Broj: Gž-948/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. o. d.d. podružnice H., iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku u S., protiv tuženice O. S., S. D., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. T.. P., odvjetniku u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-6418/15-26 od 22. svibnja 2017., dana 30. listopada 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i  potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-6418/15-26 od 22. svibnja 2017.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom kao osnovan prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tuženici naloženo da mu na ime regresa isplati iznos od 15.600,00 kn i naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.007,54 kn, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kako je to pobliže određeno u izreci pobijane presude.

 

Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica.  Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da tijekom postupka tužitelj nije dokazao o kojoj se vrsti ceste radi, pa posljedično tome nije utvrđena ni odgovornost tuženice za nastalu štetu. Smatra da temeljem provedenih dokaza nije moguće zaključiti da je do štetnog događaja došlo na nerazvrstanoj cesti. Ističe da tijekom postupka nije utvrđeno ni po čijem su nalogu vršeni radovi postavljanja željezne mreže na kolniku ulice ..., a smatra da je prvostupanjski sud neosnovano odbio i njezin prijedlog da se provede odgovarajuće građevinsko vještačenje. Nadalje, ukazuje da se tuženica tijekom postupka protivila subjektivnoj preinaci tužbe, koju je prvostupanjski sud dopustio, ali o tome nije dao nikakve razloge, zbog čega pobijana presuda i u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se kao neosnovan odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka ili da se ona  ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Sa žalbom tuženice postupljeno je sukladno odredbi čl. 359.st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom postupku ima primijeniti na temelju odredbe čl. 102. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 25/13 - u daljnjem tekstu: ZIDZPP/13).

 

Tužitelj nije odgovorio na žalbu tuženice.

 

Žalba tuženice nije osnovana.

 

                Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud na, za ovaj spor, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao osnovan prihvatio  tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tuženice u dijelu u kojem sadržajno ukazuje na  bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku  i samih tih isprava ili zapisnika,  zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

Ova bitna povreda odredaba parničnog postupka, suprotno žalbenim navodima žalitelja, nije počinjena ni time što prvostupanjski sud nije posebno obrazložio zašto je prije označenog tužitelja V. o. d.d. Z. sada kao tužitelj označen S. o. d.d. Z., podružnice H., obzirom da u konkretnom slučaju nije došlo do subjektivne preinake tužbe u smislu odredbe čl. 192. st. 3. ZPP, već je došlo do promjene pravnog statusa ranijeg tužitelja njegovim brisanjem iz sudskog registra temeljem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: TT-16/4094-1 od 17. studenog 2016. i njegovog pripajanja sadašnjem tužitelju.

 

Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba žaliteljice u ovom dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

 

Predmet ovog spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 15.600,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a na ime isplaćenog iznosa koji je on (njegov pravni prednik) isplatio oštećeniku Ž. Ž. na ime naknade štete koju je pretrpio u štetnom događaju – prometnoj nezgodi od 27. veljače 2010., smatrajući tuženicu odgovornim za nastanak ove prometne nezgode i štete koju je u tom štetnom događaju pretrpio oštećenik (osiguranik tužitelja).

 

Obzirom na žalbene razloge žaliteljice u ovom postupku nije sporna visina tužbenog zahtjeva, već je i dalje je sporna pravna osnova tužbenog zahtjeva tužitelja – odgovornost tuženice za nastanak štetnog događaja.

 

              Prvostupanjski sud je nakon dovoljne raspravljenosti svih za ovaj spor pravno relevantnih činjenica i ocjene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP) utvrdio:

 

- da je 27. veljače 2010. došlo do prometne nezgode na raskrižju cesta ... i ... u S. D. kada je oštećenik Ž. Ž. upravljajući vozilom marke BMW reg. oznake ST-... skrećući u desno na raskrižju navedenih ulica donjim dijelom vozila udario o metalne šipke koje su virile iz kolnika ulice ...;

- da na tom dijelu ceste nije bilo nikakvog znaka upozorenja ili opasnosti;

- da je metalna žičana konstrukcija u trenutku naleta bila položena na istočnom dijelu raskrižja, a na južnom dijelu prometne trake ulice ... površine 50x50 cm i promjera 8mm;

