m2 sa 4, odnosno 5 zatvorenika, od 22. siječnja 2013. do 13. kolovoza 2013. godine u sobi broj 32 površine 21,08 m2 sa 4, odnosno 5 zatvorenika, a od 13. kolovoza 2013. do 10. veljače 2014. godine, u sobi broj 35 površine 17,80 m2 sa 3-5 zatvorenika, da je obavljen očevid u Centru za dijagnostiku  u Z., Odjela za dijagnostiku i programiranje i utvrđeno ulaskom u sobu da je ista površine 19 m2, u kojoj je smješteno 8 zatvorenika. da soba ima prozor s pogledom na šetalište, prozračna i topla, WC i umivaonik se nalaze u zidom visine od 185 cm ograđenom prostoru, obloženim keramičkim pločicama, koji se zatvara leptir vratima po čitavoj visini, umivaonik je opskrbljen i toplom i hladnom vodom, a dolaskom u prostor koji je namijenjen za tuširanje zatvorenika, utvrđuje se da je isti moderno uređen i obložen novim pločicama, s tim da se u istome nalazi jedna posebno odvojena tuš kabina, a ostalih 6 tuševa se nalaze u zajedničkoj prostoriji za tuširanje, da prema navodima predstavnika Centra i Zatvora zatvorenicima je dopušteno tuširanje dva puta tjedno, a po potrebi i češće, dok je po ljeti dopušteno svakodnevno, da se rublje pere u praonici, na način da se sakuplja jedan puta tjedno, dok za sitno rublje (čarape, majice, gaće i sl.) dopušteno je zatvorenicima pranje u umivaonicima u sobama.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja te na osnovu iskaza saslušanih svjedoka (Z. P., M. L., M. P., I. L., J. Ž. i E. R.) sud prvog stupnja zaključuje da nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, s kojim zaključkom je suglasan i žalbeni sud unatoč žalbenim navodima tužitelja.

 

Žalbeni navodi tužitelja glede postojanja uzročno posljedične veze između uvjeta na izdržavanju kazne te naknade štete, pozivajući se na sudsku praksu, ne dovode ipak u sumnju odluku suda prvog stupnja.

 

Naime, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj za cijelo vrijeme boravka  u Zatvor i Zatvorskoj bolnici imao odgovarajući rasvjetu, higijenu, mogućnost kretanja ili aktivnosti, koliko do dozvoljavaju zatvorski uvjeti te zdravstvenu zaštitu, jer sud nisu predočeni relevantni dokazi glede tužbenih navoda.

 

Naprotiv zatvorenicima je omogućeno održavanje higijene, adekvatna prehrana zdravstvena kontrola i zaštita, provjetravanje prostorija (imaju prozore) tako da ne bi proizlazilo postojanje nečovječnog i ponižavajućeg ponašanja prema tužitelju

 

Točno je da postoji prenapučenost zatvora i kaznionica koje se zbog ekonomske i financijske krize u državi ne mogu brzo otkloniti izgradnjom novih zatvorskih kapaciteta i točno je da osobe lišene slobode trebaju smještaj na minimalno 4 m2 zatvorske prostorije.

 

Međutim, u kontekstu slučaja treba razlučiti je li u predmetnom razdoblju dok je boravio u Zatvoru ili Zatvorskoj bolnici tužitelj bio izložen uvjetima koje predstavljaju ponižavajuće ponašanje prema istome odnosno poštovalo se dostojanstvo zatvorenika (Izvješće o uvjetima života u zatvoru Ustavni sud RH U- X- 5464/12.

 

Kako pojam prava osobnosti – čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – ZOO) koji Zakon se primjenjuje temeljem odredbe članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) obuhvaća prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime privatnost, osobnog i obiteljskog života, slobode i dr. to prema mišljenju žalbenog sud, u konkretnom slučaju sanitarni čvor je odvojen od ostalog dijela kaznionice zidom (cca 1,80 m2) pa je na taj način osigurano minimalno ljudsko dostojanstvo za obavljanje nužde.

 

Izvršavanje kazne zatvora je skup mjera i radnji državne vlasti kojima se očituje skrb za zaštitu ljudskih prava, pa u konkretnom slučaju žalbeni sud prihvaća zaključak  suda prvog stupnja da iako je tužitelj bio smješten u kaznionicu koja ne bi odgovarala propisanom standardu, ipak tužitelj ne bi bio izložen nečovječnom i ponižavajućem postupanju.

 

Naime, zatvorenik u kaznionici mora imati svoj individualni prostor za spavanje te raspolagati s najmanje tri kvadratna metra površine poda, a kako u konkretnom slučaju imamo različiti broj zatvorenika u kaznionici pa time i dovoljno prostora za zatvorenike, to je žalbeni sud mišljenja da tužitelj nije  dokazano  čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), da su uvjeti smještaja u zatvoru (s obzirom na kapacitete u državi) nečovječni, neadekvatni i neprimjereni u toj mjeri da bi kod tužitelja izazvalo povredu prava osobnosti.

 

Prema odluci Ustavnog suda RH U- III- 3553/15 od 19. 11. 2015. sud ispituje sve okolnosti konkretnog slučaja i ovisno o procjeni naravi tih okolnosti dosuđuje naknadu štete ukoliko okolnosti slučaja opravdavaju pravičnu naknadu.

 

Stoga naknada štete ovisi o utvrđenim činjenicama, pa kako iz rezultata dokaznog postupka proizlazi pravilno utvrđeno činjenično stanje, koje u potpunosti prihvaća žalbeni sud, to je odlučeno kao u izreci – čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

U Splitu, 4. srpnja 2017.