Broj: Gž-384/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. tužitelja J. Ć., iz P., OIB: ..., i II. tužiteljice N. Ć. iz P., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćniku A. Z. odvjetniku iz P., protiv tuženika E. o. d.d. Z., P., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici P. H., odvjetnici iz P., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj: P-360/15-15 od 31. srpnja 2015., dana 30. listopada 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj: P-360/15-15 od 31. srpnja 2015.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

 

„ I. Prihvaća se primarno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja J. Ć. iz P., OIB: ... i N. Ć. iz P., OIB: ...,  prema tuženiku E. o.  d.d.  OIB: ..., u dijelu koji glasi:

 

„Nalaže se  tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljima solidarno na ime imovinske štete isplati iznos od 18.100,00 kuna kao i zakonsku zateznu kamatu tekuću na taj iznos  od 23.08.2014.godine pa do konačne isplate  po kamatnoj stopi propisanoj  Zakonom o obveznim odnosima  (NN 35/2005) primjenom uvećanja eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta  koje je prethodilo tekućem polugodištu  za 5(pet ) postotnih poena“, a sve to u roku od 15 dana.

 

„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljima solidarno plati zakonsku zateznu kamatu na plaćenu  glavnicu od 1.750,00 kuna umanjenu za već plaćeni iznos kamate od 73,07 kn, koja kamata teče od 26.04.2014. godine pa do 24.12.2014.godine, kao i zakonsku zateznu kamatu na plaćenu glavnicu od 4.993,35 kuna umanjenu za već plaćeni iznos kamate od 208,49 kn, koja zatezna kamata koja kamata teče od 25.10.2014.godine pa do 24.12.2014.godine, kao i zakonsku zateznu kamatu  na plaćenu glavnicu od 250,00 kuna umanjenu za već plaćeni iznos kamate od 10,44 kn, koja  kamata teče  od 24.09.2014. godine pa do 24.12.2014.godine, kao i zakonsku zateznu kamatu  na plaćenu glavnicu od 18.000,00 kuna umanjenu za već plaćeni iznos kamate od 751,56 kn, koja kamata teče od 23.08.2014.godine pa do 24.12.2014.godine“, a sve to u roku od 15 dana.

 

II. Odbijaju se tužitelji prema tuženiku u dijelu tužbenog zahtjeva glede tijeka zakonske zatezne kamate  na iznos  iz stavka I izreke ove presude od 18.100,00 kuna  za razdoblje od 18.08.2014. pa do od 22.08.2014.godine, kao i glede tijeka zakonske zatezne kamate  na plaćenu glavnicu od 18.000,00 kn za razdoblje od 18.08.2014. pa do 22.08. 2014.godine, kao neosnovan.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljima solidarno  na ime parničnog troška isplati iznos od  10.249,50 kuna  zajedno za zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi propisanoj  Zakonom o obveznim odnosima  (NN 35/2005) primjenom uvećanja eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta  koje je prethodilo tekućem polugodištu  za 5(pet ) postotnih poena koja na navedeni iznos teče počev od 22. srpnja 2015.godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

 

IV. Odbijaju se, u cijelosti tuženik prema tužitelju  sa zahtjevom za naknadom parničnog troška u iznosu od 9.562,50 kn,  te tužitelji prema tuženoj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.063,00 kn sa kamatom na isti od presuđenja pa do isplate, kao neosnovani.“

 

Protiv odbijajućeg dijela ove presude u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za dosudu zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 1.750,00 kn, 4.993,35 kn, 250,00 kn i 18.000,00 kn žalbu, pravovremeno, podnose tužitelji.  Žalbu podnose zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navode da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o pripadajućoj zakonskoj zateznoj kamati na navedene iznose glavnice i da je to učinio suprotno zahtjevu tužitelja.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači sukladno iznesenim žalbenim navodima uz naknadu troškova sastava žalbe.

 

Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi i tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primijene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka. U žalbi, u bitnome, navodi da je visina naknade imovinske štete na ime izgradnje nadgrobnog spomenika određena u previsokom novčanom iznosu i da taj dosuđeni iznos prelazi trošak izgradnje nadgrobnog spomenika kakav podižu građani prosječnih imovinskih prilika u mjestu gdje se spomenik gradi. Pri tom ukazuje na postojeću sudsku praksu Županijskog suda u Puli-Pola, te smatra da je u tom dijelu počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine “ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Osim toga, prigovara i početku tijeka dosuđene zakonske zatezne kamate smatrajući da tužiteljima pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu počev od trenutka kada su se obratili sa zahtjevom za naknadu ovog vida štete, a ne počev od trenutka kada je plaćen račun. Pri tom, ukazuje na odredbe čl. 29., čl. 183., čl.184. i 1086. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine „ broj: 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO) te postojeću sudsku praksu. Prigovara i odluci o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači sukladno iznesenim žalbenim navodima uz naknadu troškova sastava žalbe odnosno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Sa žalbama žalitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. ZPP.

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

Žalba tužitelja i tuženika nisu osnovane.

 

Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda pravilna i zakonita.

 

Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tuženika u dijelu u kojem ukazuje na  bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. točke 11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba tuženika u ovom dijelu, u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka, u cijelosti neosnovana.

