Broj: Gž-1862/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića i Ane Grbavac, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. A. OIB:…, zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku u S., protiv tuženika Jadranskog osiguranja d.d. OIB:… iz Z., P. Š., zastupanog po punomoćniku D. Đ., odvjetniku u O. društvu G. i partneri u Z., Pisarnica u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, pod poslovnim brojem P 2328/10 od dana 27. travnja 2017. godine, u sjednici vijeća, održanoj dana 05. listopada 2017. godine,

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažava se žalba tužitelja J. A. kao osnovana, ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, pod poslovnim brojem P 2328/10 od dana 27. travnja 2017. godine i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

1. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju zatezne zakonske kamate koje na iznos od 95.107,50 kuna teku od 13. svibnja 2010. godine do 15. svibnja 2012. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

              2. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju zatezne zakonske kamate koje na iznos od 95.107,50 kuna teku od 13. svibnja 2010. godine do 15. svibnja 2012. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

 

              II. Obvezuje se tuženik da plati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.450,00 kuna, sa zateznom zakonskom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim

 

 

društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavak 1. u svezi članka 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), predlažući da se njegova žalba uvaži.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba je osnovana.

 

Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati zatezne zakonske kamate koje na iznos od 95.107,50 kuna teku od 13. svibnja 2010. godine do 15. svibnja 2012. godine i zatezne zakonske kamate koje na iznos od 95.107,50 kuna teku od 13. svibnja 2010. godine do 15. svibnja 2012. godine.

 

U ovoj fazi postupka sporno je od kada tužitelju pripada pravo na zatezne zakonske kamate na iznose isplaćenih mu glavnica od strane tuženika.

 

Po provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud u bitnom utvrdio je:

 

- da je tužitelj kao vozač skrivio prometnu nesreću koja se dogodila dana 14. studenog 2009. godine, da je u toj nesreći tužitelj teško povrijeđen i da je u vrijeme nesreće tužitelj bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. … kojom policom je bilo obuhvaćeno i prošireno osigurateljno pokriće – AO plus, a kojim se nadoknađuje šteta za tjelesne ozljede vozaču, koji je skrivio prometnu nezgodu;

 

              - vještak kirurg svoj nalaz i mišljenje sudu da je dostavio dana 10. prosinca 2012. godine, a vještak psihijatar svoj nalaz i mišljenje sudu da je dostavio sudu dana 16. siječnja 2013. godine;

 

- tuženik da je dana 15. svibnja 2013. godine isplatio tužitelju iznos od 106.489,22 kune i to na ime glavnice iznos od 95.107,50 kuna, a na ime kamata iznos od 11.381,72 kunu (što da se odnosi na kamate na iznos od 95.107,50 kuna od dana završetka liječenja 15. svibnja 2012. godine pa do isplate 15. svibnja 2013. godine);

 

- tuženik da je dana 14. lipnja 2013. godine tužitelju isplatio daljnji iznos od 107.424,70 kuna i to na ime glavnice daljnji iznos od 95.107,50 kuna, a na ime kamata iznos 12.317,20 kuna (što se odnosi na kamate na iznos 95.107,50 kuna od dana završetka liječenja 15. svibnja 2012. godine do isplate 14. lipnja 2013. godine);

 

- dakle tuženik da isplatio tužitelju ukupan iznos od 213.913,92 kune, od čega iznos od 190.215,00 kuna da se odnosi na glavnicu (i predstavlja protuvrijednost 25.000 EUR-a), a iznos od 23.698,92 kune da se odnosi se na kamate, obračunate od dana završetka liječenja 15. svibnja 2012. godine do isplate.

 

             

 

Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje, obzirom da je u trenutku prometne nezgode tužitelj bio osiguran kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti, kojom policom je bilo obuhvaćeno i prošireno osigurateljno pokriće – AO plus, a kojim se nadoknađuje šteta za tjelesne ozljede vozaču koji je skrivio prometnu nezgodu, da je tužitelj u pogledu zateznih kamata izjednačen s trećom osobom iz auto odgovornosti, pa da se na njega primjenjuju odredbe o početku tijeka zateznih kamata na neimovinsku štetu, te primjenom članka 1103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) odbije tužbeni zahtjev tužitelja, presuđujući kao u točci I. izreke prvostupanjske presude, smatrajući da tužitelju na isplaćene iznose glavnice kamate pripadaju od dana kada je završilo liječenje tužitelja, odnosno kada se njegovo zdravstveno stanje stabiliziralo.

 

Međutim, navedene zaključke prvostupanjskog suda, iz kojih razloga je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ovaj drugostupanjski sud za sada ne može prihvatiti kao pravilne.

 

Naime, člankom 1103. ZOO-a, propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtijeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

 

Prema tome, u konkretnom slučaju, tužitelju bi pripadalo pravo na zatezne zakonske kamate od dana podnošenja njegovog pisanog zahtijeva tuženiku, ukoliko se takvim zahtjevom u pokušaju mirnog rješavanja spora obratio tuženiku, odnosno od dana podnošenja tužbe i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva.

 

Stoga je potrebno da prvostupanjski sud u nastavku postupka, na nedvojben način, utvrdi kada je predmetna neimovinska šteta kod tužitelja nastala, odnosno od kada je ista šteta makar mogla biti predvidiva, pa kada utvrdi te činjenice, tada će se i znati od kada bi tužitelju pripadalo pravo na zatezne zakonske kamate na iznose isplaćenih mu glavnica od strane tuženika.

 

Prvostupanjskom sudu je i za ukazati da iz stanja predmeta spisa proizlazi da spisu prileži podnesak tužitelja upućen tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, a koji podnesak je datiran s danom 30. travnja 2010. godine (listovi od 47 do 49 spisa), pa ja potrebno da u nastavku prvostupanjski sud i utvrdi da li je taj podnesak tužitelj i uputio tuženiku, odnosno kada ga je tuženik zaprimio, pa ukoliko je tuženik taj podnesak zaprimio, tada je potrebno utvrditi da li je u tom trenutku predmetna neimovinska šteta kod tužitelja nastala ili je pak ta šteta makar mogla biti predvidiva, jer ukoliko utvrdi da jeste, tada bi od tog trenutka tužitelju pripadalo pravo na zatezne zakonske kamate na iznose isplaćenih mu glavnica od strane tuženika.

 

Kako je na izloženi način činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a što osnovano i prigovara tužitelj svojom žalbom, to nije niti moguće ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

 

Budući, da su na izloženi način ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je uvažavanjem žalbe tužitelja kao osnovane, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članak 370 ZPP-a).

 

              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

 

U Splitu, 05. listopada 2017. godine