Broj: Gž-1099/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i Ivanke Pilon Vukelić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B., OIB:.. iz S. B., i D. B., OIB:…iz Z., oboje zastupani po ZOU M. B. i K. B. iz S. B., protiv tuženika Grad S. B., OIB: ... zastupanog po Z. O.U. I. Đ. V. & K. B. iz S. B., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog  suda u  Slavonskom Brodu broj Ps-22/15-27 od 4. svibnja 2017. godine, dana 20. listopada 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba tužitelja S. B. i D. B., odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog  suda u  Slavonskom Brodu broj Ps-22/15-27 od 4. svibnja 2017. godine,  u cijelosti.

 

Obrazloženje

 

                            Pobijanom presudom Općinskog  suda u  Slavonskom Brodu broj Ps-22/15-27 od 4. svibnja 2017. godine, odbijeni su tužitelji S. B. i D. B. s tužbenim zahtjevom, kojim su od tuženika Grad S. B. zahtijevali isplatu iznosa od 253.577,64 kune sa zateznom kamatom i troškovima postupka, sve u roku od 15 dana.

 

                            U stavku II. izreke presude, odbijen je protutužbeni zahtjev Grada S. B., kojim je od tužitelja S. B. i D. B. zatraženo da kao solidarni dužnici isplate iznos od 253.560,32 kune, zajedno sa zateznom kamatom i troškovima postupka, sve u roku od 15 dana.

 

                            U stavku III. izreke presuđeno je da svaka stranka snosi sama svoje troškove postupka.

 

Protiv ove presude žalbu su uložili tužitelji S. B. i D. B., dok žalbu nije uložio protutužitelj Grad S. B., tako da je presuda glede protutužbenog zahtjeva postala pravomoćna.

 

Tužitelji se žale zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava,  sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U sadržaju žalbe tužitelji navode da je počinjena bitna povreda postupka jer je presuda nerazumljiva i sadrži netočne podatke.

 

Činjenično stanje tužitelji smatraju jednostavnim i jasnim. Ugovor o zamjeni nekretnina zaključen dana 17. svibnja 1996.g. kojim  su tužitelji prenijeli u vlasništvo tuženiku svoje nekretnine, a tuženik prenio u vlasništvo tužitelja svoju nekretninu, uz nadoplatu tužitelja razlike cijene, utvrđen je ništavim, jer se nekretnina koju je u zamjenu dao tuženik nalazi u postupku povrata oduzete imovine.

 

Kako je tuženik, a ne tužitelji, morao znati da ne može raspolagati nekretninom, a kako nije moguć povrat zemljišta tužitelja, u žalbi se tvrdi da je tuženik dužan naknaditi vrijednost zemljišta i vratiti iznos koji je plaćen na ime razlike vrijednosti zemljišta.

 

Posebno se prigovara stavu prvostupanjskog suda da je zahtjev tužitelja zastario, jer se u konkretnom slučaju radi o situaciji kada je došlo do stjecanja bez osnova, u kojem je osnova stjecanja naknadno otpala, drugim riječima, tužitelji smatraju da zastara nije mogla teći prije pravomoćnosti presude kojom je ugovor o zamjeni nekretnina proglašen ništavim.

 

                            Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

                            Žalba nije osnovana.

 

Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13; dalje u tekstu: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka predviđenih u članku 354. stavak 2. ZPP-a, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo, međutim, drugostupanjski sud je ocijenio da bi i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

U razlozima presude prvostupanjski sud počinio je niz tehničkih pogrešaka koje nisu presudu učinile nerazumljivom, jer se radi o očitim greškama u imenima, dok je s druge strane u potpunosti utvrdio činjenično stanje.

 

Glede prvostupanjskom presudom utvrđenog činjeničnog stanja, kao i glede primjene materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud ukazuje na sljedeće:

 

-da je Grad S. B. sa S. B. i D. B. dana 17.svibnja 1996.godine zaključio Ugovor o zamjeni nekretnina i  da je Grad S. B. svoje nekretnine upisane u kč.br. 494/5 gradilište u ulici A. Š. sa 275 čhv kojoj odgovara čestica nove izmjere 4595/15 površine 988 m2 zamijenio sa nekretninama N. B. kč.br. 6290 sa 384 m2 upisana u zk.ul.br. 4159 k.o. B., te da je N. B. Gradu S. B. nadoplatio iznos od 155.021,15 kuna.