 

Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete na ime izrade nadgrobnog spomenika za pokojnog sina tužitelja D. Ć., kao i početak tijeka zakonskih zateznih kamata na već isplaćene iznose štete, kao i na ovaj zahtijevani (dosuđeni) iznos.

 

U ovom postupku, obzirom na žalbe žalitelja, nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika, kao ni njegova odgovornost za štetu koju trpe tužitelji iz štetnog događaja – prometne nezgode od 09.01.2011., za nastanak koje je odgovoran osiguranik tuženika, a u kojoj je smrtno stradao sin tužitelja pokojni D. Ć..

 

Obzirom na žalbene razloge žalitelja, u ovom postupku nije sporno ni da je  tuženik 30.04.2015. platio tužiteljima nesporni dio štete vezano za predmetni štetni događaj u visini od ukupno 26.036,91 kn i da je od navedenog na ime izrade nadgrobnog spomenika tužiteljima isplaćen iznos od 18.000,00 kn zajedno za zakonskom zateznom kamatom od 751,56 kn, da im je temeljem računa broj ...  tvrtke M. G. isplaćen iznos od 4.993,35 kn za zakonskom zateznom kamatom od 208,49 kn, na ime računa  broj ... tvrtke M. G. iznos od 250,00 kn  sa kamatom od 10,44 kn, te iznos od 1.750,00 kn prema računu broj ... tvrtke M. G. sa kamatom od 73,07 kn.

 

Nesporno je i da je tuženik početak tijeka isplaćenih zakonskih zateznih kamata na navedene i isplaćene  novčane iznose obračunavao od dana zaprimljenog izvansudskog zahtjeva za nakanu štete - dakle od 24.12.2014.

 

Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari je visina naknade štete na ime izrade navedenog nadgrobnog spomenika kao i početak tijeka zakonske zatezne kamate na već isplaćene iznose imovinske štete, kao i ovdje sada dosuđene - da li zakonske zatezne kamate teku od dana kad je tuženik zaprimio izvansudski zahtjev za naknadu štete 24.12.2014. ili od dana kad su tužitelji tu štetu reparirali.

 

Prvostupanjski sud je odlučujući o tim spornim pitanjima, a temeljem iskaza saslušanog svjedoka S. L., vlasnika kamenoklesarskog obrta O. k. i priloženih računa tužitelja zaključio da tužiteljima pripada pravo na naknadu štete na ime izrade nadgrobnog spomenika u ukupno plaćenom iznosu od 36.100,00 kn s plaćenim PDV jer su u ovim podnebljima za slučaj smrti mlađe osobe cijene izrade takvih spomenika veće čak i do 30% u odnosu na prosječne cijene izrade nadgrobnih spomenika, a u konkretnom slučaju da je cijene bila veća od prosjeka za oko 10% do 15%, što kada je riječ o smrti mlade osobe ne predstavlja nikakav luksuz, pa je uz primjenu odredaba čl. čl. 1045., čl. 1085. i čl. 1093. ZOO obvezao tuženika isplatiti tužiteljima solidarno još iznos od 18.100,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče počev od dana plaćanja računa 23.08.2014.

Pri tom je prvostupanjski sud, uz primjenu odredbe čl. čl. 29 st. 2. u svezi sa čl. 1086. ZOO, izrazio pravno shvaćanje da tužiteljima na ovaj vid imovinske štete, kao i već nesporno isplaćene vidove imovinske štete pripada pravo na početak tijeka zakonskih zateznih kamata počev od dana kada su tu štetu reparirali (platili račune), pa je i u tom dijelu, kao osnovan prihvatio zahtjev tužitelja.

 

Suprotno žalbenim navodima svih žalitelja, ovakva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je za to prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu jasne logične i napose prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti ni žalitelji svojim žalbama, pa se na temelju odredbe čl. 375. st. 5 ZPP pobijana presuda neće posebno obrazlagati.

 

Međutim, neovisno o tome u odnosu na žalbene razloge tuženika u dijelu u kojem osporava visinu dosuđene naknade imovinske štete na ime izrade nadgrobnog spomenika, valja istaknuti da visina ove štete ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja zasebno, imajući pri tom u vidu uobičajene troškove podizanja nadgrobnog spomenika kakav podižu mještani prosječnog imovnog stanja u mjestu u kojem se spomenik gradi, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud svakako imao u vidu prilikom donošenja zaključka o visini štete, budući je jasno naveo zbog čega su u ovom slučaju troškovi izrade nadgrobnog spomenika veći od uobičajenih (mlađa osoba koja je u trenutku smrti imala 21 godinu), radi čega se tuženik neosnovano poziva na pravna shvaćanja ovog županijskog suda izražena u priloženim odlukama jer su ona donesena u odnosu na drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju.

 

Nije u pravu tuženik, kao žalitelj ni kada prigovara odluci o troškovima postupka jer je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 3. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP pravilno odlučio i o svim troškovima postupka.

 

Stoga, kako je prvostupanjski sud u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu nije počinio one bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti one na koje je tuženik ukazivao u svojoj žalbi, valjalo je žalbe svih žalitelja odbiti kao neosnovane i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

 

Pula - Pola, 30. listopad 2017.