- da se radi o nerazvrstanoj cesti kojom gospodari tuženica;

- da je tužitelj (njegov prednik) na ime naknade štete isplatio oštećeniku utuženi iznos regresnog duga;

- da je protiv V. Z. načelnika O. S. (tuženice) vođen prekršajni postupak kod Prekršajnog suda u Splitu po poslovnim brojem: P-22160/10 u kojem je nepravomoćnom prvostupanjskom presudom oglašen krivim da kao odgovorna osoba u tijelu jedinice lokalne i područne samoupravne O. S., koja je nadležna za održavanje nerazvrstanih cesta nije dopustio ili naredio da se poduzmu odgovarajuće mjere glede onemogućavanja sigurnog i nesmetanog prometa na dijelu na kojem je i došlo do navedene prometne nezgode, ali da je postupajući po žalbi okrivljenika Visoki prekršajni sud je Republike Hrvatske preinačio prvostupanjsku odluku i donio odluku kojom se zbog nastupa apsolutne zastare optužba odbija;

- da osiguranik tužitelja ničim nije doprinio nastanku štetnog događaja.

 

Prvostupanjski sud je na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja i uz primjenu odredaba članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05. 41/08.,125/11.,78/15.- dalje: ZOO), kao osnovan prihvatio ovaj zahtjev tužitelja i tuženici naložio isplatiti mu utuženi novčani iznos, smatrajući tuženicu, kao osobu koja gospodari navedenom nerazvrstanom cestom odgovornom za nastanak štetnog događaja budući istu u trenutku štetnog događaja nije održavala u uvjetima propisanim za njezinu funkcionalnost.

 

Ovakav zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer je za takav zaključak prvostupanjski sud dao ovom sudu u svemu vrlo uvjerljive i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti ni tuženica, kao žalitelj izjavljenom žalbom.

 

Odredbom članka 963. stavka 1. ZOO propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

 

Na temelju odredbe članka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj: 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11.,144/12., 94/13., 153713., 147/14., 36/15- dalje: ZKG), propisano je da su jedinica lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne – osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti, te osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti.

 

Temeljem odredbe članka 3. ovog Zakona u komunalnu djelatnost, između ostalog, spada i održavanje nerazvrstanih cesta, a temeljem stavka 8. ovog članka pod održavanjem nerazvrstanih cesta razumijeva se održavanje površina koje se koriste za promet po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a nisu razvrstane ceste u smislu posebnih propisa, te gospodarenje cestovnim zemljištem uz nerazvrstane ceste. 

 

Cijeneći navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, uvjerljivost kojih svojom žalbom nije uspjela umanjiti ni sama žaliteljica te sadržaj ovih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP), a napose cijeneći nalaz i mišljenje vještaka prometne struke N. K., pravilno zaključio da je upravo tuženica, koja gospodari navedenom cestom, isključivo odgovorna za nastanak štetnog događaja, pa je posljedično tome i pravilno primijenio materijalno pravo kada je kao osnovan prihvatio ovaj zahtjev tužitelja.

 

Suprotno žalbenim navodima žaliteljice, prvostupanjski sud je temeljem provedenih dokaza jasno utvrdio da se radi o nerazvrstanoj cesti na kojoj je i došlo do štetnog događaja, a osim toga tu činjenicu žaliteljica nije ni osporavala tijekom postupka, pa se sada nedopušteno poziva na ove žalbene razloge (čl. 352. st. 1. ZPP).

             

              Obzirom da upravo tuženica gospodari ovom nerazvrstanom cestom na kojoj je i došlo do štetnog događaja, za ovaj postupak, suprotno žalbenim navodima žaliteljice, nije bitno tko je naložio postavljanje navedene žičane konstrukcije, jer je je upravo ona bila odgovorna za stanje i sigurnost te ceste pa je trebala voditi računa o tako postavljenoj žičanoj konstrukciji, tim više ukoliko ona nije ni naložila izvođenje tih radova, pa je žalba žaliteljice neosnovana i u ovom dijelu.

 

Stoga, kako je prvostupanjski sud u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu nije počinio one bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti one na koje je tuženica ukazivala u svojoj žalbi, valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

 

Pula - Pola, 30. listopad 2017.