 

-da je presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj  P-2032/03 od dana 14. siječnja 2005.godine utvrđeno da je taj Ugovor  ništav.

 

-da je kč.br. 4595/15 sa 988 m2 sada upisana u zk.ul.br. 11560 k.o. S. B. ,

 

-da su tužitelji nekretninu upisanu u zk.ul.br. 11560 k.o. S. B. kč.br. 4595/15 sa 988 m2 prodali Z. B. dana 10. studenog 2006.godine i to za iznos od 1.000.000,00 kuna.

 

-da je ugovor proglašen ništavim po tužbi treće osobe S. P. koja je imala pravni interes da se taj ugovor utvrdi ništavim, radi postupa povrata oduzete imovine.

 

Prvostupanjski sud u razlozima presude, zauzeo je pravni stav da je zahtjev tužitelja zastario jer je Ugovor o zamjeni nekretnina zaključen 17. svibnja 1996.godine, a tužitelji su mogli ovu tužbu podnijeti do dana 17. svibnja 2001. godine, a  nakon toga je na temelju čl. 1163.st. 1. Zakona o obveznim odnosima (nar. nov. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15-dalje u tekstu: ZOO/05) u svezi čl. 371. Zakona o obveznim odnosima  (NN broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje u tekstu: ZOO/91) nastupila zastara.

 

              Takav pravni stav prvostupanjskog suda nije ispravan.

 

              U konkretnom slučaju primjenjuje se odredba članka 361. stavak 1. ZOO/91, koja je istovjetna odredbi članka 215. stavak 1.  ZOO/05, prema kojoj zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, odnosno, od pravomoćnosti sudske presude kojom je poništen ugovor o zamjeni nekretnina (presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-2032/03 od 14. siječnja 2005.g. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Požegi Gž-504/06-3 od 28. studenog 2007.g.).

 

              Prema tome, kako nije došlo do zastare potraživanja tužitelja nije se po tom osnovu mogao odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Međutim, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz razloga što utvrđenje ništavosti ugovora o zamjeni nekretnina nije za sada kod tužitelja dovelo do štetnih posljedica.

 

Tužitelj je raspolagao nekretninom upisanom u zk.ul.br. 11560 k.o. S. B. kč.br. 4595/15 sa 988 m2, tako da ju je prodao Z. B. dana 10. studenog 2006.godine i to za iznos od 1.000.000,00 kn, a taj ugovor je na snazi, jer je postupak koji je vođen pod brojem P-1210/13, po tužbi S. P. za poništenje toga ugovora završio povlačenjem tužbe.

 

Radi utvrđenja vrijednosti zemljišta koje je tužitelj dao u zamjenu, povedeno je građevinsko vještačenje po vještaku E. B., koji je u svom nalazu i mišljenju od dana 27.siječnja 2017.godine utvrdio da vrijednost nekretnine upisane u zk.ul.br. 12946 k.o.S. B. kč.br. 6290 – C. S. vezna cesta u dijelu površine od 384 m2 iznosi 74.065,92 kn.

 

Prema tome, kako je u postupku utvrđeno da ugovor kojim je tužitelj prodao nekretninu koju je dobio u zamjenu, Z. B. za 1.000.000,00 kuna, nije poništen i kako je vrijednost nekretnine koju je dobio tužitelj veća o vrijednosti nekretnine koju je dao u zamjenu i novčanog iznosa koji je nadoplatio, utvrđeno je da on nije oštećen u toj transakciji, pa je drugostupanjski sud odbio njegovu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

                            Nije osnovana ni žalba glede troškova parničnog postupka o kojima je prvostupanjski sud pravilno odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 2., jer je tužitelj u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom.

 

                            Sukladno odredbi članka 368.stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

 

Požega, 20. listopada 2017.