Broj: Gž-2135/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Amare Trgo, predsjednice vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Blaženke Rilov Ćurin, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja Grada Makarske, Obala Kralja Tomislava 1, OIB: ..., protiv tuženika Z. M., M., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku V. A., odvjetniku  u S., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj P-2264/15 od 5. svibnja 2017., na sjednici vijeća održanoj 2. studenoga 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj P-2264/15 od 5. svibnja 2017. u dijelu pod točkom I. izreke.

 

II. Djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj broj P-2264/15 od 5. svibnja 2017. u dijelu pod točkom II. izreke i sudi:

Tuženiku se nalaže isplatiti tužitelju iznos od 58.953,00 kuna sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. kolovoza 2009. do 31. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

III. Tuženiku se nalaže naknaditi tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu od 17.444,00 kuna u roku 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I. Djelomično se prihvaća smanjeni tužbeni zahtjev tužitelja koji u prihvaćenom dijelu glasi:

Nalaže se tuženom Z. M., OIB: ..., da isplati tužitelju Gradu Makarskoj, OIB: ..., iznos od 86.190,49 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. kolovoza 2009., kao dana podnošenja tužbe, pa do 31.kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Odbija se smanjeni tužbeni zahtjev u preostalom dijelu tj. za iznos od 58.953,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

 

III. Tužitelj je dužan tuženom naknaditi troškove postupka u iznosu od 11.373,38 kuna u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

Protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude i odluke o parničnom trošku žalbu je podnio tužitelj, a protiv dosuđujućeg dijela tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači prvostupanjsku presudu, podredno da je ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

Žalba tužitelja je osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.

 

Predmet spora je isplata naknade koja je plaćena prijašnjim vlasnicima za dio oduzete nekretnine koji je dodijeljen tuženiku.

 

U postupku je utvrđeno da je rješenjem Skupštine Općine Makarska broj UP-I0-07-4052/1-1969 od 14. prosinca 1971. tuženiku dodijeljen dio zemljišta u površini od 80 m² označen kao čest. zem. 1689/1 na korištenje u svrhu izgradnje stambene zgrade. Sporazumom od 9. travnja 2004., koji je sklopljen između nasljednika prijašnjih vlasnika nekretnine označene kao dio čest. zem. 1689/1 k.o. M., koje zemljište je deposedirano 1971., a nije isplaćeno, koje ovlaštenike naknade zastupa L. B., iz M., i Grada Makarska, kao obveznika naknade, ovlaštenici naknade i obveznik naknade su se sporazumjeli da ovlaštenicima naknade za oduzeto zemljište pripada naknada u iznosu od 140.056,05 kuna, što zajedno s obračunatim kamatama na taj iznos počevši od 28. siječnja 2000., iznosi ukupno 264.140,15 kuna.

 

S obzirom da je tužitelj prijašnjim vlasnicima isplatio novčani iznos tržišne vrijednosti dijela čest. zem. 1689/1 k.o. M.-M. površine 80 m², koji dio zemljišta je dodijeljen tuženiku za izgradnju obiteljske stambene zgrade, to je tužitelj dokazao da se radi o stjecanju bez osnove, odnosno da je tužitelj učinio izdatak za drugoga, ovdje tuženika, koji izdatak temeljem odredbe članka 1111. u vezi s člankom 1119. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 81/04, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO), ima pravo tražiti od tuženika.

 

Iz knjigovodstveno-financijskog vještačenja sudskog vještaka Matije Trogrlić od 8. prosinca 2016. proizlazi da se na zemljište površine 80 m2, koje je dodijeljeno tuženiku, odnosi dio glavnice-naknade koju je tužitelj isplatio prijašnjim vlasnicima, u iznosu od 86.178,34 kuna i iznos od 58.955,15 kuna koji predstavlja zatezne kamate isplaćene prijašnjim vlasnicima.

 

Na temelju navedenog prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev i tuženiku nalaže da tužitelju plati iznos od 86.178,34 kuna sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate.

 

Prema stajalištu prvostupanjskog suda tuženik nije dužan tužitelju isplatiti zatezne kamate, koje je tužitelj nesumnjivo isplatio prijašnjim vlasnicima, jer da je tužitelj pravovremeno postupio po pravomoćnom rješenju Ureda za imovinsko pravne poslove, trošak kamata ne bi ni nastao te radi toga odbija tužbeni zahtjev za isplatu razlike iznosa kojeg tužitelj traži uređenim tužbenim zahtjevom u iznosu od 58.955,15 kuna.

 

Međutim, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda tužitelj je imao pravo protiv rješenja Ureda za imovinsko pravne poslove podnositi žalbu i tužbu radi zaštite svojih prava te zbog te činjenice ne gubi pravo tražiti od tuženika zatezne kamate koje je kao naknadu za izvlaštene nekretnine platio prijašnjim vlasnicima. 

 

Kako je tužba u predmetnoj pravnoj stvari podnesena 13. kolovoza 2009., a uplate prijašnjim vlasnicima su vršene 9. rujna 2004. i 29. rujna 2004., nije nastupila zastara tužiteljeve tražbine s obzirom da nije protekao opći zastarni rok od pet godina u smislu odredbe članka 225. ZOO-a.

 

Radi toga je prihvaćena žalba tužitelja i, temeljem odredbe članka 373. stavka 1. točke 3. ZPP-a, djelomično je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom II. izreke na način da je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju razliku plaćenog iznosa od 58.953,00 kuna sa zateznom kamatom podnošenja tužbe 13. kolovoza 2009. do isplate.

 

S obzirom na navedeno, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke.

 

Temeljem odredbe članka 166. stavka 2. u svezi s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a, tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u ukupnom iznosu od 17.444,00 kuna. Tužitelju je priznat parnični trošak sudskih pristojbi tužbe i presude po 2.990,00 kuna i pristojbi žalbi 5.482,00 i 5.982,00 kuna.

 

Split, 2. studenoga 2017.